Objavljeno: 12.10.2025.
Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u nedjelju 12. listopada 2025. godine euharistijsko slavlje u Župi sv. Martina biskupa u Dugom Selu i tom prigodom krstio malenoga Iliju, šesto dijete obitelji Duspara, te malenoga Petra iz obitelji Šop.
U homiliji biskup Šaško istaknuo je deset gubavaca koji vape: „Isuse, smiluj se!“ Zbog svoje bolesti nisu se smjeli približiti zdravima, ali ta daljina nije spriječila Isusa da ih čuje i vidi, kao ni da im uputi ono neočekivano što govori. Isus im ne daje pusta obećanja poput, „Ozdravit ću vas“ ili „Budite zdravi“, nego ih šalje da se pokažu svećenicima koji moraju vidjeti i potvrditi njihovo ozdravljenje. Desetorica odlaze, ali idu putem vjere i puni pouzdanja. Obećanje koje im je dao Isus snažnije je od svakog straha. Vjerovali su u ozdravljenje prije nego što su ga istinski vidjeli, a sam evanđelist zapisao je trenutak ozdravljanje – „dok su išli“. To nam govori da se u hodu, korak po korak, rađao novi put: onaj pouzdanju u Isusa.
„Budućnost ulazi u nas s prvim korakom, s prvom zrakom sunca. Svima nama Isus kaže: „Ustani, kreni!“ Naši životi trebaju malo naše vjere i pouzdanje, poput proroka Ilije koji je vjerovao u Božju riječ. To je pouzdanje zagledano u Božju ljubav i vječnost. Prorok Izaija prorokuje da će Djevica roditi Spasitelja, ali prorok nikada nije vidio rođenje Mesije. On u svom srcu već vidi buduće i raduje se, vidi nadu jer vjeruje i ljubi. Bog je Abrahamu govorio o velikom potomstvu i on vjeruje, premda nije bilo vanjskih pokazatelja. Vjeruje do kraja, čak i u onim trenucima kada je stavljen na kušnju da daruje svog jedinca. Abraham u svojoj vjeri vidi dalje od kušnje“, kazao je biskup Šaško.
Dodao je da „mi, kao vjernici, Kristovi učenici i učenice, proročki smo narod. Svaka naša euharistija u sebi nosi vjeru, nadu i ljubav. Da toga nema, danas ne bismo bili ovdje. Uvijek se iznova učimo prepoznavati znakove nade, a u središtu svega je Krist. To je naša brižnost i ljubav, opraštanje i obnavljanje u obiteljima. To su djeca koju prihvaćamo i za koju brinemo, a najljepša je briga otvaranje susreta s Bogom i bližnjima. Gubavci, bez ikakve garancije, na Isusovu riječ krenuli su dalje, puni rana kao i prije nego što su susreli Isusa. Možemo vidjeti kako hod liječi, jer je kvasac nade. Život liječi ne onda kada dođemo do nekog zacrtanog cilja, već kada nađemo hrabrosti za hod. Malo po malo, korak po korak – i na svakom koraku je kap iscjeljenja.“
„Zahvaljujući obitelji Duspara, zahvaljujući Gospodinu za sve vas, za župnu zajednicu i za našu vjeru, nadu i ljubav, ovdje iznova poniremo u darovno otajstvo svoje stvorenosti, svoje povezanosti i Bogom. Otajstvo je dar koji mi, osobito nedjeljom, živimo u jednostavnosti svojih slabosti, svojih ranjenosti i svojih oduševljenja i nadanja.“
Biskup je istaknuo da ne zaboravimo da smo ne samo čudesna stvorenja nego i kršćani koji slave otajstvo rođenja, smrti i uskrsnuća – proroci i nositelji otajstva vječnosti od kojega živi svijet i bez kojeg nada ne bi imala smisla. Ime svetog Ilije za današnjeg krštenika ime je iznimnog proroka, od kojega nas zadivljuje jasnoća, predanost, sigurnost i neumornost. Prorok Ilija ostao je zapamćen kao glasni borac protiv krivovjerja, s potpunim pouzdanjem u Boga i s jasnim ciljem. Bio je posve odan svom poslanju. Međutim, biti prorok u sebi krije i proročku muku, koja ima svoje trenutke patnje i tjeskobe.
„Za kraj, Evanđelje govori kako se iz bolesti, potrebe i nedostatak može roditi pouzdanje, dar i zahvalnost, snaga i plodovi preobrazbe. Sve započinje molitvenim vapajem: „Isuse, smiluj mi se!“ To je i poticaj za sve nas: svoju čežnju i muku pretočimo najprije u molitvu. Molitvom se otvaramo otajstvu, početku kojim Bog svojim Duhom po našoj vjeri čini velika djela.“
