Dajte milostinju i gle – sve je čisto!

Dajte milostinju i gle – sve je čisto! (Lk 11, 41)

Liturgija dana (14. listopada):

Prvo čitanje:

Rim 1,16-25

Ljudi, premda spoznaše Boga, ne iskazaše mu slavu kao Bogu.

Braćo! Ne stidim se evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.
Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.
Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.

Psalam:

19,2-5

Nebesa slavu Božju kazuju.

Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.

Evanđelje:

Lk 11,37-41

U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastora

Riječ Božju tumači vlč. Vinko Cvijin, župnik župe Uskrsnuće Isusovo – Subotica i pročelnik Tiskovnog ureda Subotičke biskupije za hrvatski jezik

U evanđeoskom odlomku koji smo čuli, Isus poziva na unutarnje prosvjetljenje i obraćenje. Za razliku od jučerašnjeg odlomka, sad prelazimo u privatniji ambijent – objed kod farizeja – gdje Isus nastavlja istu poruku, ali sada izravno proziva vjersku hipokriziju.

Farizeji su se čudili jer se Isus nije oprao prije jela. Ovo pranje nije imalo higijensku svrhu, već obredno značenje – znak ritualne čistoće prema židovskom Zakonu i predajama. Isus preskače ovaj obred jer želi izazvati pitanje: Je li vanjska čistoća dovoljna, ako je nutrina čovjeka nečista?

Slika čaše i zdjele simbolizira čovjekovu vanjštinu i nutrinu. Isus prepoznaje da farizeji strogo paze na izvanjsko ponašanje, ali su unutra puni sebičnosti, pohlepe i nepravde. Ovo je teološki argument: Bog je stvorio i tijelo i dušu. Ne možeš Ga častiti samo vanjskim činima ako ti srce nije u skladu s Njegovom voljom. Isus ne odbacuje obred, ali upozorava da obred bez srca postaje prazna forma.

Dajte kao milostinju ono što je unutra, i gle – sve vam je čisto

Ključna rečenica! Isus poziva na unutarnje davanje – davanje iz srca: milosrđe, iskrenost, ljubav, pravednost. Kada čovjek iznutra daje Bogu i bližnjemu ono što ima – tada i njegovo vanjsko ponašanje poprima pravo značenje.

Draga braćo i sestre, u ovom evanđelju Isus sjeda za stol s farizejima, ali ne kako bi im udovoljio, nego da bi im – i nama danas – postavio važno pitanje: Što Bog vidi kad pogleda tvoje srce?

Farizeji su bili ljudi koji su ozbiljno shvaćali Zakon. Molili su, postili, davali desetinu. Pazili su da se ne okaljaju izvana. No Isus vidi nešto što se ne može oprati vodom – srce puno grabeža i zloće. Oni su čisti izvana, ali iznutra su daleko od Boga.

Zvuči poznato?

I danas se često bavimo vanjštinom: kako izgledamo, što ljudi misle o nama, kako nas Crkva ili društvo vide. Ponekad i naš život vjere postane samo vanjski red: znamo kad se ustaje na misi, kad se prekriži, znamo molitve napamet – ali jesmo li zaista povezani s Bogom iznutra?

Isus kaže: „Bezumni!“ Teška riječ. Ali ponekad ju trebamo čuti. Jer glupo je trošiti život na vanjske dojmove, dok srce ostaje prazno, hladno, sebično. Isus nas poziva na obraćenje iznutra – ne da se prestanemo prati izvana, nego da očistimo srce.

I kako to činiti?

Isus kaže: „Dajte kao milostinju ono što je unutra.“ Što to znači? Daj svoje srce. Daj svoj oprost. Daj ljubav, vrijeme, suosjećanje. Budi darežljiv – ne samo novcem, nego i pažnjom, toplinom, istinom. Kad to daš – tada si čist.

Čistoća pred Bogom ne dolazi sapunom, nego milosrđem.

Dragi vjernici, ne bojte se pogledati u svoje srce. Ne da biste se osudili – nego da biste dopustili Isusu da vas iznutra pročisti. Jer On ne dolazi da bi nas ponizio, nego da bi nas oslobodio od laži, površnosti i duhovne praznine.

I na kraju: Bog ne traži savršenstvo – nego iskrenost. Srce koje priznaje slabost, ali se ne boji rasti. Srce koje daje. Srce koje ljubi.

Takvo je srce – čisto.