BOŠNJACI (TU) – Središnje misno slavlje, zaštitnika župe, svetkovine sv. Martina u Bošnjacima, u utorak, 11. studenoga 2025. predslavio je preč. Mato Gašparović, ravnatelj UZUK-a u koncelebraciji s domaćim župnikom Josipom Levakovićem i preč. Robertom Kupčakom, kancelarom Požeške biskupije, dvojicom domaćih sinova dr. Zdenkom Ilićem i fra Ivicom Janjićem te još nekoliko svećenika. Posluživao je trajni umirovljeni đakon Ilija Knežević iz Austrije, rodom iz Vidovica i domaći ministranti.
Započinjući misno slavlje preč. Gašparović je župniku i župljanima čestitao dan zaštitnika crkve i Župe sv. Martina, biskupa iz Toursa te je rekao: „Danas gledajući njegov život i mi želimo snažnije, iskrenije, predanije krenuti za Isusom Kristom osluškujući svaki dan njegove upute i hrabro koračajući putem na koji nas poziva“.
Homiliju je preč. Gašparović započeo osvrtom na 1. čitanje naviješteno iz Knjige proroka Izaije i rečenicu Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena, proglasiti godinu milosti Gospodnje. To je povezao s Jubilejskom godinom i pojasnio: „Godina milosti znači razdoblje kada Bog preokreće povijest, briše okove i započinje novo vrijeme. Prorok ne nudi bijeg od boli, nego preobrazbu boli u novi život. Bog ne samo da uklanja staro, nego daje nešto novo, bolje i punije: vijenac umjesto pepela, radost umjesto žalosti. Ta preobrazba prije svega izvire iz Božje vjernosti i ljubavi, a ne iz čovjekove snage. Izaija poziva na nadu ne samo usred ruševina i pustoši, nego i na obraćenje usred ruševina slabe vjere.“
U tom smislu predsjedatelj slavlja je kazao da se na poticaj župnika i župnih suradnika svečarskim misnim slavljem željelo svratiti pogled na stradanje kuća koje je prošle godine poharalo olujno nevrijeme te u nj ugraditi svu brigu, žrtve i odricanja mnogih koji su pokazali solidarnost za obitelji i pojedince koji su ostali bez krova, čija je sigurnost bila ugrožena i imovina oštećena. Podsjetio je kako se brzo pokrenula osjetljivost za druge, ne samo u riječima, nego i u djelima i svi su imali priliku vidjeti što znači pomoći, organizirati se, biti blizu, nazvati, doći, pitati što treba, podijeliti onoliko koliko se može ili možda i malo više. Te je ponovno uputio na proroka Izaiju i njegov proglas da ozdravljenje, obnova i oslobođenje dolazi iznutra, iz srca.
„Prorok upućuje poziv svima koji se žele staviti u Božju službu, koji vide i čuju nečiju tihu bol, koji ne okreću glavu od tuđega tereta. Godina milosti Gospodnje, kao i ova godina Jubileja nade koju je proglasio papa Franjo, nije zamišljena tako da traje samo jednu godinu, nego je ona poziv na trajnu obnovu naših obitelji, naše nutrine i našega srca. Poziv da jačamo vjeru, nadu i ljubav oblikujući u sebi novog čovjeka na sliku Isusa Krista“ – rekao je preč. Gašparović.
Tumačeći drugo čitanje iz Poslanice Efežanima propovjednik je ukazao da svi kršćani služe istom cilju, a taj je da Crkva raste prema punini Krista. „Zrelost vjere ne mjeri se dominacijom ili prestižem, nego sposobnošću izgradnje zajednice. Živjeti dostojno kršćanskog poziva Pavao oslikava kroz poniznost, blagost, strpljivost, međusobno podnošenje i ljubav. Poniznost u kojoj priznajemo vrijednost i zasluge drugih ljudi. Vjerujem da smo iskusili da iza svakog nesklada stoji pritajen ponos i taština. Blag čovjek malo polaže na svoja prava, a tako i ponizan na svoje zasluge. Bog je svakome dao dar, kaže Pavao, i svaki dar služi za izgradnju čitavog tijela Crkve. Nitko ne živi samo za sebe“, rekao je preč. Gašprović.
Govoreći o Matejevu evanđelju i posljednjem Sudu predslavitelj je podsjetio da nas Bog na kraju našega puta neće pitati koliko smo izgradili i skupili, nego što smo učinili za druge. „Sve što učinismo jednomu od najmanjih, Njemu smo učinili. Kristova prosudba nečije dobrote prolazi granicom između učinili ste ili niste učinili.“
Zatim je propovjednik govorio o sv. Martinu koji je bio vojnik no u jednom trenutku svoga života prepoznao je Krista u siromahu koji se smrzavao pred vratima grada i koji mu je iz temelja promijenio život.
„Časteći svetoga Martina pozvani smo i mi prepoznati gdje je naše poslanje. Zauzimanje za opće dobro sastoji se u nerazdruživoj isprepletenosti između osobnog i zajedničkog dobra po kojemu ne može biti dobro pojedincu ako nije dobro društvu, jednako kao što ne može biti dobro društvu, ukoliko je zakinuto dobro pojedinca.“ Sv. Martin je bio čovjek u kojem se sjedinjavala snaga i blagost, odlučnost i poniznost, služenje i sloboda.
„Današnja euharistija sve nas želi osnažiti za dobro i plemenitost, pretvoriti u ljude koji ne okreću glavu, koji vide i djeluju u ljubavi. Svi smo pozvani ovaj svijet trajno preobražavati u strukture solidarnosti i zajedništva. Zagovor i primjer svetoga Martina neka nas ohrabri i učvrsti na tom putu“ – zaključio je homiliju preč. Gašparović.
Misno je slavlje pjesmom pratio Župni zbor pod ravnanjem s. Serfine Funarić i orguljsku pratnju vlč. Maria Brkića, župnika Župe sv. Ćirila i Metoda u Vinkovcima.
Prije završnog misnoga blagoslova preč. Gašparović je pred relikvijom sv. Martina molio litanije svecu u čast. Relikviju je župa dobila 1977. godine iz Rima. Po završetku misnoga slavlja svi koji su željeli mogli su počastiti relikviju sv. Martina kao i u dane trodnevnice.
Župnik Josip je prije početka misnoga slavlja čestitao župnu svetkovinu svim župljanima te pozdravio sve goste i dobrotvore koji su na neki nači pomogli i sudjelovali u obnovi sela nakon katastrofalne ledene tuče. Pozivom na župnu svetkovinu župnik i župljani željeli su zahvaliti Bogu i svim dobrotvorima jer je obnova sela uspješno privedena kraju. Nakon misnoga slavlja župnik je sve goste pozvao za blagdanski stol te im uručio zahvalnice za svu duhovnu i materijalnu pomoć i podršku Župi sv. Martina uslijed oporavka od štete nastale u nevremenu 1. srpnja 2024.
Slavlju župne svetkovine prethodila je trodnevna duhovna priprava od 8. – 10. studenoga kojoj je tema bila Milosrđe i nada u braku, obitelji i župnoj zajednici. Predvoditelji su bili: prvi dan – mr. Drago Marković župnik u Sikirevcima i profesor na KBF-u u Đakovu; drugi dan – dr. Josip Bošnjaković, voditelj Bračnog i obiteljskog savjetovališta i profesor na KBF-i i HKS-u; treći dan – dr. Davor Vuković, sveučilišni kapelan i profesor na KBF-u u Đakovu. Župa Bošnjaci/Foto: Nevenka Nedić
