Diljem Hrvatske i svijeta u brojnim crkvama već tradicionalno, 31. listopada svake godine vjernici kroz molitvu, bdjenje, Božju riječ i klanjanje pripremaju svoja srca kako bi u duhu radosnog zajedništva proslavili blagdan Svih svetih.
Ovo je poziv kršćanima, posebno mladima da te noći budu posvećeni onome što je njihovo, slavljenju vjere, nade i ljubavi. Holywin je katolički odgovor na markentiški propagirani praznik Halloween koji se izravno suprotstavlja katoličkoj tradiciji.
Halloween je zamračenje Istine i Ljubavi, odsutnosti Svjetla u nama, bez istinske radosti. Put svetosti je radost života kroz skromnost, poniznost, zahvalnost, ustrajnosti u ljubavi i svjedočenje vjere. Na svetost pozvani potvrđujemo svoj osobni hod u svetosti, tražimo odgovore na izazove vlastite savjesti, ispitujemo smisao vlastitog bitka i pravih vrijednosti.
Molitveni susret uoči svetkovine Svih svetih predvodio je vlč. Saša Malović, župnik Supetarske Drage, u Rabu. Susret je okupio brojne rapske vjernike, a najviše mlade, što je potvrdilo da se ovakav izraz vjere i kršćanskog slavlja širi i raste, te donosi brojne plodove i blagoslove.
U uvodnom govoru vlč. Malović je radosna srca pozdravio sve prisutne rekavši kako je ovo zajedništvo i bdjenje uoči svetkovine prigoda da se osnažimo, ohrabrimo i molimo kako jedni za druge, tako i za sve naše potrebe. Ali i da čujemo svjedočanstvo, jer to nam je potrebno da znamo što sve Bog čini u životu neke osobe i kako je Bog svojim prisustvom podiže na jednu veću razinu života.
Nakon pročitanog ulomka iz Evanđelja, voditelj je započeo svoje izlaganje na temu čuda po zagovoru svetaca s nakanom da u njemu svaki vjernik pronađe ohrabrenje i usmjeri se i moli da ide ne prema očaju već prema vječnoj radosti, vječnoj slavi gdje su naši sveti. Istaknuo je: “Zato se ne trebamo bojati boli i patnje, nego razmišljati o svetosti. Svatko od nas je pozvan biti svet, što znači vršiti volju Božju koja je ljubav. Bog je ljubav. A sveci su primjer kako Bog činio izvanredne stvar u njihovim životima; brojna ukazanja, ozdravljenja, uskrsnuća i mnoga čudesa.”
Zatim je pročitao ulomak iz Knjige Otkrivenja i ukazao: “Knjigu Otkrivenja je napisao sv. Ivan ap. i on izričito u njoj spominje kako se molitve svetih prinose pred Boga na nebu. Bog im je dopustio da znaju za molitve onih kojih ih upućuju”. Nadalje ističe kako su proroci Mojsije i Ilija bili svjesni onoga što se događa na zemlji. Dakle, sveci su svjedoci onoga što se događa na zemlji, a to nam naglašava poslanica Hebrejima. “U čudima bilokacije su neki sveci dok su živjeli na zemlji mogli biti na dva mjesta u isto vrijeme. To je moguće jer je Gospodin vječnost. Gospodin je uvijek i sad, a nama je dao vrijeme i prostor. Po tome je bio poznat sv. Padre Pio, što je znanstveno i dokazano. Kad si Gospodinu na poseban način blizu, njemu onda ništa više nije nemoguće i tom svecu postaje sve dostupno”, pojasnio je vlč. Malović.
Isto tako je posvijestio: “Sveci su najbolji primjer kako se može živjeti ovaj život unatoč svemu teškome. Oni su imali jako teške živote, a dospjeli su do vječne radosti (…) Možemo prihvatiti svoj križ, živjeti raskajanog srca u zajedništvu s drugima, u poniznosti, skromnosti ili biti ohol, grub, neposlušan (…) Bog nam daje slobodu izbora, a sveci nam daju snagu da živimo kao najbolja verzija sebe.”
Na samom kraju vlč Malović je poručio: “Nikada nikoga ne smijemo osuđivati, nego moramo ljubiti (…) Pomognimo svima koji su daleko od Boga da shvate da je Bog lijek, da su sakramenti lijek. Neprestano molite, bdijte, budni budite, približite se Gospodinu…”.
Duboko i snažno svjedočanstvo podijelila je sa nazočnima studentica Mery Šimičić koja je vrlo emotivno i iskreno progovorila o svom životnom putu preobraćenja. O sebi je rekla da je od najranijeg doba djetinjstva i buntovnog tinejdžerskog perioda imala velike zdravstvene probleme i razne kušnje zbog kojih je tražila odgovore na mnoga pitanja o sebi, o Bogu, ali na pogrešnim mjestima, osobama i u stvarima poput bioenergije, izlazaka (…) Prekretnica na putu obraćenja bila je pogrešna veza gdje je doživljavala razne oblike manipulacije i psihičkog pritiska. Život u grijehu i snažna čežnja za Bogom otvaraju jedno novo poglavlje na njenom putu povratka Gospodinu. Kroz susret s vlč. Sašom, kroz njegovu pomoć, podršku i molitve, te odlaske u molitvene zajednice mladih započinje istinsko iscjeljenje njezinog srca i duše, rast u odnosu sa sobom i Bogom. Iako je nailazila na nerazumijevanje obitelji i bližnjih, Bog postaje njeno središte. Zahvalna Bogu što se kroz bol i patnju i potpuno predanje proslavio u njoj na samom kraju svog svjedočenja je rekla: “Na putu obraćenja jako je važno da nisi sam, da imaš nekoga s kim ćeš rasti u vjeri, dijeliti križeve i radost (…) Zato otvorite oči svog srca i duše i prepustite Bogu da vas vodi (…) Služite Bogu i zajednici u ljubavi i jakosti…”
Čitanjem Psalma 139 završeno je ovo dirljivo svjedočanstvo vjere, radosti i pobjede svjetla nad tamom. Molitveno-duhovna večer dosegla je svoju kulminaciju klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Lela Vidas
