Svećenički dan Zagrebačke nadbiskupije

U ponedjeljak 26. veljače u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca proslavljen je Svećenički dan Zagrebačke nadbiskupije.

Uvodeći u susret svih svećenika Zagrebačke nadbiskupije mons. Tomislav Subotičanec, moderator Nadbiskupskog duhovnog stola podsjetio je da je “ovo susret nakon pune 4 godine. Posljednji put smo imali susret 2. prosinca 2019. u Velikoj dvorani Hrvatskog katoličkog sveučilišta, a nekoliko je godina susret bio odgađan zbog epidemioloških mjera i onaj 2020. koji je trebao biti 30. ožujka odgođen je zbog posljedica potresa. Naglasak je na molitvi jer je papa Franjo ovu godinu najavio kao Godinu molitve, odnosno kao godinu priprave za Veliki jubilej za jubilejsku Svetu godinu 2025.”

Nakon molitve Srednjeg časa koju je predvodio zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, nagovor na temu “Svećenik – čovjek molitve koji odgaja za molitvu” održao je vlč. dr. Milan Dančuo, profesor liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i župni vikar u Župi Krista Kralja u Trnju. 

Navodeći izvor i dajući definiciju kršćanske molitve, vlč. Dančuo rekao je: “Definicija koja nam može pomoći u ovim razmatranjima kaže da je molitva stav srca, koji se, poticajem milosti, u Crkvi i u punoj poslušnosti riječi, otvara otajstvu Oca, po Sinu u Duhu Svetomu. Navedena definicija uzima u obzir i subjektivnu dimenziju molitve (stav srca) i njezinu objektivnu dimenziju (milost, Crkva, Riječ, otajstvo Trojstva).

Molitva je dakle sveobuhvatno iskustvo u koje je uključena čitava osoba, sa svojim unutrašnjim bogatstvom koje se otvara Božjem otajstvu. Molitva nije neko subjektivno površno iskustvo ili nešto što treba odraditi, već nešto što je dubinski i životno složeno, nešto što se tiče i odnosi na osobu svećenika u njezinoj cjelovitosti.”

Govoreći o ritmovima i vremenu molitve, istaknuo je kako je “molitva za svećenika životni stav, koji treba postati izričita molitva pod djelovanjem Duha.”, a spominjući različite oblike molitve, istaknuo je osobnu i zajedničku molitvu, liturgijsku molitvu, molitvu Časoslova, meditaciju i kontemplativnu dimenziju molitve, Lectio divina. 

Nadovezujući se na knjižicu »Nauči nas moliti«. Živjeti Godinu molitve u pripremi za jubilej 2025. godine koja je izašla prije nekoliko dana, vlč. Dančuo naglasak je stavio na slavlje euharistije u i sa zajednicom: “Nedjeljno euharistijsko slavlje u središtu je života Crkve i župe jer je »izvor i vrhunac svega kršćanskog života«, spomendan Kristova Uskrsa i proslava njegove žrtve za spasenje čovječanstva: najviši trenutak molitve, življen u zajednici koji okuplja čitavu zajednicu oko Kristova stola Tijela i Krvi.

Svećenik je stoga pozvan uvijek iznova odgajati vjernike za autentičnu euharistijsku duhovnost kroz koju će vjernici djelatno sudjelovati u slavlju i izgrađivati vlastiti život. Potaknuo je svećenike da više s vjernicima mole Časoslov kao molitvu cijele Crkve i okupljaju se na euharistijsko klanjanje kao kontemplaciju Kristove prisutnosti.”

Zaključno, vlč. Dančuo dao je poticaj svećenicima u daljnjem molitvenom životu: “Kao svećenici moramo moliti Gospodina uvijek iznova da i nas nauči moliti, da možemo usmjeriti vjernike današnjeg vremena i odgojiti ih na ispravnu molitvu. Danas postoje znakovi i nova želja za transcendentalnim i božanskim na koje moramo biti posebno osjetljivi da takve želje ne odlaze u duhovne krajnosti koje nemaju veze sa kršćanskim životom i identitetom. To vrijedi i za nas svećenike.

Život svećenika u današnjim okolnostima, zaokupljenog pastoralnom službom i rastresenog brigom oko upravljanja župnom zajednicom, doista je toliko opterećen da se ponekad postavlja pitanje postoji li svojevrsna dihotomija između pastoralne djelatnosti te svećenikovog liturgijskog i osobnog molitvenog života.”

“Postoji li prikladan stil molitve za svećenike koji im pomaže moliti u kontekstu onoga što rade i njihovog svećeničkog identiteta? Odgovor se nalazi u perspektivi molitve i duhovnog života koji se sastoje od interiorizacije pastoralne i liturgijske službe svećenika, tako da ono što se slavi postane unutarnji stav srca.

Ako nam se novi život koji je započeo Kristovim uskrsnućem daruje otajstveno u sakramentalnom slavlju, liturgija je ona stvarnost u kojoj, oslanjajući se na zajedništvo s Uskrslim u daru Duha Svetoga, slavlje i život postaju nerazdvojna stvarnost. Zrcaliti se, kao u ogledalu, u Gospodinu, prepustiti se zanosu Duha koji nas preobražava na Isusovu sliku.”, rekao je vlč. Dančuo. 

Nakon nagovora uslijedilo je pokorničko bogoslužje – priprema za sakrament svete ispovijedi u svjetlu Deset Božjih zapovijedi koje je predvodio vlč. mr. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta.

Nakon ispovijedi uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predvodio vlč. Lukić.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije