U crkvi sv. Marije u Sutomoru, u četvrtak 6. studenoga 2025., održana je humanitarna pjesnička večer “Pjer – Tako je moralo biti!”, u organizaciji “Laudato si’” tima župa Sutomore, Šušanj i Brca, pod koordinacijom Marine Zgradić. Povod susretu bilo je obilježavanje sedam godina djelovanja Narodne kuhinje udruge “Žene Bara – velika srca”, jedinstvene po tome što okuplja žene različitih vjera i nacija u zajedničkom humanitarnom djelovanju i brizi za one koje s ljubavlju nazivaju „nesnađenima”. Večer je bila i zahvala gradu Baru – gradu otvorenosti, zajedništva i topline, koji nadahnjuje ljude da budu bolji jedni prema drugima.
Program je započeo minutom šutnje za žrtve nedavne tragedije u Tuzli, nakon čega je prisutne pozdravio voditelj večeri Božidar Vučetić, istaknuvši važnost suosjećanja i zajedništva te osudivši nedavne incidente u Baru riječima: “Naš grad je dom ljudi koji grade, a ne ruše; koji pomažu, a ne mrze.”
U emotivnom dijelu večeri nastupila je mlada gošća čijem je ocu nedavno zapaljena radnja. Na turskom jeziku otpjevala je pjesmu “Hayat Bayram Olsa” (“Kad bi život bio blagdan”), dok je prijevod pjesme pročitao dječak Simon Paladin. Stihovi o ljubavi, hrabrosti i praštanju duboko su dirnuli prisutne.
Veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori, Veselko Grubišić, obratio se okupljenima biranim riječima, istaknuvši koliko ga raduju događaji koji spajaju ljude i kulture: “Uvijek rado dolazim u Bar, grad topline i otvorenosti, u kojem sam uvijek lijepo primljen. Naša Hrvatska zajednica u Baru i Svebarju dio je tog mozaika prijateljstva koji pokazuje da mostovi među ljudima uvijek pobjeđuju zidove. Neka i ovaj susret bude, kako bi Tin Ujević rekao, još jedna kocka vedrine u našim životima.”
Posebno dojmljiv trenutak bio je nastup članica udruge “Žene Bara”. Njihova predsjednica Ljiljana Vujošević podsjetila je na sedam godina rada Narodne kuhinje: “Svaka posuda koju smo pružile nosila je poruku: ‘U svojoj muci nisi sam.’ Jer pomoć nije samo kruh – to je pogled, riječ, ruka koja ne pita, nego zagrli.” Tom prigodom župi je darovala umjetničku sliku Blažene Djevice Marije, ulje na platnu, djelo slikara S. Pavlovića.
Slijedio je nastup Jovana Deure, korisnika kuhinje i beskućnika iz Beograda koji već petnaest godina živi u Baru. U znak obilježavanja 800. obljetnice nastanka “Pjesme stvorenja” sv. Franje Asiškog, pročitao je njezine stihove ispunjene duhovnošću i poniznošću.
Mr. sc. Zdravko Paladin predstavio je gosta večeri, književnika i glazbenika Josipa Petrlića Pjera iz Križevaca – umjetnika, pedagoga i autora brojnih djela za djecu i odrasle. Pjer je okupljenima predstavio svoj roman “Muka po Stjepanu”, a svojim iskrenim svjedočanstvom o teškom djetinjstvu, životnim kušnjama i vjeri duboko je dirnuo publiku. Istaknuo je kako ga raduje što je u Baru upoznao mnoge dobre ljude, osobito mladića Sultana Berishija, čiji ga je životni put podsjetio na vlastito odrastanje – obilježeno siromaštvom, predrasudama i nasiljem, ali i neugaslom željom da se snagom vjere, rada i ljubavi iz tame uzdigne prema svjetlosti.
U znak podrške i prijateljstva, Pjer je Sultanu Berishiju uručio nagradu “Sutomorski brat”, rekavši da ga on “podsjeća na mladost koja boli, ali i rađa snagu”.
