S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete? (Lk 12, 56)
Liturgija dana (24. listopada):
Prvo čitanje:
Rim 7,18-25a
Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?
Braćo! Znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
Nalazim dakle ovaj zakon: Kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem!
Psalam:
119,66.68.76-77.93-94
Nauči me, Gospodine, pravilima svojim.
Nauči me razumu i znanju,
jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Ti si tako dobar i dobrostiv:
nauči me pravilima svojim.
Tvoja ljubav neki mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.
Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim,
jer Zakon tvoj moja je naslada.
Naredaba tvojih neću zaboravit dovijeka,
jer po njima ti me oživljavaš.
Tvoj sam, Gospodine: spasi me,
jer tvoje ja ištem naredbe.
Evanđelje:
Lk 12,54-39
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: ‘Kiša će!’ I bude tako. Kad zapuše južnjak, kažete: ‘Bit će vrućine!’ I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?«
»Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«
Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević, član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, župni vikar u zagrebačkoj župi Svetog Križa na Sigetu:
Zanimljivo je slušati Isus kako govori o prepoznavanju vremena i promjena vremena, jer siguran da poznajete osobu, ako niste i sami vi, koji prepoznaje promjene koje dolaze.
Osoba koje je nešto operirala često nakon operacije na ranjenom dijelu osjeti kada dolazi promjena. Kaže, boli me kuk, boli me noga… i kaže: bit će promjene vremena. Ili kiša će. Bez da gleda vremensku prognozu pogodi. Kako to?
Pa osoba je vaš naučila kroz svoje tijelo i promjene koje na njemu osjeti da će biti neka nagla promjena.
Rasuđivanje svojega vremena, ne vremena u kojemu živimo, premda da, i njega isto, nego svojega svakodnevnoga života.
Isto tako Isus potvrđuje da čovjek ima više načina da prepozna lice zemlje i neba. Jasno vidi koje vrijeme dolazi po oblacima i puhanju vjetra. Mi danas imamo različita pomagala da čitamo lice neba i zemlje.
Skraćeno rečeno: mi imamo pregršt pomagala da rasuđujemo vrijeme kiša i vrućina. Imamo i na drugim područjima života i svijeta razne načine rasuđivanja. Ovo je dobro da si i mi osvijestimo u našem svakodnevnom kontekstu, istinu da smo sposobni za čitanje i prepoznavanje. Da bismo razumjeli i stavili u srce da u nekim stvarima kiksamo.
Da. Isus ovdje u prvom smislu govori židovima svojega vremena da prepoznaju njega kao Mesiju. Da prepoznaju ispunjenje proroštva koje se u njemu ostvaruju. Da gledaju njegove znakove koje im daje, da slušaju njegove riječi i da sami rasude tko je On i što je On.
„praktični vjernici“
No, ja bih stavio naglasak na nas u našemu vremenu. Velika većina vas koji ste (ne volim ovu riječ) „praktični vjernici“, koji donekle živite svoju vjeru na izvana. Znači nas prvi i osnovni smisao ovih riječi ne zanima toliko jer mi vjerujemo da je Isus ono što kaže da jest tj. Bog, Mesija, Spasitelj itd. No, ono što bih naglasio i ostavio svakoga od nas sa samim sobom jest drugi smisao koji se skriva.
Kako se ponašam prema sebi, Bogu i bližnjemu?
Kako ili koliko opravdavam svoje mane, svoje greške, svoj manjak vjere, manjak darivanja sebe. Koliko vremena i molitve ulažem u sebe da bi skupio snage i promijenio neke stvari kod sebe? Rasuđujem li ja uopće samoga sebe i svoje postupke ili preko njih prelazim kao da nisu bili?
Odvoji jedan trenutak dana da pogledaš u sebe i prepoznaš svoje vrijeme, da prepoznaš samoga sebe. Ne boj se, samo hrabro!
