Katedrala Križevci, 2. studenoga 2025. – 21. nedjelja po Duhovima
Draga braćo i sestre u Kristu,
sve vas srdačno pozdravljam, danas kada naša grkokatolička Križevačka eparhija proslavlja Svetu jubilarnu godinu oprosta 2025. od utjelovljenja našega Boga i spasitelja Isusa Krista.
Najsrdačnije pozdravljam ovdje nazočne: Preuzvišenog gospodina vladiku Nikolu Kekića, križevačkog biskupa u miru, svećenike,
đakone, bogoslove, časne sestre, pjevače Katedralnoga zbora iz Križevaca, kao i pjevače Slovenskog ekumenskoga zbora, zatim Žumberačke uskoke, Križevačku djevojačku stražu, Kulturno-umjetničko društvo Prigorje i Udrugu ”Prigorsko srce”, hodočasnike, drage uzvanike i goste, i sve vas braćo i sestre u Kristu. Posebno srdačan pozdrav želim uputiti slušateljima i gledateljima Hrvatske radio televizije i ostalih medija koji nas prate.
Danas naša Križevačka eparhija obilježava središnji Dan jubileja svete 2025. godine. I mi smo nedavno hodočastili u Rim i susreli se s papom Lavom.
Počeci slavljenja Jubilejskih godina u Katoličkoj Crkvi sežu do pape Bonifacija VIII. koji je otvorio prvi jubilej 22. veljače 1300. s nakanom da se slavi svakih 100 godina. Bilo je to vrijeme velikih ratova i bolesti pa se među vjernicima javila želja za snažnijim duhovnim životom i rastom u svetosti. Mnogi su odlučili pješačiti do Rima kako bi se pomolili na grobovima apostolskih prvaka i dobili blagoslov Svetog Oca te tako milošću Božjom stekli snagu i utjehu za nastavak života. Potaknuti željom za oprostom i pomirenjem, mnogi su hodočastili u grad Rim. Na Božić 1299. u Rimu se okupilo više milijuna hodočasnika, a kako je Papa ostao zadivljen njihovom vjerom, proglasio je „Godinu oprosta i pomirenja“. Propisao je da za oprost u Svetoj godini hodočasnici Rimljani moraju pohoditi grobove apostolskih prvaka, u bazilikama Svetog Petra i Svetog Pavla.
Među hodočasnicima bilo je tada puno ljudi i iz Hrvatske jer o njima svjedoči poznati renesansni pjesnik Dante Alighieri, koji Svetu godinu spominje u svom prvom djelu Vita nova, gdje govori kako hrvatski hodočasnik potaknut istinskom vjerom i pobožnošću dolazi počastiti nerukotvoreni Kristov lik na Veronikinom rupcu te usklikne: Tako iznači izgleda tvoje sveto lice, predragi Spasitelju moj.
Slavlje jubilarnih godina preuzeto je iz židovske tradicije. U Starom zavjetu svaka pedeseta godina slavila se vanjskim slavljima i običajima:
»Jubilej je godina pomirenja, obraćenja i sakramentalne pokore i, samim time, solidarnosti, nade, pravde, predanog zalaganja u služenju Bogu u radosti i miru s braćom. Nazvan je »Svetom godinom« ne samo zato što započinje, odvija se i zaključuje svečanim svetim obredima, nego i zato što ima za cilj promicati svetost života. Ustanovljen je zato da ojača vjeru, potakne djela solidarnosti i bratskoga zajedništva u Crkvi i društvu, da pozove i potakne vjernike na iskrenije i dosljednije ispovijedanje vjere u Krista jedinoga Spasitelja. «
Jubilej nije slavlje pojedinca, pa ni više pojedinaca, nego cijeloga Naroda Božjega. Na jubilej nas Bog zove da nam dadne život, da nam ga dadne u izobilju, da i mi prenosimo drugima njegov milosni dar života«.
Današnje evanđelje koje smo čitali govori o sijaču koji sije sjeme na zemlju. Sjeme je riječ Božja, a sijač je sam Bog. Bog svoju riječ daje svima i ona dolazi do svačijih ušiju i svatko je pozvan čuti Božju riječ i po njoj oblikovati svoj život. Krist nas uči da budemo sijači dobra. Svatko od nas je pozvan u svojoj sredini, u svom zvanju i zanimanju, u svom društvenom staležu biti sijač dobra.