Na samom kraju večeri Marina Zgradić uručila je gostu večeri encikliku “Laudato si’” te zaključila riječima: “Laudato si’ suradnici i animatori na župama Sutomore, Šušanj i Brca – zajednica su ljudi koja, nadahnuta enciklikom pape Franje, spaja brigu za čovjeka i brigu za sav stvoreni svijet. Okupila nas je iskonska čežnja da činimo dobro, da budemo humani – i da budemo zajedno. Večeras ćemo pomoći siromašnoj djeci donacijama – dat ćemo im ribu, ali još važnije, naučit ćemo ih ribariti. Kroz svjedočanstvo i optimizam Pjera, želimo ih ohrabriti da se osamostale, da se odvaže i hrabro zaplove svojom lađom na pučinu života – poput našeg odvažnog Sutomorskog brata, Sultana.”
Na završetku večeri, lokalni poduzetnici izrazili su spremnost u sezoni ponuditi prioritet pri zapošljavanju osobama u teškoj financijskoj situaciji. Prikupljeni novčani iznos predan je udruzi NVU “Žene Bara” za kupnju osnovnih potrepština djeci za Novu godinu – pidžama, četkica za zube, čarapa i drugih potrepština.
Dr. sc. don Dejan Turza, upravitelj župe, je za medije predstavio je skulpturu “Laži jednog pacova” iz ciklusa “Pustinjska orhideja”, djelo mladog vajara Marka Čakalovića, kojeg je nazvao “domaćim sinom i umjetnikom izuzetne pronicljivosti”.
“Djelo koje ne ostavlja ravnodušnim – ’Laži jednog pacova’, iz ciklusa ’Pustinjska orhideja’, djelo našeg domaćeg sina, vajara Marka Čakalovića – mladog umjetnika velikog talenta, već danas izuzetno cijenjenog u svijetu”, rekao je don Turza. Statua je snažna, gotovo uznemirujuća – ali upravo je to autor i želio: pokazati da je istina o stvarnosti u kojoj živimo često teška i jeziva. Lucifer, podsjetio je don Turza, izvana nije strašan: “Zlo ne dolazi obučeno u crveno, s rogovima i repom, niti poput pacova. Ono dolazi u liku svega što smo ikada poželjeli. Zato – molimo za mudrost.” U vremenu transhumanizma, kada čovjek pokušava nadmašiti svoje granice i postati vlastito božanstvo, Markovo djelo vraća nas suštini – podsjeća da duša ostaje ono što nas čini istinski živima. Njegova skulptura, tamna i snažna, progovara o lažima modernog doba – o prividu ljepote, o praznoj slici čovjeka koji u ništavilu traži smisao. Pacov, simbol obmane, obavija lik bića koje je izgubilo svoj pravi identitet – no u toj borbi još tinja trag svjetlosti, dah Božjeg daha. Kao što je govorio sveti Ivan Pavao II., pozvani smo birati kulturu života nasuprot kulturi smrti, koja čovjeka svodi na broj, algoritam, tijelo bez duše. Marko Čakalović stvara s rijetkom hrabrošću i dubinom – ne gradi samo skulpture, već otvara prostor za pokajanje, nadu i molitvu. Njegova “Pustinjska orhideja” cvjeta tamo gdje je sve pusto – kao svjedočanstvo da dobrota, istina i vjera još uvijek imaju snagu preobraziti svijet.
Iako je među dijelom prisutnih vladao žamor, neuobičajen za vjerske prostore, domaćini su ih srdačno prihvatili. Mnogi su, možda po prvi put, došli na kulturnu manifestaciju iz ljubavi, znatiželje i poštovanja prema jednom od njih koji je primio javno priznanje. Crkvom je potom odjekivao dugotrajan pljesak – znak zajedništva i nade da dobrota i vjera još uvijek imaju presudnu riječ u našem vremenu.
Među uzvanicima koji su uzveličali događaj bili su: Veselko Grubišić, veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori; eremitus prof. dr. sc. pater Damjan Cichy; Marko Đelović, direktor Caritasa Crne Gore; Zdravko Paladin, prvi suradnik Papinskih misijskih djela Kotorske biskupije; Ljiljana Vujošević, predsjednica NVU „Žene Bara”, sa suradnicama; Ilija Vukotić iz udruge „Župci Times”; Vladimir Marvučić iz NVO „Hrvatsko kulturno društvo sveti Jeronim”; Petar Đendjinović iz NVO „Čisto more”; te Snežana Simić i Milica Maja Leković iz NVO „Šapica”. (kta/d.t.)
