U emisiji ‘Aktualno’ HKR-a u utorak, 27. veljače, don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime u Zadru, predstavio je novo, raznovrsno organizirano duhovno događanje u Zadru i Zadarskoj nadbiskupiji – hodočašća vjernika iz župa Zadarske nadbiskupije u svetište sv. Šime, zavjetni dani svakog 8.-og u mjesecu te mjesečne duhovne obnove u svetištu sv. Šime u Zadru.
Na misnom slavlju u svetištu sv. Šime u subotu, 24. veljače, sudjelovali su i hodočasnici iz Splitsko – makarske nadbiskupije. Vjernici iz Trogira i Kaštela po povratku iz Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu pohodili su Šimino svetište i sudjelovali u večernjem slavlju. Tako se već od prvog dana otvaranja hodočasničke sezone počinje ostvarivati da svetište sv. Šime bude odredište hodočasnika na njihovom proputovanju iz ili u druga svetišta, mjesto pohoda na hodočasničkoj karti vjernika u hrvatska i inozemna svetišta.
To je potvrda koja je opravdala naše molitve i planiranje, da svetište sv. Šime uistinu bude etapa na putu hodočasnika koji putuju do nekih odredišta na sjeveru ili jugu i zaustavljaju se u svetištu sv. Šime na hodočasničkom mjestu u pravom smislu, gdje se žele pokloniti i pomoliti sv. Šimi, slaviti euharistiju ili ostati nekoliko trenutaka u tišini. Na prvi dan hodočašća, potpuno neočekivano, ali Božjim duhom planirano, došle su dvije hodočasničke grupe. Jedna je bila ujutro iz Riječke nadbiskupije, druga navečer iz Splitsko – makarske nadbiskupije. Došli su radosno, puna srca u svetište, pomoliti se sv. Šimi. Vidim na licima tih ljudi da su Bogotražitelji, obilaze svetišta, idu prema Karlovcu u svetište sv. Josipa, idu na jug prema Međugorju ili prema Vepricu i zaustave se u Zadru. Budu radosni jer su tu pronašli lijepo, gradsko svetište, naizgled maleno ali toliko veliko, kao da krije temeljnu poruku kršćanske duhovnosti, a to je da su veliki događaji, velike stvari obavijene velom šutnje, tišine i poniznosti. I to upravo pronalaze na ovom mjestu.
Vjernici su pohodili svetište organizirano već od jutra, bili su pojedinci koji su možda i budući svećenici.
Meni je uvijek zanimljivo kad imam priliku razgovarati s ljudima koji prolaze ovim svetištem. Vidim da su to ljudi koji traže svoj život, svoj identitet, žele otkriti što to Bog njima progovara. Imao sam zanimljivo druženje s grupom mladih u kojoj je bilo nekoliko pojedinaca koji razmišljaju o duhovnom pozivu. Tražeći na raznim mjestima, i ovdje su se tiho povjerili i rekli da je to predmet njihove molitve i razmišljanja. Što mladi danas žele i koji su strahovi mladih ljudi pred duhovnim pozivom? Drago mi je da im mogu i kao svećenik posvjedočiti što bi trebao biti duhovni poziv, ali s njima i moliti, da Bog u njihovom srcu ulije i otkrije taj veliki dar za Crkvu i za narod. Vjerujem da je i svetište sv. Šime, kao što su i sva druga svetišta u svijetu, kutak gdje možemo naći tišinu, ozračje, Božju prisutnost i po zagovoru sv. Šime donositi odluke u svom životu.
Vrijedna je potreba i plemenita nakana svačijeg pohoda u svetište. Na večernjoj misi prvog dana hodočasničke sezone pozdravili ste i đakona Gospićko – senjske biskupije, budućeg svećenika. To je lijepo, direktno iz Like poželjeti osobno doći sv. Šimi u Zadar, htjeti sudjelovati baš u misi i biti dijelom početka najavljenih hodočašćenja.
Zanimljivo je kako razni staleži pohode svetište. Među hodočasnicima možemo primijetiti ljude koji trpe, nose štake, koji su u kolicima, koji mole da taj križ strpljivo nose. S druge strane, dolaze djeca. Na kraju mise prvog dana najave hodočašćenja blagoslovili smo djecu, roditelje koji su doveli svoju djecu. Kad roditelji dovode svoju djecu, u tome vidimo i vapaj roditelja da žele blagoslov za dijete, da se možda boje, nesigurni su, žele zaštititi ono što im je Bog povjerio. Sigurno da svetište sv. Šime ima raširena vrata, raširene ruke i alate koje nam je Bog povjerio. To su molitva, blagoslov, zagovor, što ćemo uvijek činiti za sve obitelji, za svu djecu koja tragaju za tim.
