Četrdesetpetogodišnji Talijan Vincenzo Turturo, kojeg je papa Franjo imenovao nuncijem u Paragvaju, 9. ožujka 2024. zaređen je za biskupa u bazilici sv. Petra u Vatikanu, po rukama državnog tajnika Svete Stolice kardinala Pietra Parolina, te u nazočnosti pape Franje.
Mons. Turturro na službi nuncija u toj južnoameričkoj zemlji u kojoj katolici čine gotovo 90 % stanovništva, nasljeđuje umirovljenog nadbiskupa Elisea Antonia Ariottija. Već je upoznat s prilikama u Latinskoj Americi jer je od ulaska u diplomaciju Svete Stolice 2009. godine, obnašao službe u Zimbabveu, Nikaragvi i Argentini, a od 2019. u Odjelu za odnose s državama i međunarodnim organizacijama Državnog tajništva Svete Stolice.
Misa je slavljena na oltaru Katedre sv. Petra u apsidi vatikanske bazilike. Kardinal Parolin je u propovijedi istaknuo da „nuncij znači glasnik“, a svaka poruka koju nosi ima pridjev apostolska. „Dakle, prije svega, ne radi se o tomu što treba činiti ili ne činiti, reći ili ne reći, nego o življenju apostolata, trošenju života za Crkvu i za zemlju u kojoj ćeš se naći“, poručio je ređeniku.
Također se spomenuo sluge Božjega Antonia Bella, biskupa koji je pratio prve korake mons. Turturra u ostvarenju svećeničkog poziva. Njegovim mislima povezao je liturgijsko vrijeme, mjesto i ruho ređenja. Don Tonino, kako su ga zvali, vidio je korizmeno vrijeme kao putovanje koje zahvaća cijelu osobu „od glave do pete“ – od pepeljenja glave na Pepelnicu do pranja nogu na Misi Večere Gospodnje – svladavajući svaku udaljenost od Gospodina.
A Isus Krist se je, perući noge apostolima, opasao ubrusom. Taj odjevni predmet znak je služenja koje je u toj gesti apostolima bilo sablažnjivo – naglasio je državni tajnik. Don Tonino je, uzevši u obzir taj presedan i ozračje u kojem je nastao dar svećeništva, skovao izraz „Crkva pregače“. Taj dio odjeće – jedino svećeničko ruho koje se spominje u Evanđelju – službenici nikada ne smiju skidati – poručio je kardinal Parolin.
Osvrnuvši se na mjesto ređenja, baziliku sv. Petra, podsjetio je da je sluga Božji bazilike nije dijelio na velike i male. Jednom prilikom rekao je da je „mala bazilika građena od kamena, a velika od mesa. To je čovjek. Velike bazilike smo ja i ti.“
„To ste vi, dragi monsinjore Vincenzo“, nastavio je kardinal Parolin posvijestivši da će se u ređenju Duh Sveti spustiti na njega da bi mogao služiti povjerenoj mu braći i sestrama – bazilikama u kojima prebiva Gospodin.
Nuncij Turturro je na kraju slavlja pročitao pismo Paragvajcima. Poručio je da im poput mladića piše drhtavom rukom. Pozvao ih je na molitvu da Gospodin njegovo kolebljivo srce obdari poslušnošću, a neiskusne ruke upornošću. „Imam – zaključio je – neobuzdanu želju svima vikati: ‚Gospodin je s vama, siguran sam u to. Gospodin nas nikada ne napušta!‘“ (kta/rv)
