28. veljača 2024.
Biskup srijemski mons. Fabijan Svalina je u nedjelju, 25. veljače, predvodio misno slavlje u župi Uzvišenja sv. Križa u Rumi
RUMA (TU) – Prva sveta misa izvan sjedišta srijemske biskupije mons. Svaline, nakon što je postao dijecezanski biskup, proslavljena je u Rumi. Župljani, počašćeni biskupovim dolaskom, sudjelovali su u velikom broju na misnom slavlju koje je predvodio. Podsjetivši na značaj i cilj korizmenog vremena, mons. Svalina je u homiliji pozvao da „nastavimo svoj korizmeni hod slijedeći Isusa natovarena križem, koji vrši volju Očevu za spas svijeta. Pomnjivo razmotrimo njegovo preobraženje, jer ono, osim što najavljuje i anticipira Uskrs, ima za cilj osvijetliti i otkriti svima nama misterij smrti i uskrsnuća. Baš zato se zaustavimo na čas, stavimo u fokus njegovo krajnje odredište, uoštrimo njegov lik, kako bismo, nakon što smo odahnuli i prikupili potrebnu energiju, oporavljeni i osnaženi nastavili svoj hod za njim, s još većim i zanosom i odlučnošću, sve do Golgote.“
Biskup se osvrnuo na misna čitanja, osobito na Abrahamovu kušnju, kroz koju je pojasnio smisao patnje iz vjerničke perspektive:
„Ne treba se s patnjom pomiriti, predati se sudbini, kao da bi to gotovo bila volja Božja. Ne. Bog hoće da je pobijedimo. On se bori protiv zla, spašava od zla. Poziva nas da se s njime
borimo. Postoji, međutim, nastavio je biskup svoju homiliju, patnja koju ne možemo izbjeći, patnja koja nas ljuti i zbog koje znamo pobjesnjeti, ali koja nas čini jakima. To nije sadizam Božji, već ljubav. Ima za cilj da nas izobrazi za sreću da ljubimo. Dok je u Bogu ljubav dar, dotle ona u nama može imati aspekt odricanja. Da stignemo do radosti, do slave, potrebno je proći trnovit put, put križa, potrebno je uspeti se na goru kao Izak, noseći na leđima drva za žrtvu. Podsjetimo da se Izak samo jednom i to tek na kraju svog puta, koji je Kierkegaard nazvao najduljim u povijesti, okrenuo prema svome ocu Abrahamu i kazao: ‘Oče!’.“
Biskup je homiliju završio tumačenjem Isusova preobraženja: „Sa svojim preobraženjem Isus nam otkriva cilj našeg križnog puta i cilj križnog puta čovječanstva. Svijet neće biti uništen, nego preobražen, neće završiti u ognju, već u ljepoti. U preobraženju Isus nam pokazuje posljednje lice čovjekovo, lice koje ćemo imati u njegovu kraljevstvu. Kad se jednom nastanimo u stanu Božjem, on sam Bog otrti će svaku suzu s naših očiju. Naše ovozemaljske, uprljane haljine će postati ‘tako sjajno bijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji’. I naše će lice jednog dana sjati kao sunce.“
Propovijed je zaključio riječima apostola Pavla: „Zato se tješite međusobno i izgrađujte jedan drugoga, kako to već i činite!“ (1Sol 5,11).
Misno pjevanje animirao je župni zbor sa voditeljicom Katarinom Atanacković.
Prije završnog blagoslova, u ime svih župljana kao i rumskog župnika, preč. Josipa Ivešića, oca biskupa je pozdravio Damir Kolarić, rekavši:
„Dok s jedne strane izričemo Bogu zahvalu za život i rad našega dosadašnjega biskupa, a sada biskupa u miru mons. Đure Gašparovića, želimo Vama iskazati svoju odanost i blizinu. Zajedno s Vama, želimo obnavljati i podizati ovu našu Crkvu – malo stado Srijemske biskupije.
Danas Vam od srca čestitamo i molimo za Vas, da Vas Bog blagoslovi i poživi na dobrobit čitave Crkve. Zajedno s Vama, molimo zagovor sv. Dimitrija, đakona i mučenika, kao i zaštitu drage nam Gospe Tekijske. Živjeli!“
Župljani su nakon toga predali biskupu dar, kao znak pažnje i podrške na njegovom pastirskom putu, a on im je zahvalio nadahnutim riječima za sve što su činili u proteklom razdoblju i što čine, a na poseban način za ono što će činiti u budućnosti; za svaku potporu u smislu podupiranja zajedničkih biskupijskih poduhvata, u cilju dobrobiti svih koji su ostali ovdje i koji žele živjeti i čekati susret s Gospodinom onako kako je on to obećao po svojem i našem uskrsnuću. Zahvalio je svima za svu lijepu suradnju, s nadom da će se nastaviti i ubuduće, a posebno HKPD „Matija Gubec“, društvu koje i biskupijske projekte prati na različitim poljima. “Kroz što god da smo prošli kroz vremena ranije, ne smije biti opterećenje za sve ono što je pred nama,” naglasio je mons. Svalina, “već da zajedničkim koracima hrabro i odvažno idemo naprijed poput onoga kako je Isus potaknuo svoje apostole u počecima kada ih je okupio oko sebe.”
I ovo misno slavlje imalo je svoj produžetak u trpezi ljubavi u pastoralnom centru, a koju je ovog puta obogatilo biskupovo prisustvo.