A tu su i ljudi iz posvećenog života, dolaze redovnice, đakoni, svećenici. To je slika koju možemo čitati u prvim koracima ovogodišnjeg hodočasničkog vremena – da svetište sv. Šime pohode razni staleži, moleći, Sveti Šime, pomozi nam, da kao što si ti osjetio Božju prisutnost, i mi budemo sigurni da je Bog uz nas, da nas on ne ostavlja. To je poticaj i meni osobno ohrabrenje da ovo što činimo u svetištu sv. Šime, da ta vrata koja uporno otvaramo ljudima, ti poticaji i duhovne stvarnosti koje uprisutnjujemo, da je to Bogom nadahnuto za sve koji će doći i proći svetištem sv. Šime.
Na višu razinu ste podigli i Zavjetni dan, svakog 8.-og u mjesecu, jer to je datum blagdana sv. Šime (8. listopada), kada će u svetište sv. Šime mise doći predvoditi svećenici i upravitelji svetišta iz drugih hrvatskih biskupija.
Naime, 72 župe i još nekoliko koje su u pripremi i druge hodočasničke grupe koje se javljaju preko agencija koje putuju prema Međugorju, u svetištu sv. Šime uvijek mogu naći kutak gdje mogu slaviti otajstva i doći pokloniti se sv. Šimi. Osmi u mjesecu u svetištu je tradicionalno bio dan koji se posebno obilježavao, kada se slavila zavjetna misa sv. Šimi. Želja mi je bila da podignemo taj 8. u mjesecu na veću razinu, na način da svećenici drugih biskupija budu gosti, dobro primljeni prijatelji i braća u svetištu, kako bi oni svojim prisustvom i svjedočanstvom prenijeli dojam o sv. Šimi u svoje župe, u svetišta gdje oni žive i borave. Svi koje sam zvao su se odmah i rado odazvali, drago im je bilo da mogu doći. Raduje me da dolaze kolege iz Zagrebačke nadbiskupije, iz Splitsko – makarske i Riječke nadbiskupije, iz Gospićko – senjske biskupije. Svi oni na svom polju rada navještaju Evanđelje i govore o otajstvima koje im je Bog povjerio. Oni će imati priliku slaviti otajstva u Zadru s nama i progovoriti nam. Vjerujem da je ta povezanost između hrvatskih svetišta povezanost između jednog naroda koji obilazi svetišta tražeći mir. Vjerujem da je na karti tih svetišta i svetište sv. Šime kao jedno staro svetište, ali svetište sa osvježenim licem i novootkrivenim starcem koji ih čeka u svojoj prisutnosti. Vjerujem da to što je staro i skriveno postaje novo i atraktivno, prihvatljivo, primamljivo za svakoga tko traži Boga.
Svaku subotu ujutro svetište će organiziranim hodočašćima pohoditi vjernici iz župa Zadarske nadbiskupije, a za svaki mjesec odredili ste i subotnju duhovnu obnovu koje će predvoditi poznati svećenici iz Hrvatske. I to je novost.
Svaku subotu slavimo svetu misu u 10 sati. To je novost, to je hodočasnička misa. Uvidjeli smo potrebu mise koja će biti tako naslovljena. Prije se i subotom u svetištu slavila misa u 8 sati, kao i svakog dana. Želimo otvoriti crkvu za sve koji žele doći, da im ponudimo sakrament pomirenja, svetu ispovijed, nekoliko riječi o svetištu sv. Šime, obilazak škrinje sv. Šime i slavljenje mise u 10 sati. Ja ću se rado staviti na raspolaganje kao domaćin svetišta i svakoga dočekati, svakome podijeliti iskustvo ovoga svetišta i iskustvo da je lijepo biti kršćanin. To sebi stavljam kao zahtjev za korizmu, ali i nakon korizme, sve do desetog mjeseca. To je jedna sveta dužnost, kao čuvara svetišta.
