Dok Crkva obilježava trideset treću (i pretposljednju) nedjelju kroz godinu, o. Edmund Power razmišlja o “oštroj, apokaliptičnoj poruci čitanja” i odnosu ljubavi s Bogom koji nam omogućuje da se s izazovima suočimo s nadom i predanošću.
Otac Edmund Power, OSB
“Daruj nam … stalnu radost što smo ti odani, jer puna je i trajna sreća postojano služiti tvorcu svega što je dobro.” Ovo su riječi uvodne molitve ove pretposljednje nedjelje liturgijske godine i bilo bi dobro da se na njima zadržimo i učinimo ih svojima dok se približavamo strogoj apokaliptičkoj poruci čitanja. Isus je konačno stigao u Jeruzalem gdje će ući u svoju vazmenu sudbinu. Lukino evanđelje predstavlja Njegovu javnu službu kao neumoljivo putovanje u onaj suđeni grad u kojem će se sve postići.
Ali Gospodin je nestrpljiv prema ugodnom čavrljanju i odbijanju direktnog suočavanja sa stvarnošću. Ono što nam On govori je oštro, bitno, čak i prijeteće. Poziva nas da gledamo ispod površine svega i da se pripremimo za ono što se stvarno događa. On ne govori o smaku svijeta u doslovnom smislu, nego o tome kako se znakovi kulminacije izazovno probijaju u današnje vrijeme.
Površinska ljepota i prividna stabilnost hrama samo je slabašna maska koja će biti strgnuta. Površno povjerenje u izvjesnosti formalnih vjerskih struktura neće biti dovoljno pred onim što dolazi. Tada će doći u iskušenje slijediti one koji uzburkaju mase svojim obećanjima samopouzdanja i svojim snažnim riječima, svojim upečatljivim zvučnim zapisima i sloganima.
Mi, međutim, moramo ostati postojani i nepokolebljivi, uvijek gledajući ono što je istina, razaznajući prazninu toliko prozračne retorike. Isusove riječi potvrđuju ono što već znamo: svijet u kojem živimo pun je kriza, ratova i sukoba. On ne skriva poteškoće s kojima se suočavamo; On predviđa da će oni koji vjeruju u Njega biti ismijani, kao što često vidimo na Zapadu, i progonjeni; čak će nas ljudi od kojih možemo očekivati podršku ili barem razumijevanje odbaciti.
Kako bi ovaj turobni opis mogao biti “dobra vijest” za nas? Sigurno ne nudi lažnu nadu kroz pretvaranje da je sve u redu. Poziva nas da se suočimo sa stvarnošću, inzistira na konačnoj nepostojanosti i nepouzdanosti svega: struktura, fizičkih i metaforičkih; organizacije; politika; čak i ljudski odnosi.
Ali postoji rješenje koje se može naći u riječima zbornika: stanje za kojim čeznemo (“radost” i “sreća”) dostupno je i trajno (“puno”, “trajno”, “konstantno”, “stalno”) samo u našem odnosu ljubavi prema Bogu (“biti odan tebi”). Taj nam odnos omogućuje suočavanje s izazovima s nadom i predanošću.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
