Prvog dana, u nedjelju navečer, dva autobusa hodočasnika Hvarske biskupije ukrcala su se u Splitu na brod Jadrolinije Marco Polo kako bi sutradan ujutro stigli u talijanski lučki grad Anconu. Vjernici Splitsko-makarske nadbiskupije putovali su u devet autobusa. Svaki autobus imao je svog vodiča turističke agencije ICHTIS i svog duhovnika. Duhovni voditelj autobusa br. 7 Hvarske biskupije bio je don Ivan Brstilo, a don Mili Plenković bio je duhovni voditelj autobusa br. 8 u kojemu je bio i autor ovoga teksta.
Stigavši u Anconu, krenuli smo prema Asizu gdje smo pohodili baziliku sv. Klare, crkvu Svete Marije Velike gdje se štuje bl. Carlo Acutis, Novu crkvu, koja čuva ostatke kuće sv. Franje Asiškoga, papinsku baziliku sv. Franje Asiškoga te crkvu Svete Marije Anđeoske u kojoj je Porciunkula. U njoj je svečano misno slavlje predvodio profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu doc. dr. sc. fra Ivica Jurić, „u spomen na 800. obljetnicu Franjine Pjesme stvorova ili Pjesme brata Sunca, u kojoj je sv. Franjo dao viziju sveopćeg bratstva između ljudi i svih stvorenja.“ Suslavilo je desetak svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarske biskupije. Smjestili smo se u katoličkom gostinjcu Domus fraterna, udaljenom od Rima oko dva sata vožnje autobusima. U tamošnjoj crkvi bila su i dva klanjanja pred Presvetim što je vodio župnik iz Dugopolja don Mijo Grozdanić. Dok smo mi hodočasnici iz Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarske biskupije pohodili Asiz, drugi hodočasnici su pohodili Padovu, Spoleto, Pisu i druga mjesta.
Trećeg dana, u utorak, prošli smo pokraj francuske crkve Presvetog Trojstva na Brdu, ispred koje je impozantni obelisk te se niz Španjolske scale spustili do Šanjolskog trga s velikim Gospinim kipom na stupu ispod kojega piše: „Zdravo, milosti puna, Gospodin s Tobom, blagoslovljena Ti među ženama.“ Tu „Papa svake godine dolazi moliti i častiti Gospu Bezgrešnu, na uspomenu na njezino Bezgrešno začeće.“ Potom smo pohodili Hrvatsku crkvu sv. Jeronima i došli na veličanstveni trg Navona gdje su između brojnih znamenitih umjetničkih djela i tri zadivljujuće fontane. Trg je galerija lijepih skulptura i još ljepših arhitektonskih kreacija. Izgleda poput unutrašnjosti nekog velikog kazališta. Stoga taj trg predstavlja jednu od najljepših cjelina baroknog umjetničkog i arhitektonskog stila u Rimu i na svijetu. Trg je današnji oblik dobio ponajviše zaslugom pape Inocenta X., iz moćne kardinalske obitelji Pamphilj, čija je impozantna palača pokraj trga, a uz nju je crkva sv. Agneze s dva tornja. U antičkom Rimu na ovom trgu bio je stadion cara Domicijana, dugačak čak 276 metara, a širok 54 metra. Mogao je primiti 30.000 gledatelja. Pretpostavlja se da je trg Navona dobio ime po latinskoj riječi agones – igre.
Idući dalje ka crkvi sv. Petra, prolazimo pokraj još jedne prelijepe crkve, a onda prelazimo monumentalni most preko rijeke Tiber na kojemu su dva velika anđela. Dalje prolazimo pokraj velebne kružne utvrde zvane Castel Sant’ Angelo, s brončanim kipom sv. Mihaela na vrhu utvrde, koja je originalno mauzolej rimskog cara Hadrijana.
