Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati

Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. (Lk 12, 48)

Liturgija dana (22. listopada):

Prvo čitanje:

Rim 6,12-18

Sebe od mrtvih oživjele, predajte Bogu.

Braćo! Neka ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću!
Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha – na smrt, bilo poslušnosti – na pravednost. Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti.

Psalam:

124,1-8

Pomoć je naša u imenu Gospodnjem.

Da nije Gospodin za nas bio
– neka slobodno rekne Izrael –
da nije Gospodin za nas bio:
kad se ljudi digoše proti nama,
žive bi nas progutali.

Kad je uskipio bijes njihov na nas,
voda bi nas prekrila;
bujica bi nas odnijela,
vode pobjesnjele sve nas potopile.
Blagoslovljen Gospodin koji nas ne dade
za plijen zubima njihovim!

Duša je naša poput ptice umakla
iz zamke lovačke:
raskinula se zamka,
a mi umakosmo!
Pomoć je naša u imenu Gospodina
koji stvori nebo i zemlju.

Evanđelje:

Lk 12,39-48

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ovo znajte:
kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi,
ne bi dao prokopati kuće.
I vi budite pripravni
jer u čas kad i ne mislite,
Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?«
Reče Gospodin:
»Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj
što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom
da im u pravo vrijeme daje obrok?
Blago onome sluzi
kojega gospodar kada dođe
nađe da tako radi.
Uistinu, kažem vam,
postavit će ga nad svim imanjem svojim.
No rekne li taj sluga u srcu:
‘Okasnit će gospodar moj’
pa stane tući sluge i sluškinje,
jesti, piti i opijati se,
doći će gospodar toga sluge
u dan u koji mu se ne nada
i u čas u koji i ne sluti;
rasjeći će ga
i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga,
a nije bio spreman
ili nije učinio po volji njegovoj,
dobit će mnogo udaraca.
A onaj koji nije znao,
ali je učinio što zaslužuje udarce,
dobit će malo udaraca.
Kome je god mnogo dano,
od njega će se mnogo iskati.
Kome je mnogo povjereno,
više će se od njega iskati!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral 

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević, član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, župni vikar u zagrebačkoj župi Svetog Križa na Sigetu:

Današnje Evanđelje nastavak je na jučerašnje koje je govorilo o Gospodaru koji dolazi sa svadbe i slugama koji čekaju Gospodarev povratak. Danas kratko uzima sliku kradljivca i domaćina da potakne na životni stav budnosti. No, vrlo brzo sv. Petar prekida ovu sliku pitanjem:

„Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve.“

Zašto Petar postavlja ovo pitanje? Tj. što ga je zažuljalo?

Ne bih rekao da je to ovaj kradljivac i domaćin, jer je to nekako slika za sve. No jučerašnja slike Gospodara i sluge koji čeka ima jedan naglašeniji odnos. Gospodar ne ostavlja bilo kojega slugu da čeka njegov dolazak, nego određenoga? Tj. Petar kao da prepoznaje važnost onih koje je Isus okupio oko sebe sa jedim drugim poslanjem.

Zato sada Isus prihvaća i odgovara sa pitanjem „Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj?“

Pripazimo jedno, da Isus govori o upravitelju. Upravitelj je Papa, upravitelji su biskupi i svećenici koji su pastiri stada. Zato bi se usudio reći da je ovaj dio prvenstveno upućen pastirima Crkve kao mističnoga Kristova tijela.

Upravitelj se brine za ostale sluge, upravitelj se brine da ostali imaju dovoljno hrane, dovoljno vode i ostalih potrepština. Što bi onda bila ta hrana ako ne sakramenti, istinski nauk, molitve, itd. No prvenstveno sakramenti.

Gospodar je dao upravitelju ključ gdje stoji njegov imetak, i gdje upravitelj treba brinuti za one koji se u kući nalaze da imaju dosta hrane.

Gdje svećenici imaju danu vlast tj. ključ, a to je prvenstveno papa, i s time ključem imaju pristup u milosti i darove Crkve.

Svetu misu gdje se hranimo Božjom riječi koja nam daje zdrav i sveti nauk, gdje nam se Krist daje u svojemu tijelu, u Euharistiji kao istinska mana koje silazi s neba kao samo Tijelo Isusa Krista, kao kruh života koji daje snagu da se odupiremo svim napastima itd.

Sakrament svete ispovjedi koju Gospodar daje upravitelju da sluge odmore, da se podignu, da budu mirne savjesti. Toliko toga jasno upućuje da Isus govori onima koje je pozvao u svoju posvećenu službu na čelu sa papom tj. Petrom koji pita.

To ne umanjuje odgovornost koju svatko od nas ima kao pojedinac, jer sluga se isto mora nekako ponašati u tomu dvoru gdje se nalazi, i jasno je da i on ima svoj posao i određenu odgovornost.

Račun će se, u ovome slučaju, tražiti od upravitelja slugu, no to ne znači da se neće tražiti i od sluge.