Zagrebačka nadbiskupija – Riječ zahvale kardinala Bozanića na slavlju zlatne mise u Zagrebu

Draga braćo i sestre!

1. Kad mi je naš nadbiskup Dražen predložio da se obilježi 50. obljetnica moga svećeničkoga ređenja, pitao me je kada i kako želim da se zlatna misa proslavi u Zagrebu. Iako bi za mnoge bilo bolje da ovo slavlje bude nedjeljom ili subotom, smatrao sam, budući da se radi o svećeničkom jubileju, kako priliči da to bude na dan kada svećenici mogu lakše doći. Tako je izabran današnji dan u tjednu kada slavimo liturgijski spomendan svetog Ivana Pavla II., pape hrvatske nade.

Dragi vjernici, zahvaljujem Trojednome Bogu što sam zajedno s vama sada slavio Euharistiju svećeničkog jubileja. Sama Euharistija upućuje nas na stvarnost zahvaljivanja, dapače i na novu dimenziju koju je Krist dao zahvaljivanju, kada je preobrazio križ, patnju i sve zlo svijeta u zahvaljivanje, a time i u blagoslov. On je tako u temeljima preobrazio i život i svijet te nam dao i nastavlja nam svaki dan davati Kruh istinskoga života, koji nadilazi svijet zahvaljujući snazi Kristove ljubavi.

On uze kruh, tebi zahvali, tebe blagoslovi i dade ga učenicima. Isto tako On uze kalež, tebi zahvali, tebe blagoslovi i dade učenicima. On zapovijedi: Ovo činite meni na spomen.

I tako više od dvije tisuće godina Crkva, zahvaljujući svećenicima, živi po Kristovoj zapovijedi spominjući se njegove smrti i uskrsnuća. Euharistija i svećeništvo srž su kršćanske vjere. To je otajstvo oltara na kojem se vjernicima daje Kruh života. To se otajstvo odnosi na svakoga vjernika, a poglavito na svećenika. Otajstvo koje predstavlja svećenički poziv postaje shvatljivo samo u svijetlu Euharistije, tog najvišeg dara što ga je Krist od sebe učinio svojoj Crkvi. U poniznosti je potrebno naglasiti da je svećenički poziv veliko otajstvo i dar koji beskrajno nadilazi čovjeka. Stoga smo mi svećenici pozvani uvijek i stalno zahvaljivati dobrom Bogu za nezasluženu milost.

Draga subraćo u svećeništvu, ovu svoju obljetnicu želim nekako povezati i s vašim raznim obljetnicama, bilo da su već prošle ili im idete ususret. Naime, svi smo povezani milošću sakramenta koji nama slabim ljudima omogućuje da in persona Christi govorimo: ja te odrješujem, ja te krstim, ovo je moje tijelo, ovo je moja krv.

Doista, Isus je taj koji nas okuplja. On pokreće naša srca svojom Riječju, On nam Euharistijom daje novi život, On hrani naše zajedništvo, oživljava pastoralnu ljubav, Isus obnavlja Crkvu.

2. U ovom trenutku zahvaljujem svima vama, draga braćo i sestre, za vašu nazočnost i zajedništvo u molitvi zahvaljivanja.

Hvala prije svega Svetom Ocu papi Lavu XIV. za adresu s najboljim željama prigodom moga zlatnoga jubileja prezbiterskoga ređenja. Vama, Papin predstavniče u Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, zahvaljujem na sudjelovanju u ovom slavlju i molim Vas da zahvalu za čestitku i moju odanost prenesete Svetom Ocu Lavu XIV.

Hvala Tebi, zagrebački nadbiskupe Dražene, ne samo za organizaciju ovoga slavlja, nego i za zaštitu tvoje dobrote koja me prati na ovoj dionici moga biskupskoga poslanja. Hvala na Tvojim riječima zahvalnosti. Hvala na svemu.

Hvala Tebi, biskupe Ivane, na izvrsnoj suradnji u nadbiskupskoj službi, a danas posebno na održanoj homiliji koja je dala smisleni okvir ovoga slavlja.

Za izvrsnu suradnju u nadbiskupskoj službi zahvaljujem i Tebi, biskupe Mijo. Hvala na Tvojim današnjim riječima zahvale i za dar predan mi uime Nadbiskupije.

Zahvaljujem Vama, subraćo u biskupstvu, dragi nadbiskupi i biskupi, što ste svojim brojnim sudjelovanjem uzveličali ovo slavlje i dali mu osobitu eklezijalnu odliku.

Draga mi je nazočnost u ovom slavlju poštovane gospođe dr. Nine Obuljen Koržinek, ministrice kulture i medija Vlade Republike Hrvatske.

Posebno mi je draga vaša nazočnost, draga braćo svećenici, dijecezanski i redovnički. Mnoge od vas sam zaredio za prezbitere. Radujem se svima, za sve molim, zahvaljujući za vaše svjedočanstvo života i suradnju.

Dragi svećenički kandidati, dragi bogoslovi, Isus je gledajući Petra u času njegova konačnoga poziva na kraju pitao samo jedno: “Ljubiš li me?” Želim vam da iz dana u dan po molitvi napredujete u ljubavi prema osobi Isusa Krista.

Kako je lijepo u crkvenim prostorima vidjeti nazočnost sestara redovnica. Drage sestre redovnice, hvala vam za ljubav koju po življenju svojih karizmi uprisutnjujete u našim zajednicama. Posebno zahvaljujem za svjedočenje milosrdne ljubavi časnih redovnica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, koje me prate od prvog dana moje nadbiskupske službe u Zagrebu.

Draga braćo i sestre, ovog su trenutka u mojim mislima i molitvama toliki Kristovi vjernici laici s kojima smo, ugledajući se u svetost blaženog Alojzija Stepinca, bili na sinodskom hodu u novosti života, čiji je trajni trag u Knjizi Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije.

3. Draga subraćo u svećeništvu, lijepo je ponekad u mislima vratiti se na početak, na slavlje našega ređenja i na trenutak pustiti da nas preplavi topli val sjećanja: nakon toliko godina bolje razumijemo ljepotu onoga što su nevidljive ruke Duha Svetoga učinile u nama i s nama.

Iz dubine naših duša izviru sjećanja i emocije, lica roditelja, članova naše obitelji, biskupa zareditelja, odgojitelja, prijatelja koji nas gledaju s ljubavlju, možda s divljenjem i nadom. I spontano se nameće pitanje: jesam li odgovorio na tolike primljene milosti?

U velikom pouzdanju u Božju dobrotu, sud prepuštam Bogu i njegovu neizmjernom milosrđu. Prošlost pripada Božjem milosrđu, budućnost Božjoj providnosti, a sadašnjost Božjoj ljubavi.

Sve vas koji ste mi očitovali svoju blizinu na ovu znakovitu obljetnicu, usuđujem se zamoliti za milost molitve za mene i za sve svećenike: neka nas Gospodin učini poslušnima i vjernim oruđem u svojim rukama i neka djelo koje nam je povjereno u njegovom vinogradu bude plodonosno za Božji dan.