S druge strane, svećenici koji su pozvani svakog mjeseca imati duhovu obnovu je inicijativa koja je došla iz potrebe grada Zadra, da postoji mjesto gdje će se moći uvijek iznova mjesečno naći okrepa, govoriti o određenoj temi, slaviti euharistiju, imati klanjanje, čuti nešto. Mislim da je to jako važno za grad Zadar koji ima 70 000 stanovnika, ali i za cijelu Zadarsku nadbiskupiju koja broji skoro 150 000 stanovnika – da uvijek redovno postoji mjesto gdje se odvijaju duhovne obnove, a svetište sv. Šime uistinu je prigodno za to. Bogu hvala i na drugim župnicima i župama koje to imaju. Bez obzira na to, svetište sv. Šime će uvijek biti mjesto gdje ljudi mogu doći, gdje mogu primiti Krista koji dolazi kroz navještaj i svjedočanstvo onih koji će tu biti prisutni.
Don Damire, pohod svetištu sv. Šime stavljate i u kontekst Godine molitve. Papa je na susretu s rektorima svetišta u studenom 2023. godine govorio o posebnom značenju svetišta u životu Crkve i hodočasnika. Što bi bilo specifično značenje i duhovna poruka svetišta sv. Šime?
Papa je pozvao rektore svetišta iz cijeloga svijeta i u Vatikanu u dvorani Pavla VI. govorio im je o važnosti tih mjesta. Pozvao ih je da se osobito u svetištima omogući klanjanje i želi da svetišta uistinu postanu kuće molitve. Nadahnut tim Papinim poticajem, razmišljao sam u tom smjeru kako je i svetište sv. Šime jedna kuća molitve. Kuća molitve za mnoge. Tu se prepoznaju mnogi raznih jezika i raznih naroda. Kršćanski identitet pod krovom crkve izlazi na vidjelo. U Crkvi smo braća. To možemo vidjeti u susretu s kršćanima, s hodočasnicima iz cijelog svijeta i u Zadru.
Duhovna poruka iz svetišta sv. Šime bila bi da imamo potrebu i poziv doći pred noge starca Šimuna. Starca koji je imao životno iskustvo, starca koji je bio mudar, koji je bio mlad kad je donio odluku da živi u hramu. Starca koji se podložio Zakonu. I to je vrlo važno. U današnje vrijeme, kada želimo mijenjati zakone i identitete, kada mislimo, ukoliko se fleksibiliziramo i ukoliko postanemo zanimljivi drugima, da smo im donijeli neku radost ili novost, sv. Šime nam, na neki način, poručuje upravo suprotno – da ljubiti Božji zakon, ljubiti moralni zakon, ljubiti pravilo koje nam donosi Crkva, koje nam propisuje Hram kao u Starom zavjetu, da to nije teret i križ, nego to je blagoslov. To je uspjeh i ono ljekovito što nam Bog daruje.
Tako da Crkva danas može ponuditi sve iz riznice svoje prošlosti. Crkva se nema čega sramiti u prošlosti i zazirati od nečega u prošlosti, od onoga dobroga što proizlazi iz Evanđelja. Crkva nema potrebu šminkati svoje lice u današnjem svijetu kako bi bila atraktivna i interesantna ili kako bi mijenjala svoj nauk da se nekome svidi. Crkva ima itekako vrijedne stvarnosti i vrijednu duhovnost koju može ponuditi onima koji dolaze. Jedna od tih je sv. Šime.
Jer, ako promatramo u kontekstu današnjeg pluralnog svijeta, sekularnog, likvidnog, postmodernog svijeta, onda to ništa ne znači. Ali, ako promatramo očima Evanđelja, naša tradicija, depositum fidei, itekako donosi nešto novo i uvijek i u svakom vremenu progovara jasnim i svježim jezikom Evanđelja, a to je: ‘Dođite meni svi izmoreni i opterećeni, ja ću vas odmoriti’. Ali, također i ono Isusovo: ‘Idi i ne griješi više’, gdje Bog uistinu poziva svakog u svoju prisutnost.
I to je poziv ne samo na razini pojedinca, nego u kontekstu sv. Šimuna, i na razini naroda. Jer, kad je primio dijete Isusa u naručje, sv. Šime je rekao da je on ‘Svjetlost na prosvjetljenje naroda’.
To naroda je vrlo zanimljivo. Ti narodi upravo i pohode sv. Šimu, i to iz raznih dijelova svijeta. Vjerujem da preko svih nas koji u svetištu radosno služimo, sv. Šime želi otvoriti svoja vrata i želi primiti sve ljude. Na nama je da stojimo, gledamo i divimo se svima koji dolaze i iznose sv. Šimi svoje molitve, i da kažemo: „Da, Gospodine, sluge smo beskorisne. Učinili smo što smo bili dužni učiniti“.
Razgovarala: Ines Grbić
Foto: I. Grbić
