Jeruzalem, 3. ožujka 2024. / 07:00 ujutro
U Ammanu, Jordan, postoji krojačka radionica u kojoj se, osim izrade odjeće i modnih dodataka, ponovno spajaju rane života.
To se zove Rafedìn, što znači “dvije rijeke”. Rijeke se odnose na Tigris i Eufrat, zatvarajući Mezopotamiju, zemlju Iraka. Ime su odabrale prve iračke djevojke koje su sudjelovale u projektu: otprilike 20 mladih žena koje su pobjegle od progona ISIS-a 2014. U Jordanu su pokušale ponovno izgraditi svoju budućnost.
Projekt je pokrenut prije osam godina, 24. veljače 2016. Od tada je obučeno oko 150 djevojaka, kaže pater Mario Cornioli, utemeljitelj i koordinator projekta.
“Počeli smo s formulom ‘gotovina za obuku’: oni koji su pohađali tečajeve dobili su naknadu troškova. Bio je to način pomoći s dostojanstvom, pružajući im profesionalnu obuku i pomažući im da uzdržavaju svoje obitelji”, rekao je Cornioli za CNA.
Cornioli dolazi iz obitelji poduzetnika, što je karakteristika koja se očituje u njegovom praktičnom pristupu izazovima i obraćanju pažnje na detalje, koji su povezani s dubokim duhom služenja.
2013. godine osnovao je nevladinu udrugu Habibičiji je on predsjednik, podupirući razne projekte ljudskog i društvenog razvoja, uključujući Rafedìn, u Betlehemu i Jordanu, gdje je Cornioli izvršio svoju misiju.
Zapravo, nakon što je 2002. zaređen za svećenika za biskupiju Fiesole u Italiji, stigao je u Svetu Zemlju 2009. kao svećenik “fidei donum” Latinskog patrijarhata u Jeruzalemu. (“Fidei donum” odnosi se na svećenike, đakone i laike koji privremeno služe u postojećoj biskupiji na temelju sporazuma između biskupa pošiljatelja i biskupa primatelja.) Od 2015. nalazi se u Jordanu, služeći s iračkim izbjeglicama.
Prema najnovijem statistika Iz Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), u Jordanu ima gotovo 718.000 registriranih izbjeglica i tražitelja azila, uključujući više od 55.000 Iračana. Stigli su u više valova od 1990-ih, nakon Prvog zaljevskog rata. U 2014. godini, tijekom značajnog egzodusa zbog uspona Islamske države, samo kršćanske crkve i organizacije primile su više od 10.000 izbjeglica.
Ono što je počelo kao hitna situacija od nekoliko tjedana transformiralo se u dugoročnu situaciju, donoseći izazove vezane uz prebivalište, uzdržavanje obitelji, pristup zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i zapošljavanju.
Kao što je objašnjeno u a izvješće od Caritasa, iračke izbjeglice u Jordanu ne dobivaju pravni status. To znači da ne mogu legalno raditi, što im otežava preživljavanje. Posljedično, prisiljeni su potražiti naseljavanje negdje drugdje, posebice u Australiji, Kanadi ili Sjedinjenim Državama, iako im je krajnji san vratiti se u domovinu jednog dana.
U tom je kontekstu Rafedìn rođen.
“Ovdje smo da im kažemo da ih Bog nije napustio”, rekao je Cornioli. “Počeli smo s idejom vraćanja dostojanstva ovim ljudima.”
Uz podršku, ne samo financijsku nego i profesionalnu, prijatelja i volontera, Rafedìn je poduzeo svoje prve korake. “Umiješale su se neke krojačice i modni dizajneri”, objasnio je Cornioli, posebice dizajnerica Rosaria Mininno, koja je prošle godine napustila posao u Italiji kako bi se preselila u Amman i posvetila se puno radno vrijeme Rafedìnu. Pridružila im se i modna dizajnerica Antonella Mazzoni.
Trenutno je zaposleno 19 djevojaka, od kojih su sve kršćanke. Radionica se održava u prostorijama latinske župe Mar Yousef. To služi kao sredstvo za zaštitu žena koje tamo rade, a koje inače ne bi imale priliku za to.
“Jedan od zanata koji nas izdvaja je patchwork. Ideja je potekla od ponovne upotrebe ostataka tkanine, ali ima i simboličnu vrijednost”, rekao je Cornioli. “Kao što nešto novo i lijepo može nastati iz komadića tkanine spojenih zajedno, ove ‘odbačene’ djevojke, kada se ujedine, mogu stvoriti ljepotu oko sebe, kao što pokazuje ovaj projekt.”
Za Corniolija je kontakt s izbjeglicama ono što hrani njegovu vjeru.
“Oni su ljudi izuzetne vjere: izgubili su sve što su imali, ali su svoju vjeru održali živom. Za mene, za moj rad, one su nepresušan izvor osobnog bogaćenja i izgradnje”, rekao je.
Od 2018. godine projekt podržava Talijanska biskupska konferencija, a surađuje i s udrugom Pro Terra Sancta. Od 2020. godine postoji partnerstvo s Veleposlanstvom Francuske u Jordanu.
Tijekom godina Rafedìn je rastao, razvijajući različite proizvodne linije i šireći svoje kolekcije. Sada je ekonomski samodostatno: “Pokrivamo troškove i uspijevamo djevojkama osigurati malu plaću”, rekao je Cornioli.
Luna Sharbel, 25, stigla je prošlog studenog nakon što je napustila Irak sa suprugom i dvoje djece. Oni su iz Qaraqosha i donijeli su odluku o odlasku nakon što je požar uništio građevinu tijekom svadbene zabave, što je rezultiralo više od 100 žrtava.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
“U Iraku nema posla, nema sigurnosti. Sada se nadamo da ćemo uskoro otići u Australiju, gdje se već smjestila cijela obitelj mog supruga”, rekla je.
U međuvremenu, Sharbel radi u Rafedìnu: “Dobro se osjećam ovdje. Iako ne mislim da ću nastaviti raditi ovaj posao, dolazak ovdje daje mi nadu.”
Nada je također riječ koja se nalazi na Rafedìnovoj etiketi: “Moda viđena kroz niti nade.”
“Za ove mlade žene, biti prisiljene napustiti svoju domovinu je otvorena rana”, objasnila je Cornioli. “Rad, organiziranje njihovog dana, doprinos uzdržavanju obitelji ima pozitivan učinak, čak i psihološki. Dok šiju, niti obojenog pamuka postaju niti iscjeljenja, nade za budućnost, tkanina novog života.”
Rođena i odrasla u Italiji, Marinella Bandini profesionalna je novinarka od 2008. Radi za nekoliko novinskih agencija i internetskih novina u katoličkom prostoru. Trenutačno smještena u Jeruzalemu, surađuje s Kustodijom Svete zemlje.
