Dok kršćani čine prve korake na korizmenom putu, papa Franjo nas poziva da se suočimo sa svojim unutarnjim borbama i dopustimo Božjem glasu da progovori našim srcima.
Autor: Linda Bordoni
Prve korizmene nedjelje papa Franjo se ugledao na Evanđelje po Marku koje nam predstavlja Isusa kušanog u pustinji (Mk 1,12-15).
Govoreći tijekom molitve Anđeo Gospodnji, Papa se osvrnuo na simbolički značaj pustinje, pozivajući kršćane da „uđu u pustinju, odnosno u tišinu, u unutarnji svijet, slušajući srce, u dodiru s istinom“.
U pustinji je, nastavio je, Krist “bio s divljim zvijerima, a anđeli su mu služili. Divlje zvijeri i anđeli bili su Njegovo društvo.”
Ali, u simboličnom smislu, objasnio je, “oni su i naše društvo: doista, kada uđemo u unutarnju divljinu, tamo možemo susresti divlje zvijeri i anđele.”
Zvijeri duše
“U duhovnom životu, možemo razmišljati o njima [wild beasts] kao neuređene strasti koje dijele naše srce, pokušavajući ga ovladati.”
Upozoravajući da nas “mame; djeluju zavodljivo”, rekao je Papa. “Ako ne budemo oprezni, riskiramo da nas rastrgnu.”
I dajući ime ovim “zvijerima” duše, opisao ih je kao “žudnju za bogatstvom, koja nas zatoči u povlađivanju i nezadovoljstvu, ispraznost užitka, koja nas osuđuje na nemir i samoću, i žudnju za slavom, što rađa nesigurnost i stalnu potrebu za potvrđivanjem i isticanjem.”
Oni su “divlje” zvijeri, rekao je Sveti Otac, i kao takve, treba ih krotiti i boriti se; inače će nam slobodu progutati.
“Moramo otići u divljinu kako bismo postali svjesni njihove prisutnosti i suočili se s njima”, rekao je.
Božiji poslanici
Zatim, osvrćući se na anđeosku prisutnost u pustinji, Papa je rekao da su anđeli “Božji glasnici, koji nam pomažu, koji nam čine dobro; njihova je karakteristika, doista, prema Evanđelju, služenje”.
Suprotstavljajući ovu sliku posesivnoj prirodi neurednih strasti, rekao je da su one “točna suprotnost posjedovanju, tipičnom za strasti”.
Ističući transformativnu snagu božanskih nadahnuća, papa Franjo je elaborirao činjenicu da „Dok nas kušnje razdvajaju, dobra Božja nadahnuća nas ujedinjuju u skladu: gase srce, ulijevaju okus Krista, ‘okus neba’. “
Stoga je istaknuo potrebu za šutnjom i molitvom kako bi se shvatile te od Boga nadahnute misli i osjećaji, rekavši: “Korizma je vrijeme za to.”
Dva pitanja
Papa Franjo zaključio je s dva ključna pitanja:
“Što su neuredne strasti, ‘divlje zvijeri’ što se uzburkaju u mom srcu?”
I, “Da bih dopustio Božjem glasu da govori mom srcu i da ga sačuvam u dobroti, razmišljam li o tome da se malo povučem u ‘pustinju’, to jest, da posvetim prostor za razmatranje ovoga?”
“Neka nam Sveta Djevica”, molio je, “koja je čuvala Riječ i nije se dala dotaknuti kušnjama Zloga, pomogne u ovom vremenu korizme.”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