Približavamo se Trgu sv. Petra i već na oko 200 metara pred nama stoji široka i dugačka kolona hodočasnika. Trebalo je puno čekanja i strpljivosti da dođemo do policije koja sve pregleda. A onda opet duga kolona do Crkve sv. Petra. Prošli smo kroz Sveta vrata bazilike sv. Petra te, između ostaloga, pohodili grobove apostola Petra i sv. Ivana Pavla II. te vidjeli temelje nekadašnje Konstantinove bazilike. Područje gdje se nalaze grobovi papa naziva se Vatikanskim grotama. Tko je želio, mogao se popeti na kupolu Crkve sv. Petra i obići vatikanske muzeje. Nedugo što smo se vratili na Trg sv. Petra, u Crkvu sv. Petra više se nije moglo ulaziti. Štoviše, svi hodočasnici morali su napustiti Trg kako bi bio sigurnosno provjeren zbog dolaska Pape na susret s hrvatskim hodočasnicima. Nepregledno mnoštvo hodočasnika izašlo je s Trga te dugo i strpljivo čekalo ponovni ulazak na Trg. A Sunce prži. Unatoč tomu, orile su se hrvatske domoljubne i duhovne pjesme i vijorile hrvatske zastave. Napokon smo opet na isti način uspjeli ući na Trg. Oko desetak tisuća hrvatskih hodočasnika nade iz svih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine i inozemstva te oko 250 svećenika, brojni redovnici i redovnice te svi hrvatski biskupi i nadbiskupi, njih 24, među kojima je bio i hvarski biskup Ranko Vidović, nestrpljivo su očekivali pojavak pape Leona XIV. Konačno je oko 17, 30 sati došao u svom papamobilu, praćen jakim osiguranjem. Hodočasnici su ga gromoglasno pozdravljali, pjevali, mahali hrvatskim zastavama i svojim hodočasničkim šalovima s hrvatskom šahovnicom. Trgom se zaorila pjesma „Krist na žalu“, a čuli su se i povici: „Živio Papa, Papa mi te volimo!“ A Papa je, obilazeći oko hrvatskih hodočasnika, primao u ruke hrvatsku djecu, dres, zastave i šalove i sve blagoslivljao. Stigavši pred baziliku sv. Petra, burno je pozdravljen dugotrajnim pljeskom, koji je bio još jači kad su se nakon znaka križa i riječi „Pax vobis“ na latinskom, a onda i na hrvatskom jeziku čule njegove riječi: “Hvaljen Isus i Marija.“ Potom je Papa u svom govoru, između ostaloga, rekao kako je nazočnost tolikog broja hrvatskih hodočasnika znak koji govori o živosti vjere hrvatskog naroda, koji je tijekom stoljeća znao ostati čvrst u zajedništvu s Crkvom i vjeran nasljedniku apostola Petra. Hrvatskim hodočasnicima je poručio: „S radošću prenesite svojoj djeci i novim naraštajima kršćanske vrjednote!“ Nakon govora Papa je predmolio Očenaš te udijelio svoj apostolski blagoslov nazočnima na Trgu sv. Petra, njihovim obiteljima i svemu hrvatskom narodu. Potom su mu pojedinačno pristupili i pozdravili ga svi biskupi i nadbiskupi, predstavnici svećenika, redovnika i redovnica te pedesetak laika. Papa je sišao u podnožje Trga sv. Petra te pozdravio i blagoslovio dvije žene u invalidskim kolicima, a onda je, nakon 40-tak minuta boravka s hrvatskim hodočasnicima, uz svesrdni pljesak, napustio Trg sv. Petra.
Nakon Papinog odlaska, na mjestu susreta s njim, na pozornici postavljenoj za održavanje Papinih općih audijencija i slavljenje euharistija, prvi put dosada slavila se misa na hrvatskom jeziku koju je predvodio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, u suslavlju svih biskupa i nadbiskupa te svih svećenika. Među spomenutih pedeset laika bila je i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. Rijetkost je da se na toj pozornici mise slave na nacionalnim jezicima. Bogoslovi zagrebačke bogoslovije posluživali su pri oltaru i predvodili liturgijsko pjevanje pod ravnanjem Dražena Kurilovčana. Pripadnici Švicarske garde pozdravljali su hrvatske hodočasnike riječima: „Dobra večer“.
