Suđenje kardinalu Angelu Becciuu, bivšem bliskom savjetniku pape Franje, završilo je nakon otprilike dvije godine saslušanja.
Nekoć moćni kardinal i još devet osoba doznali su svoju sudbinu od vatikanskog suda nakon što su im izrečene presude u kompliciranom financijskom suđenju koje je izbacilo prljavo rublje malene države-grada i testiralo njezin pravosudni sustav.
Sudac Giuseppe Pignatone pročitao je presude tročlanog sudskog vijeća u preuređenoj sudnici u Vatikanskim muzejima, gdje su se tužitelji i odvjetnici prepirali 2,5 godine oko detalja gubitničkog ulaganja u luksuznu nekretninu u Londonu.
Kardinal Angelo Becciu proglašen je krivim za prijevaru i osuđen na pet i pol godina zatvora.
U slučaju bez presedana, 75-godišnjak, bivši bliski savjetnik pape Franje, najviši je dužnosnik Katoličke crkve koji se pojavljuje pred vatikanskim kaznenim sudom, građanskim pravosudnim sustavom grada-države.
Becciu je bio bivši prefekt za kauze svetaca – tijelo koje odlučuje tko će postati ‘slavna duša’.
Narod ga je prije tri godine smijenio s te dužnosti nakon optužbi za pronevjeru, zlouporabu položaja i potčinjavanje svjedoka. Protiv njega je promicatelj pravde Alessandro Diddi tražio kaznu od sedam godina i tri mjeseca zatvora.
Za razliku od većine optuženika, Becciu je prisustvovao gotovo svim od 86 ročišta, rekavši da je papa Franjo jasno želio da se suoči sa sudskom presudom nakon što je sam Franjo iznudio njegovu ostavku i uklonio mu privilegije kao kardinala prije nego što je uopće optužen.
Suđenje je pokrenulo pitanja o vladavini prava u gradu državi i Franjinoj moći kao apsolutnog monarha, s obzirom na to da on ima vrhovnu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast te ju je izvršavao na načine za koje obrana tvrdi da je ugrozio pošteno suđenje.
Odvjetnici obrane, hvaleći Pignatoneovu nepristrasnost i govoreći da su uspjeli iznijeti svoje argumente, žalili su se na zastarjele proceduralne norme Vatikana koje tužiteljima daju golemu slobodu da uskrate dokaze i na drugi način gotovo neometano nastave svoju istragu.
Osim Becciua, tužitelji su optužili još devet drugih za mnoštvo navodnih financijskih zločina koji proizlaze iz ulaganja državnog tajništva od 350 milijuna eura u izgradnju bivšeg skladišta Harrodsa u luksuzne stanove.
Tužitelji su tvrdili da su vatikanski monsinjori i posrednici pobjegli od Svete Stolice za desetke milijuna eura u naknadama i provizijama, a zatim iznudili Svetu Stolicu za 15 milijuna eura kako bi prepustili kontrolu nad zgradom.
Tužitelji su tražili osude za gotovo 50 različitih optužbi za prijevaru, pronevjeru, pranje novca, korupciju, zlouporabu položaja i iznudu. Tražili su zatvorske kazne od tri do 13 godina i odštetu od preko 400 milijuna eura kako bi pokušali povratiti procijenjenih 200 milijuna eura za koje kažu da je Sveta Stolica izgubila u lošim poslovima.
Suđenje se u početku smatralo znakom Franjinih financijskih reformi i spremnosti da se obračuna s navodnim financijskim nedjelima u Vatikanu, ali je imalo nešto poput reputacijskog bumeranga za Svetu Stolicu, s otkrićima osvete, špijunaže, pa čak i plaćanja otkupnine islamski militanti.
Državno tajništvo, na primjer, tražilo je odštetu za marketinšku kampanju kako bi pokušalo popraviti štetu reputaciji koju je, kako tvrdi, nanijela. Čak je i vatikanski odjel za komunikacije rekao da je samo suđenje bilo “test stresa” za njihov pravni sustav.
Veći dio londonskog slučaja počivao je na prijelazu imovine s jednog londonskog brokera na drugog krajem 2018. Tužitelji tvrde da je drugi broker, Gianluigi Torzi, prevario Vatikan manevrirajući kako bi osigurao potpunu kontrolu nad zgradom koje se odrekao tek kada je Vatikan isplatio ga je 15 milijuna eura.
Za vatikanske tužitelje to je predstavljalo iznudu. Za obranu – i britanskog suca koji je odbio zahtjeve Vatikana da zaplijeni Torzijevu imovinu – to je bio pregovarački izlazak iz pravno obvezujućeg ugovora.
Izvorna londonska istraga iznjedrila je dvije druge tangente koje su uključivale glavnog optuženika, Becciua, nekada jednog od Franjinih glavnih savjetnika, a koji je i sam smatran budućim kandidatom za Papu.
Tužitelji su optužili Becciua za pronevjeru jer je poslao 125.000 eura vatikanskog novca dobrotvornoj organizaciji na Sardiniji koju vodi njegov brat. Becciu je tvrdio da je mjesni biskup tražio novac za pekaru za zapošljavanje rizične mladeži i da je novac ostao u biskupijskoj blagajni.
Becciu je također optužen da je platio ženi sa Sardinije, Ceciliji Marogni, za njezine obavještajne usluge. Tužitelji su ušli u trag oko 575.000 eura u elektronskim transferima iz Vatikana slovenskoj lažnoj tvrtki u vlasništvu Marogne.
Becciu je rekao da je mislio da će se tim novcem platiti britanskoj zaštitarskoj tvrtki da pregovara o oslobađanju Glorije Narvaez, kolumbijske časne sestre koju su islamski militanti uzeli kao taoca u Maliju 2017.
Rekao je da je Franjo odobrio do milijun eura, što je zapanjujuće priznanje da je Vatikan bio spreman platiti otkupninu za oslobađanje časne sestre.
