S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Ovom se naraštaju znak neće dati doli znak Jonin. (Lk 11, 29)
Liturgija dana (13. listopada):
Prvo čitanje:
Rim 1,1-7
Krist po kome primismo milost i apostolstvo da k poslušnosti vjere privodimo pogane.
Pavao,
sluga Krista Isusa,
pozvan za apostola,
odlučen za evanđelje Božje –
koje Bog unaprijed obećavaše
po svojim prorocima
u Pismima svetim
o Sinu svome,
potomku Davidovu
po tijelu,
postavljenu Sinom Božjim,
u snazi,
po Duhu posvetitelju
uskrsnućem od mrtvih,
o Isusu Kristu, Gospodinu našem,
po kome primismo milost i apostolstvo
da na slavu imena njegova
k poslušnosti vjere privodimo sve pogane
među kojima ste i vi
pozvanici Isusa Krista:
svima u Rimu,
miljenicima Božjim,
pozvanicima, svetima.
Milost vam i mir
od Boga, Oca našega,
i Gospodina Isusa Krista.
Psalam:
98,1-4
Gospodin obznani spasenje svoje!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!
Evanđelje:
Lk 11,29-32
U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona. Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastora
Riječ Božju tumači vlč. Vinko Cvijin, župnik župe Uskrsnuće Isusovo – Subotica i pročelnik Tiskovnog ureda Subotičke biskupije za hrvatski jezik
Ovaj odlomak dolazi nakon što su Isusa neki optužili da po Belzebulu izgoni zloduhe (Lk 11,15) i nakon što je odbio zahtjev da učini znak s neba (Lk 11,16). Luka prikazuje Isusa okruženog mnoštvom koje traži čuda, ali ne želi vjerovati Njegovim riječima. Isus odgovara snažnim riječima, podsjećajući ih na proroka Jonu i kraljicu sa juga.
“Naraštaj je ovaj opak”
Isus ne govori samo o moralnoj pokvarenosti, nego i o duhovnoj sljepoći i nevjeri. Ljudi žele vanjske znakove, ali ne prepoznaju najveći znak među njima – samoga Isusa Krista. U Matejevom evanđelju (Mt 12,40), znak Jone tumači se kao slika Isusove smrti i uskrsnuća – Jona je tri dana bio u utrobi ribe, kao što će i Isus tri dana biti u grobu. Luka, međutim, više ističe Jonin utjecaj na Ninivljane: oni su se obratili na riječ proroka. Dakle, Jona je bio znak poziva na obraćenje. Isus kaže da će On sam biti takav znak – ali ako ljudi nisu poslušali Jonu, teško onima koji odbiju Njega, koji je “veći od Jone”.
Drugi primjer koji Isus koristi jesu pogan(k)e iz povijesti kao primjer vjere i mudrosti. Kraljica od Sabe došla je izdaleka da sluša mudrost Salomonovu, a Ninivljani su se pokajali na propovijed Jone. Time Isus ukazuje na paradoks: oni izvan Izraela spremniji su poslušati Božju riječ od onih koji sebe smatraju izabranima.
Braćo i sestre, koliki su danas poput onih koji su stajali oko Isusa? Žele vidjeti znak, neko čudo, nešto spektakularno… I mi često tražimo znakove: u nebu, u događajima, u emocijama. Kažemo: “Bože, pokaži mi da si tu!” – a On nam odgovara: “Ja sam već tu.”
Isus, Božji Sin, znak je nad svim znakovima. Ali oni koji su ga gledali nisu ga prepoznali. Kao da su imali oči, a nisu vidjeli, imali uši, a nisu čuli. Tražili su čudo, a odbacili su Onoga koji je čudo samim svojim postojanjem.
Kad je prorok Jona otišao među pogane – u Ninivu – ljudi su ga poslušali. Okrenuli su se od zla, postili, molili, i Bog ih je poštedio. Danas Isus dolazi svom narodu, ali nailazi na zatvorena srca. I nije li to i danas tako? Crkve su tu, Evanđelje se propovijeda, Euharistija se slavi – ali mnogi traže još nešto. Nešto spektakularno, da im Bog dokaže svoju prisutnost.
Ali Bog nije iluzionist. On ne dolazi da impresionira, nego da obrati. I znak koji daje – nije vatromet, nego križ. Taj križ je najveći znak: znak ljubavi, žrtve, predanja. I taj znak traži odgovor – obraćenje, promjenu srca, povratak Gospodinu.
Kraljica sa juga putovala je danima da bi čula mudrost. A mi imamo Evanđelje na dohvat ruke – i zanemarujemo ga. Ninivljani su se obratili nakon jedne propovijedi, a mi smo ih čuli stotine – i često se ne mijenjamo.
Isus nas opominje: “Ako oni mogu, zašto ne možeš ti?” Nemojmo čekati još jedan znak s neba. Pogledaj križ. Pogledaj Euharistiju. Pogledaj bližnjega u potrebi. To su znakovi – živi i stvarni. Isus je i danas prisutan, ali ga naše srce ne prepoznaje.
Zato te pitam, brate, sestro: Koji znak još čekaš? Jer evo, ovdje je više od Jone. Ovdje je više od Salomona. Ovdje je sam Krist. Daj mu odgovor. Ne sutra – danas.
Amen.