Četvrtog dana, u srijedu, Papa je na redovitoj općoj audijenciji rekao: „S velikom radošću pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, osobito one pridošle iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, prigodom Nacionalnog hodočašća u Jubilarnoj godini. Kao hodočasnici nade došli ste u Rim potvrditi svoju vjeru na grobovima apostola. Ponosni na svoju povijest i učvršćeni u vjernosti Crkvi i Petrovu nasljedniku, nosite dalje primljeno blago,“ rekao je Papa. Mi tog dana nismo bili na audijenciji. Mi smo ujutro pohodili crkvu sv. Križa Jeruzalemskoga u kojoj smo vidjeli dio Isusova Križa te izložene svjetski poznate jaslice. Potom dolazimo do Lateranske bazilike. Malo dalje ispred nje je kip sv. Franje Asiškoga koji je tu od Pape tražio odobrenje svoga Pravila. Pohodili smo Lateransku krstionicu i Scala santa, Sveto stubište. Odatle smo se uputili prema bazilici sv. Marije Velike u kojoj je misno slavlje predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Zdenko Križić. Prije mise molila se krunica. Na misi su sudjelovali biskupi, nadbiskupi, svećenici i vjernici iz drugih biskupija i nadbiskupija. Nakon mise i dužeg odmora pohodili smo crkvu sv. Petra u okovima u kojoj je poznati Michelangelov Mojsije i grob Jurja Križanića.
Petog dana, u četvrtak, dolazimo do Kalistovih katakombi, zatim do Colosseuma, pa se razilazimo i opet se tu susrećemo kako bismo otišli do bazilke sv. Pavla izvan zidina. Tu je popodnevno misno slavlje za mnoge hrvatske biskupije i nadbiskupije opet predvodio splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, a propovijedao vrhbosanski nadbiskup i metropolit Tomo Vukšić. Suslavilo je trinaest hrvatskih biskupa, među kojima je bio i apostolski nuncij u Italiji i San Marinu nadbiskup Petar Rajič. Nadbiskup Vukšić je, između ostaloga, spomenuo kako je o pobožnom hrvatskom hodočasniku u Rimu još početkom 14. stoljeća pisao i poznati talijanski pjesnik Dante Alighieri u svojem spjevu „Božanstvena komedija.“ Prije misnog slavlja molila se krunica, a na kraju mise zaorila se hrvatska himna „Lijepa naša“. U prijepodnevnim satima u bazilici sv. Pavla izvan zidina misno slavlje za, također, više hrvatskih biskupija i nadbiskupija predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a propovijedao riječki nadbiskup Mate Uzinić koji je spomenuo kako je nakon požara 1823. godine krov bazilike sv. Pavla izvan zidina obnovljen slavonskom hrastovinom. U ovoj bazilici papa Ivan XXIII. najavio je održavanje Drugog vatikanskog koncila i pozvao Crkvu na „posadašnjenje“.
Pri dočeku i susretu s Papom, kao i na misnim slavljima na Trgu sv. Petra, te u bazilikama Svete Marije Velike i sv. Pavla izvan zidina, liturgijsko pjevanje predvodio je zbor zagrebačkih bogoslova pod ravnanjem Dražena Kurilovčana.
Petog dana, u petak, otputovali smo u Loreto do crkve Svete Nazaretske obitelji i „Nazaretske kućice“ koja je s Trsata (1291-1294.) u Riječkoj nadbiskupiji prenesena konačno na loretski brežuljak. Misno slavlje, uz suslavlje desetak svećenika, predvodio je župnik Vrbanja i upravitelj župe Vrisnik don Mili Plenković.
Nakon misnog slavlja vozimo se prema Anconi, ukrcavamo se autobusima u brod Jadrolinije Marco Polo i sutradan ujutro stižemo u Split. Tako je završeno hodočašće nade Hvarske biskupije u Jubilarnoj 2025. godini. Bilo je to treće nacionalno jubilarno hodočašće od uspostave samostalnosti R. Hrvatske. Oko deset tisuća hrvatskih hodočasnika nade iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i inozemstva u Svetoj jubilarnoj godini u Rimu je molilo na grobovima sv. Petra i Pavla, ispovjedilo se i pokazalo vjeru hrvatskog naroda te obnovilo zavjet vjernosti Svetoj Stolici. Svoju nazočnost najbolje su pokazali na Trgu sv. Petra i u dvjema velikim papinskim petobrodnim bazilikama, onu sv. Petra i onu sv. Pavla izvan zidina, a svoju vidljivost i zajedništvo hrvatskim zastavama i šalovima s hrvatskom šahovnicom. Kako bi dobili potpuni oprost u jubilarnoj godini prolazili su kroz Sveta vrata četiriju papinskih bazilika, ispovijedali se i sudjelovali na misnim slavljima i molili na nakanu Sv. Oca. Razmišljajući o svemu viđenom i doživljenom u veličanstvenom Rimu, može se zaključiti da to može učiniti – samo vjera kakvu su imali apostoli Petar i Pavao i kršćanski mučenici svih vremena.
