Nakon još jednog masovnog napada ruske vojske na ukrajinske gradove, biskup Jan Sobilo, pomoćni biskup Harkovsko-zaporoške biskupije, govori o ovoj teškoj noći i svakodnevnoj stvarnosti života pod granatiranjem.
Autor: Svitlana Dukhovych
Tijekom noći s 5. na 6. veljače iu ranim jutarnjim satima ruska je vojska ponovno izvela veliki udar na različita naseljena područja diljem Ukrajine. Među najteže pogođenim regijama je Zaporizhzhia.
Oštećeni su brojni stambeni objekti. Ozlijeđeni su 14-godišnjak i muškarac. Tragično, poginuo je bračni par — 49-godišnji muškarac i 48-godišnja žena.
U intervjuu za Vatican News, pomoćni biskup rimokatoličke biskupije Kharkiv-Zaporizhzhia, Jan Sobilo, opisuje situaciju nakon ove posebno teške noći granatiranja. Govori i o svakodnevnom životu grada koji i dalje opstaje uz sirene za zračnu uzbunu, niske temperature, nedostatak struje i grijanja.
Molitva usred bombardiranja
“Jutros smo u osam sati slavili svetu misu”, pripovijeda biskup Sobilo. „Bili su prisutni i gosti iz Italije, uključujući ravnatelja Papinskih misijskih djela (PMS) u Ukrajini, oca Lucu Bovioa, IMC, zajedno sa svojim kolegama.
Prisjeća se kako su se tijekom liturgije čule jake eksplozije dok je bombardiranje trajalo. “Vidio sam i obaranje drona: letio je poput vatrene lopte, padao i još uvijek gorio u zraku. Bilo je vrlo glasno jutro”, bilježi biskup.
Pa ipak, unatoč svemu, ljudi se i dalje mole, a sada, kaže, čak i mirno mole. “Žalosno je reći, ali mi smo se navikli na rat. Sirene za zračnu uzbunu čuju neprestano, danju i noću”, objašnjava biskup Sobilo. “Mnogi ljudi više ne silaze u skloništa od bombi, jer je to nemoguće učiniti svaki put. U suprotnom bi se tamo moralo stalno živjeti. Tako da ljudi pokušavaju nastaviti najbolje što mogu.”
Jedan od najozbiljnijih problema ostaje nedostatak električne energije. “Česti su nestanci struje”, naglašava biskup. “Danas, na primjer, neki okruzi imaju struju, dok drugi nemaju. Potpuni nestanak struje u Zaporožju je rijedak, ali se prekidni prekidi u određenim područjima događaju redovito, jer nema dovoljno energije za sve.”
Uvjeti grijanja uvelike ovise o vrsti zgrade. “Oni koji imaju plin, poput nas, mogu grijati svoje domove. Ali u mnogim modernim visokim zgradama sve radi na struju. Kad nema struje, nema ni grijanja, pumpe ne rade, pa čak nema ni vode.” Biskup Sobilo pripovijeda kako se neki ljudi navečer moraju grijati u svojim automobilima prije nego što se vrate spavati potpuno odjeveni kako bi zadržali toplinu. Ova situacija ne utječe samo na Zaporožje, već i na druge gradove poput Kijeva i Dnjepra.
Paket rezanaca za spašavanje života
U ovim teškim okolnostima župe su postale vitalna mjesta oslonca. “Ljudi i dalje dolaze na misu”, kaže biskup Sobilo. “Blizu konkatedrale, u Svetištu Boga Oca, braća Albertinci dijele kruh četiri puta tjedno. Svaki put dođe oko 1500 ljudi, a subotom do 2000. Dobiju kruh i konzerviranu hranu.”
Međutim, resursa je sve manje. Biskup priznaje da je situacija vrlo teška jer je pomoći sve manje. “Sve je teže doći do nas, a ne pristaju sve prijevozničke tvrtke dostaviti pomoć.” Ipak, braća Albertine i dalje peku kruh, neki donose konzerviranu hranu, a pomažu i pojedine organizacije. Dakle, napominje biskup, “nastavljamo”.
Nakon Božića stigla je posebna pošiljka — kamion pomoći od kardinala Konrada Krajewskog. Jedna od prijeko potrebnih zaliha stigla je u obliku instant rezanaca. Ljudi ih jako cijene, prepričava biskup, jer su ukusni i pomalo ljuti.
“Kad je hladno, griju vas. Vojnici na fronti također ih traže jer su lagani i laki za transport. Kažu da im ti rezanci spašavaju živote. Tako da ima što podijeliti i sa siromašnima i s vojskom.”
Podrška može zagrijati naša srca
Za mjesnu Crkvu potpora vojsci jedan je od glavnih prioriteta. “Pomoć našim vojnicima iznimno je važna”, ističe biskup. “Ako nas oni ne obrane, onda svaka druga pomoć više neće biti važna. Okupatori bi došli i odnijeli sve. Zato molimo za naše vojnike i podržavamo ih na sve moguće načine. Oni brane našu zemlju.”
Situacija na prvim linijama bojišnice i dalje je izuzetno napeta. “Prije ove zime bilo je nešto mirnije”, objašnjava biskup Sobilo. “Bili smo uvjereni da će naša vojska držati agresora podalje od grada. Sada vidimo da Rusi napreduju i približavaju se Zaporožju, fronta puca, a naši dečki su u vrlo teškoj situaciji.”
U tim okolnostima hladnoća samo pogoršava sve. “Bombardiraju naš grad, energetski sustav, sve što nam daje svjetlost i toplinu. Kao rezultat toga, život je vrlo težak za ljude i za vojnike. Ruska vojska koristi ovu zimu da gura dalje.”
Na ljudskoj razini, teret rata je golem. “Ima ljudi koji su govorili: ‘Nikad neću otići s ovog mjesta’”, prisjeća se biskup. “Sada vidim da čak i oni pakiraju kofere i odlaze sa svojim obiteljima. Djeca više ne mogu izdržati: dronovi danju i noću lete iznad glava i bivaju obarani. To je ogroman emocionalni napor, pogotovo za najmlađe.”
Pomoćni biskup harkovsko-zaporoški poziva sve koji mogu da pomognu na bilo koji način, ističući da su ljudi u njegovoj biskupiji izgubili sve. “Bez struje i vode poduzeća ne mogu poslovati, a potrebe su ogromne”, napominje.
Obraćajući se čitateljima i slušateljima Vatican Newsa, izražava zahvalnost za njihovu solidarnost. “Iznad svega, zahvaljujemo Svetom Ocu na njegovoj blizini, njegovim riječima potpore i pomoći koju pruža preko kardinala Konrada Krajewskog. Nastavljamo moliti. Ponekad se čini da svijet ne vidi brutalnost onoga što podnosimo. Molim vas: ne zaboravite Ukrajinu. Sjećanje i podrška ljudskih srca griju naša srca.”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
