Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je u nedjelju, 19. listopada, misno slavlje u župnoj crkvi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru. Misa je okupila vjernike koji žele sudjelovati u Trajnom euharistijskom klanjanju koje će se pokrenuti u Zadarskoj nadbiskupiji.
Ta je misa bila prvi od pripremnih susreta vjernika zainteresiranih da sudjeluju u toj euharistijskoj pobožnosti. Odlukom nadbiskupa Zgrablića, nakon što se izvrše organizacijske pripreme, trajno euharistijsko klanjanje u Zadarskoj nadbiskupiji će biti u crkvi Gospe Maslinske na Belafuži u Zadru, što će biti šesnaesti grad u Hrvatskoj u kojem se odvija trajno klanjanje.
Navješteno evanđelje po Luki u kojem Isus govori kako treba uvijek moliti i nikada ne posustati, podudara se s porukom i sadržajem susreta vjernika u pripremi za uspostavu Trajnog euharistijskog klanjanja u Zadru.
„Isusove riječi o potrebi trajne molitve su poziv na način našeg postojanja, našeg kršćanskog življenja. Isus ne traži od nas da povremeno kleknemo, da se molimo kad stignemo, kad smo za to raspoloženi ili kad nas pritisne nevolja. On nas poziva da naš život postane molitva, stalni dijalog s Ocem, neprestana hvala Bogu, trajni hod u Božjoj prisutnosti“, rekao je mons. Zgrablić.
Isusov poziv da molimo „bez prestanka“ ne znači neprestano izgovarati riječi, nego živjeti u svjesnoj Božjoj prisutnosti, istaknuo je nadbiskup, rekavši da je „molitva djelo srca. Molitva je trajno osluškivanje i trajna otvorenost Božjoj volji, Božjoj ljubavi; neprekidno unutarnje ‘Da’ koje se ponavlja i kad radimo, kad se odmaramo, kad šutimo i kad trpimo“, poručio je nadbiskup.
Trajno euharistijsko klanjanje, molitva pred izloženim Presvetim uči vjernike biti u trajnoj Božjoj prisutnosti i oblikuje srce da trajno moli i postane Božje prebivalište, rekao je predvoditelj slavlja.
„Euharistijsko klanjanje je susret s osobom, s Isusom Kristom, pravim Bogom i pravim čovjekom, stvarno prisutnim u posvećenom euharistijskom kruhu. Kad kleknemo pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, ne klečimo pred simbolom.
Stojimo pred živim Isusom koji se skriva u poniznosti pod prilikama otajstva kruha, koji je stvarno tu, pogledom prema nama, otvorenog srca u njegovoj darovanoj ljubavi“, poručio je nadbiskup, rekavši da je Isus „koji je bio razapet za nas i koji nas ljubi do kraja, koji nam daruje novi život svoga uskrsnuća“, prisutan u posvećenoj hostiji, pokaznici i tihoj klanjateljskoj šutnji.
„Pred Presvetim ne dolazimo puno govoriti, buditi neke zaspale ili ranjene emocije niti osjećati uvijek nešto novo. Dolazimo biti s Gospodinom, promatrati ga, pustiti da nas on gleda i oblikuje svojom ljubavlju. U toj molitvenoj tišini i jednostavnosti događa se naše najdublje preobraženje“, poručio je mons. Zgrablić.
Istaknuvši da je „euharistijsko klanjanje škola vjere, strpljenja i ljubavi“, nadbiskup je rekao da se vjernici u klanjanju uče šutjeti pred Bogom i da ne moraju uvijek „nešto raditi“. U klanjanju vjernik uči slušati što nam kaže Isus i Duh Sveti nadahnjuje, uči se povjeriti Bogu.