Međutim, sjeme koje se danas spominje u evanđelju možemo povezati i s Dušnim danom koji se danas obilježava u Crkvi rimskoga obreda. Svaki čovjek je naime poput sjemenke žita koja mora prije ili kasnije pasti u zemlju kako bi se ponovno rodila i donijela novi plod. Naša pokojna braća i sestre, roditelji, rođaci i prijatelji su ono sjeme koje je palo u zemlju i koje čeka dan uskrsnuća na novi život. Zato se spominjemo svih pokojnika molimo se za njih i pinosimo za njih svete službe i molitve, jer je naša veza trajna i vječna. Moliti se za svoje pokojne je kršćanska i duhovna dužnost te osobit čin milosrđa i ljubavi, i taj čin nas povezuje sa svim pokoljenjima naših pokojnih, u svim vremenima i na svim prostorima. Također, važno je tako odgajati i naše potomke, da i oni jednoga dana prinose molitve za nas i naše spasenje u vječnosti.
Molimo Boga za pokojne, da zadobiju oproštenje svojih grijeha te da se na njima u potpunosti ostvari Kristovo spasenje. U isto vrijeme želimo moliti jedni za druge i za nas same, da tako hodimo ovim svijetom slijedeći Krista, da nas jednoga dana, njegovom milošću, ni smrt ne odijeli od njega. U njega se uzdamo, jer je njegova milost jača od svakoga grijeha i od svake zloće.
Slavlje jubileja u kojem se sada nalazimo ujedno je i slavlja oprosta i pomirenja kada pružamo mir i tražimo mir. Molimo danas svemogućega Boga da podari oproštenje mnogim našim precima koji možda nisu iskreno nasljedovali Krista i živjeli po evanđelju.
Neka svemogući Bog raskine sve sveze koje spriječavaju dolazak njegove blagodati na nas, na našu eparhiju, na našu domovinu i narod, kako bi i naša Križevačka eparhija i Grkokatolička Crkva u Hrvatskoj bila istinski svjetionik i svjedok Božje ljubavi i Božje prisutnosti u ovome svijetu.
Naša eparhija uskoro proslavlja 250 godina svojeg života i djelovanja ovdje u Križevcima. Taj jubilej ćemo proslaviti 2027. godine. Na njega se već sada propravljamo duhovno, molitveno i pastoralno a početak priprave počeo je još prije sedam godina, kroz Godinu obitelji, Svetog pisma, molitve za duhovna zvanja i tako redom. Zadatak nam je kao kršćanima postaviti temelj za zdrav rast naše zajednice kroz molitvu, sakramentalni život, dobra djela, post i širenje radosne Kristove vijesti.
Ovdje u našoj monumentalnoj grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima, osobito smo blagoslovljeni što imamo milost moliti se pred moćima svetoga Šarbela, isposnika i čudotvorca, koji je bio istočni katolik, kao i mi. Sveti Šarbel je pripadao Maronitskoj katoličkoj Crkvi u Libanonu, jednoj od 24 Crkve vlastitoga prava i obreda od kojih se sastoji sveopća Katolička Crkva na čelu s papom. I Križevačka grkokatolička eparhija jedna je od tih crkava. Mi, kao jedina katolička biskupija istočnog obreda u Hrvatskoj, pridonosimo bogatstvu katoličke Crkve u nas upravo našom obrednom posebnošću preko koje u duhovni život naše sredine unosimo duhovno, teološko i liturgijsko bogatstvo kršćanskoga Istoka, onog drugog plućnog krila Crkve i kršćanstva, kako je to govorio sveti papa Ivan Pavao II. Neka nam prisutnost sv. Šarbela ovdje pomaže da rastemo u svetosti.
Draga braćo i sestre, neka nam u ovoj jubilarnoj godini Svemogući Bog udijeli svoj oprost za sve naše grijehe i propuste, kao i za sve posljedice grijeha – nâs i svih naših prethodnika, da bismo bili oslobođeni od mnogih spona i okova koje nas priječe na putu spasenja i koji ne dozvoljavaju da iskreno ljubimo Boga i svoje bližnje. Završit ću sada sa svečanom molitvom jubileja:
Oče, koji si na nebesima, daj da vjera koju si nam darovao u svome Sinu Isusu Kristu, našemu bratu, i plamen ljubavi, izliveni u naša srca po Duhu Svetom, obnove u nama blaženu nadu u dolazak tvoga Kraljevstva. Učini da nas tvoja milost preobrazi, da budemo brižni njegovatelji evanđeoskoga sjemena koje će čovječanstvu i svemu stvorenomu podariti rast, dok puni pouzdanja iščekujemo novo nebo i novu zemlju i da se, nakon pobjede nad silama zla, zauvijek očituje tvoja slava. Udijeli, molimo, da milost Jubileja oživi u nama, hodočasnicima nade, čežnju za nebeskim dobrima, te na cijeli svijet izlije radost i mir našega Otkupitelja. Tebi, vječno blagoslovljeni Bože, slava i hvala u sve vijeke vjekova.
