Svećenici i vjernici Trsatskog i Crikveničkog dekanata hodočastili su 9. ožujka u katedralu sv. Vida. Program hodočašća započeo je pobožnošću križnog puta nakon čega je uslijedilo svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić u zajedništvu s dekanima Ivanom Stošićem, Goranom Žanom Lebović Casalongom i drugim svećenicima.
Nadahnut evanđeoskim ulomkom o molitvi farizeja i carinika u Hramu i korizmenom porukom pape Franje naslovljenom „Bog nas vodi kroz pustinju do slobode”, nadbiskup je u svojoj propovijedi izdvojio tri koraka koja bi se trebala poduzeti u korizmenom vremenu shvaćenom kao vremenu hodočasničkog puta kroz pustinju do slobode.
„Prvi korak je vidjeti stvarnost onakvu kakva ona jest, dakle imati realan pogled. Taj pogled možemo dobiti samo u pravoj molitvi, kao što smo vidjeli u današnjem evanđeoskom ulomku dvojicu kako mole: jedan krivo moli i zato ne vidi realno. Imamo i drugoga koji je realan u svojoj molitvi, koji znade kakav je, ali vidimo da i Bog zna kakav je on. To je također važno u molitvi – vidjeti ne samo ono što mi vidimo nego i ono što Bog vidi; vidjeti sebe, druge i osobito Boga, onakvog kakav on jest, ne onakvog kakvog smo mi sebi stvorili ili kakvog ga zamišljamo. A on je Bog koji nas voli, primjećuje, suosjeća, kojemu je stalo do nas, koji je naš prijatelj. To je Bog koji se ne zaustavlja na našim slabostima i nedostacima, ali je jako osjetljiv na našu oholost, uznositost, farizejštinu“, kazao je Uzinić i kao drugi korak naveo je obraćenje.
„Drugi korak je izlazak iz sebe, obraćenje. To znači osloboditi se i važno je, osobito u odnosu prema Bogu, kako ne bismo bili njegovi robovi jer Bog ne treba robove, nego sinove i kćeri. Ono čega se kod ovog obraćenja trebamo više bojati, kaže Papa, su idoli u nama negoli idoli izvan nas. Koji su to idoli u nama? To je ona napast biti iznad drugih, svemoćan, priznat. To je logika koja nam sugerira da možemo sami, svojom snagom uzići prema nebeskim visinama, a Bog nam u Isusu Kristu pokazuje da se k Njemu ne može doći uzdizanjem sebe nego poniženjem, odricanjem sebe. Obratiti se znači promijeniti smjer, ne gledati samo sebe i svoj interes, nego poput Krista u ljubavi služiti braći i sestrama“, kazao je propovjednik.
Prelazeći potom na treći korak – djelovanje, naglasio je da to u prvom redu znači usklađivanje i promjena sebe po Kristovom primjeru te je pozvao okupljene vjernike na aktivno sudjelovanje i zauzimanje u životu Crkve i društva. „Nakon što smo vidjeli stvarnost kakva jest i sebe u toj stvarnosti pa smo se obratili, treba djelovati, a to znači ljubiti bližnje. Djelovati znači sudjelovati u zajedništvu s drugima u poslanju Crkve – nastaviti u prostoru i vremenu Isusovo djelovanje. Prvo što trebamo napraviti jest prestati biti farizeji koji vide sebe boljima od drugih i koji druge osuđuju. To znači postati poput carinika koji priznaje svoje slabosti i zna da nismo sposobni sami se s time nositi, nego u molitvi dozvoliti Gospodinu da on zahvati u naš život. Naravno da se to ne zaustavlja samo na molitvi. Od carinika se očekuje, kada iziđe iz Hrama u kojemu je uslišan, da nastavi djelovati, da njegov život bude promijenjen. Ne bi bilo dobro ako to sudjelovanje znači samo tražiti, a ništa davati. Promjena Crkve i promjena društva započinje od sebe samih. Želimo li da svijet i Crkva budu bolji, nemojmo krenuti od drugih nego od sebe“, istaknuo je Uzinić.
Na kraju misnoga slavlja nadbiskup je predvodio posvetnu molitvu Čudotvornom križu sv. Vida, a nakon završnog blagoslova pozvao je okupljene vjernike da u zajedništvu sa svećenicima učine tradicionalni ophod oko oltara.
Objavljeno: 10. ožujka 2024.