U klanjanju pred Presvetim „učimo se ljubiti onako kako on nas ljubi; ne po promjenjivim osjećajima, nego po vjernosti njegovoj Ljubavi. Pred Presvetim učimo da molitva nije trgovina. Molitva nije čitanje liste naših želja koje sami ne možemo ostvariti, pa molimo Boga da on to učini umjesto nas. Molitva je naš dar vremena Onomu koji nam je darovao sve. To je prostor u kojem Duh Sveti polako oblikuje naše srce po Srcu Isusovom. I u toj molitvenoj otvorenosti i predanju događa se čudo: naša molitva počinje hvaliti Boga zbog ljubavi i dobrote koju On ima prema nama“, poručio je mons. Zgrablić.
Trajno euharistijsko klanjanje se održava jer Isus nikad ne prestaje biti s nama. „Isus nije Bog koji nam iskazuje povremenu pažnju. U Presvetom oltarskom sakramentu Uskrsli Gospodin je neprekidno prisutan – i čeka. Čeka nekoga tko će mu doći i njemu otvoriti srce, da ga on ispuni svojom ljubavlju. Čeka onoga tko će mu dati jedan sat vjernosti, sat tišine, sat ljubavi. Ljubav uvijek zahtjeva dvoje: onoga koji daruje i onoga koji prima. I u tom Božjem daru i čovjekovom primanju, rađa se zajedništvo koje posvećuje“, poručio je predvoditelj slavlja.
„Kada u biskupiji ili župi postoji trajno euharistijsko klanjanje, tada biskupija ili župa imaju srce koje kuca dan i noć za Gospodina i s Gospodinom. Tada Bog u životu zajednice ima svoje mjesto ne samo u svetkovinama i nekoliko trenutaka u danu ili tjednu, nego usred svakodnevice.
U vremenu kad se mnogi okreću sebi, kad se vjera hladi, a srca postaju tjeskobna, oni koji se klanjaju Gospodinu drže svijet otvorenim Bogu. Oni su svjetionici koji pokazuju put k Bogu u tminama života i svijeta“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da molitva pred Presvetim nije samo osobna milost, nego duhovna služba Crkvi.
Nadbiskup je zahvalio onima koji su se spremni uključiti u tu inicijativu, na spremnosti da tjedno poklone jedan sat dragocjenog vremena Gospodinu. „Možda se čini malo, ali u Božjim očima je neprocjenjivo. To je sat koji spašava duše, u kojem Krist ne ostaje sam“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da se u tom satu vjernici preobražavaju u „živa svetohraništa tihe ljubavi“.
Nadbiskup je i druge koji se još nisu odlučili, potaknuo da se uključe u tu inicijativu, da iskuse i osjete „kako Isus traži srce koje želi biti s Njim“.
„Ne budite zabrinuti ako ne znate kako moliti. Samo budite tu, uz Isusa. S vremenom ćete vidjeti: ta šutnja nije prazna, već ispunjena svetom Isusovom prisutnošću. To je šutnja u kojoj Gospodin govori u našem srcu iz svoga Presvetog Srca. Klanjanje je Isusova prisutnost koja liječi, a Isusova prisutnost je ljubav koja preobražava“, poručio je mons. Zgrablić.Potaknuo je vjernike da predaju svoja srca pred Presvetim, u šutnji koja Isusa slavi, u molitvi koja ne prestaje i u ljubavi koja vjerno gori.
Don Zvonimir Mikulić, župnik Belafuže, zahvalio je nadbiskupu na povjerenju da se u toj župi organizira klanjanje, a nadbiskup je rekao da je to inicijativa koja uključuje vjernike iz cijele Nadbiskupije te da će župa Belafuža imati podršku u provedbi trajnog klanjanja.
Nakon mise, o načinu i strukturi djelovanja Trajnog euharistijskog djelovanja te njegovoj važnosti u životu Crkve i pojedinaca, pri čemu je istaknula da je u toj pobožnosti čuvanje Presvetog povjereno vjernicima laicima, govorila je Nada Burum, koordinatorica i promicateljica Trajnog euharistijskog klanjanja u Hrvatskoj.
I.G.
Više slika u Foto-galeriji / Foto: I. Grbić
