Otac Mattia Ferrari, koordinator Svjetskog susreta narodnih pokreta (EMMP), govori za Vatican News, dok se mreža i njezini članovi pripremaju okupiti u Rimu na svom petom svjetskom susretu, koji će uključivati audijenciju kod pape Lea.
Isabella H. de Carvalho
Od 21. do 26. listopada članovi Udruge Svjetski sastanak narodnih pokreta (Encuentro Mundial de Movimientos Populares, EMMP) okupit će se u Rimu na svom petom susretu – koji će uključivati audijenciju kod pape Leona XIV. 23. listopada – nakon čega će uslijediti jubilarno hodočašće. Otac Mattia Ferrari, koordinator EMMP-a, govorio je za Vatican News o važnosti ovog trenutka, jer narodni pokreti ulaze u novu fazu pokušaja konkretnog organiziranja nade koju predstavljaju mnoge njihove stvarnosti. Također je istaknuo kako Crkva ide ruku pod ruku s narodnim pokretima i kako njihovo djelovanje dobiva novi značaj s apostolskom pobudnicom pape Leona Dilexi teusmjeren na ljubav prema siromašnima.
Tijekom konferencije za novinare 15. listopada o nadolazećem Petom svjetskom susretu narodnih pokreta, rekli ste da ovo „nije događaj, već korak u procesu“. Što si mislio s ovim?
Ono što nas je papa Franjo naučio je da se ne moramo toliko obazirati na događaje, već na procese stvaranja. Taj je proces započeo u mnogim gradovima i zemljama diljem svijeta, gdje je Crkva počela pratiti narodne pokrete. U Buenos Airesu u Argentini tadašnji kardinal Jorge Mario Bergoglio pratio je, primjerice, “cartonerose” [paper waste collectors]“trabajadores excluidos” [excluded workers].
Kad je papa Franjo izabran, mnogi su smatrali da Duh Sveti govori da je pravi trenutak da se na tom putu učini još jedan važan korak. Crkva se morala susresti na univerzalnoj razini s narodnim pokretima kako bi zajedno krenuli naprijed u ovom procesu. To je ono što smo radili u zadnjih 10 godina.
Svjetski sastanak narodnih pokreta bio je vrlo važan u pomaganju popularnim pokretima da budu prepoznati po onome što jesu i kao tema povijesti. Govori pape Franje na tim susretima značajni su jer u njima pronalazite duboko značenje pučkih pokreta, njihova angažmana i odnosa s Crkvom.
Sada moramo započeti drugu fazu: onu organiziranja nade. Narodni pokreti predstavljaju nadu za mnoge ljude, ali i oni moraju biti organizirani. Tako će se ponovno okupiti narodni pokreti iz cijelog svijeta, praćeni mjesnim Crkvama, kako bi Božjom milošću pokušali ispuniti ovu zadaću.
Možete li objasniti što za narodne pokrete znači pratnja Crkve i kako to izgleda?
To nas je papa Franjo pitao jer odnos nije samo između Pape i narodnih pokreta, nego između Crkve i narodnih pokreta. Za njega je bilo vrlo važno da pučki pokreti svakodnevno hodaju s Crkvom u svojim izazovima, kad su na putu, kad su na moru, kad se moraju suočiti s teškim pričama.
Crkva ih prati u ime Isusovo kao majka. Također je važno da sada narodni pokreti ponovno dolaze u susret Papi, zajedno sa svojim mjesnim Crkvama koje koračaju s njima u svakodnevnim izazovima. Mislim da je to prekrasno jer ovo je Crkva kakvu Isus želi.
Kakva su vaša očekivanja od vašeg nadolazećeg susreta s papom Lavom XIV.
Vrlo smo zahvalni papi Leonu, ali i cijeloj Crkvi. Sigurni smo da se Bog preko Pape i Crkve želi pobrinuti za siromahe, za pučke pokrete. Apostolska pobudnica pape Leona Dilexi te nas je ovo jako dobro naučio. Nemamo neka posebna očekivanja, samo da cijela Crkva nastavi provoditi ono što Isus želi.
U našem slučaju to znači biti Crkva koja svojim rukama uzima narodne pokrete i hoda s njima svaki dan, svugdje se plače, svugdje ima nepravde, svugdje postoji nasilje, svugdje gdje su ljudi u potrebi. Narodni pokreti su siromasi koji se sami organiziraju. U posljednjih godinu dana osjetili smo u tijelu da je i Crkva tu. Zato kada hodamo zajedno, stvarno možemo stvoriti nadu u svijetu.
Kako narodni pokreti pretvaraju u djelo poziv pape Lava u Dilexi te voljeti siromahe?
Narodni pokreti sastavljeni su od siromašnih i ljudi koji su bliski siromašnima. ja to mislim Dilexi te je divno, ima mnogo odlomaka koji su vrlo važni, ali ono što smo posebno cijenili je da je papa Leo uključio pučke pokrete u poglavlje o povijesti Crkve i njezinoj povijesti ljubavi prema siromasima. To je vrlo važno jer on govori da Crkva koja prati narodne pokrete nije nešto čudno, već je dio povijesti Crkve.
Dilexi te ne govori samo o služenju Crkve siromasima. Kaže da Crkva voli siromahe. Ovo je drugačije jer ako nekome služite, možda to činite zbog svoje političke ideologije ili možda samo zato što ste dobra osoba i želite pomoći. To je normalno, ali to nije ono što crkva radi. Crkva voli siromahe i ta ljubav ima političku vrijednost. Samo gledajući tu ljubav, možete razumjeti Kristovo otajstvo, otajstvo Crkve, kao i zašto ona djeluje s narodnim pokretima.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
