Dobro je poznata činjenica da će biti uključenih žrtava da bi se postiglo nešto dobro. Za pobjedu u sportu potrebna je disciplina vježbanja. Biti odličan u školi znači dugo provoditi vrijeme u knjigama. Uspjeti u svojoj karijeri znači marljivo raditi i stalno se usavršavati. A za posjedovanje radosti vječnog života potreban je križ.
Ovo Evanđelje izravno slijedi jedno od Isusovih predviđanja Njegove vlastite muke. Imao je upravo rečeno Njegovi učenici da će biti odbačen i razapet, a već sljedeća scena pokazuje Jakova i Ivana koji žele slavu. Oh, oni su vjerovali da će On biti Kralj – ali su željeli Kraljevstvo bez Križa.
Stoga ih Isus vraća na zemlju. “Možeš li piti čašu koju ću ja piti?” On traži – Pehar Njegovih patnji i kušnji. I On nam postavlja to isto pitanje – želite li slavu Neba? Želite li vječno uživati u Bogu? Jeste li onda voljni prigrliti križ kao put u nebo? Nema drugog puta do Gospodina osim kraljevskog križnog puta.
Dopustite mi da ilustriram neke križeve koje Isusovi sljedbenici moraju podnijeti:
Prvo, patnja uskraćivanja vaših želja. Sveti Augustin bio je svetac koji je živio vrlo grešnim životom tijekom svojih ranih godina – imao je izvanbračnu ljubavnicu i bezbrižno je težio za užicima i slavom. Ali čak i nakon obraćenja bilo mu je teško reći “ne” svojim starim grijesima. Poznato je da se jednom molio: “Gospodine, daj mi čistoće…ali ne još!” Samo je kroz milost (i puno samoodricanja) uspio nadvladati želju za požudom. Što je to za vas što morate poricati? Požuda? Pohlepa? Proždrljivost i previše jedete? Želja da budete u centru pažnje? Nezdrava želja za pohvalom, ili za novcem? Obožavanje sporta? Biti učenik znači trpjeti poricanje ovih grešnih želja.
Drugo, patnja usamljenosti i nerazumijevanja. Mnogi će ljudi ispitivati i sumnjati u Isusovog sljedbenika. Moraš li stvarno preskočiti bejzbolsku utakmicu da bi stigao na misu? Zašto ne odeš piti s nama ostalima? Stvarno ne gledate “Očajne kućanice”? Vjerujete li u svetost ljudskog života od začeća do prirodne smrti? Nedavno sam guglao jednog prijatelja svećenika iz sjemeništa, da vidim što radi ovih dana, i jedan od prvih odgovora koji je stigao bilo je pismo uredniku o njemu, nazivajući fra. Michael je “jadni, uskogrudni fanatizam” jer vjeruje da je brak između jednog muškarca i jedne žene. Nedavno ste mogli vidjeti da je predsjednik Francuske kritizirao žene koje su odlučile imati velike obitelji, govoreći da je nemoguće biti istovremeno uspješne i otvorene životu. Kakva uvreda za roditelje koji su odlučili biti velikodušni prema Bogu! Ovo nerazumijevanje, pa čak i odbacivanje, od strane obitelji, prijatelja i društva u cjelini – za očekivati je ako smo istinski vjerni Evanđelju.
Treće, prihvaćanje patnji svakodnevnog života – i njihovo uzdizanje do Gospodina. Mislim na primjer Sveta Bernardica Soubirous. Najpoznatija je kao svetica koja je vidjela Blaženu Majku u Lourdesu u Francuskoj, gdje joj se Marija ukazala nekoliko puta i izazvala potok s ljekovitom vodom s kamenite planine. Ali sveta Bernardica nije samo zato što je vidjela Mariju. Ona je također svoje mnoge, mnoge patnje sjedinila s Isusom. Uvijek je bila bolesno dijete, bolovala od astme i drugih bolesti, a nakon što je ugledala Mariju i ušla u samostan, dobila je bolni tumor na koljenu. Mnogi su je prijatelji nagovarali da ode u Lurd, kako bi se možda izliječila čudesnom vodom. Ali ona je odgovorila: “Moj posao je da patim, jer ovdje na ovoj zemlji nema ljubavi bez patnje.” Sve svoje boli, svoja poniženja, samo svakodnevne patnje ljudskog bića – sve je to sjedinila s Kristovim križem tako snažno da je jednom rekla: „Isuse, ne osjećam svoje križeve kad pomislim na tvoj križ.“ I mi možemo podnijeti bol i bol, uvrede i nesporazume, poniženja i stres i borbe – i možemo pogledati Isusov križ i reći: “Gospodine, ovo nudim tebi koji si trpio za mene!”
Moglo bi se reći, uz sve patnje nasljedovanja Isusa, zašto se truditi? Jer, kako kaže sv. Pavao, “Patnje su sadašnjeg vremena kao ništa usporedite sa slavom koja će se očitovati u nama.” Kao što je sveti Maksimilijan Kolbe rekao: “Za Isusa Krista spreman sam trpjeti još više.” Grlimo križ, ali uskrsnuće držimo pred očima. Slava i patnja su uvijek ujedinjeni u kršćanstvu.
Zato se ne bojte prigrliti tri križa, da svi budemo dionici slave uskrsnuća.
Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu/godina BIzaija 53:10-11, Hebrejima 4:14-16, Marko 10:35-45 Ili Marko 10:42-45
____
Izvorno objavljeno na Križ stoji dok se svijet okreće
Fotografija: Luis Galvez, Unsprskati / PD-US
