Na drugu nedjelju listopada vjernici Krčke biskupije predvođeni svojim biskupom i svećenicima okupljaju se u svetištu Majke Božje Trsatske na tradicionalno zavjetno hodočašće. Tako je bilo i ove sunčane nedjelje, 12. listopada, kada su vjernici ispunili perivoj Trsatskog svetišta sudjelujući na misnom slavlju koje je predvodio krčki biskup Ivica Petanjak u koncelebraciji dvadeset i petorice svećenika.
Pjevanje na misnom slavlju predvodili su udruženi zborovi Župe Vrh i Krčke katedrale pod ravnanjem mo Josipa Vidasa.
Biskup Petanjak okupljenima je uputio i prigodnu propovijed: „Prošle nedjelje apostoli su zamolili Isusa da im umnoži vjeru. Znademo reći da je netko veliki vjernik/vjernica. Ima li malog i velikog vjernika? Ili postoji samo vjernik i nevjernik? Jesu li bračni drugovi puno ili malo vjerni jedno drugome? Može li se biti puno ili malo vjeran? Ili ima samo jedno: vjeran ili nevjeran? Da li redovnik, redovnica, svećenik, mogu biti malo ili puno vjerni svome zvanju?
Vjera se rađa slušanjem. Nitko ne može povjerovati u Isusa Krista, ako mu prije nije naviještena radosna vijest. Zato vjera pretpostavlja i određeno znanje, koje se mora pretočiti u djela. Samo ako spoznaja o Isusu Kristu postane naš oblik života i postane dio nas, ako se utjelovi u nama, da ne znamo i ne možemo drugačije živjeti nego kao vjernici, tada će naše kršćansko ponašanje i djelovanje jačati i učvršćivati našu vjeru.
Danas smo čuli kako su Isusu koji je na putu prema Jeruzalemu i ide ususret svojoj muci, smrti i uskrsnuću, došla desetorica gubavaca i izdaleka mu vape da ih očisti. Svi su se očistili i svi su poslušali Isusa da se idu pokazati svećenicima koji su trebali ustanoviti jesu li ozdravili i da li mogu napustiti svoju izolaciju i vratiti se natrag u zajednicu. Ali se od desetorice samo jedan i to tuđinac, samaritanac, vratio i zahvalio mu za darovano zdravlje. A Isus mu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!« (Lk 17,19).
Pretpostavljamo da su sva desetorica vjerovala da ih Isus može ozdraviti. I svi su ga poslušali i otišli se pokazati svećenicima. Ali se samo ovaj tuđinac vratio i rekao mu: »Hvala ti!« Ovaj je bio svjestan da sve što on jest i što ima nije njegovo nego je dar Božji. To je savršeno proniknuo sveti Pavao apostol kad kršćanima u Korint piše: »Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?« (1Kor 4,7). Ako ništa nije naše, ako je sve dar, onda bi jedino ispravno ponašanje s naše strane moralo biti bar jedan: »Hvala! Hvala ti Bože!« Ako shvatimo da je i naša vjera dar od Boga, jer mnogi ne vjeruju, onda vjera koja je prožeta zahvalnošću vodi prema spasenju. Spasonosna je i spašava.
A što ćemo s drugom Isusovom primjedbom? »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovog tuđinca?« (Lk 17, 17-18). Ostala devetorica su poslušala Isusovu zapovijed i pokazali su se svećenicima te su tako posvjedočili da imaju početnu vjeru, ali su tu stali i ostali. Nisu rasli i napredovali u svojoj vjeri. Vjera u njima nije postala način života. Vjera se u njima nije ukorijenila.
Isus uvijek iskazuje svoje milosrđe svima, a na posebni način onima koji su svjesni da nemaju ništa svoga na ovome svijetu, osim svoga siromaštva i grijeha, ali mu se utječu kako bi u njemu pronašli i oproštenje i ozdravljenje. Takvima Isus pokazuje da on nije samo izvor osobnog spasenja, nego i ponovnog uključivanja u zajednicu naroda Božjeg u kojoj se Boga štuje i slavi. Ovo posebno želim istaknuti, jer se javlja neko pomodarstvo u kojem pojedinci imaju neke svoje obrede, svoju duhovnost, svoju liturgiju, samo da ne budu kao drugi, i da u ime neke svoje velike poniznosti svraćaju pozornost na sebe misleći kako na taj način jako štuju Boga, a zapravo žele biti u središtu pozornosti.
Današnje evanđelje u tom smislu ima jasnu poruku. Isus liječi i ozdravlja zato da se čovjek može vratiti u zajednicu kojoj pripada. Kao gubavci ovi su bili izolirani od društva i živi pokopani, a Isus im vraćam zdravlje i život i vraća ih u zajednicu kojoj pripadaju. Zato su morali ići svećeniku da im on napiše potvrdu da su ozdravili i da se smiju vratiti u društvo. Tko tjera neku svoju pobožnost i duhovnost, sam sebe isključuju iz zajednice i postaje dragovoljni gubavac.
U ovo svetište i u svako svetište i u svaku crkvu čovjek može i treba doći i sam, ali ako smo ovdje kao zajednica hodočasnika, kao mjesna Crkva, kao biskupija, onda zajedno molimo, zajedno pjevamo, zajedno slavimo Boga i častimo Blaženu Djevicu Mariju. Vjera je individualni čin, ali se vjera živi u zajedništvu i povezanosti s drugima. Zajednica podržava, osnažuje i ohrabruje pojedinca. Ovdje smo kao djeca nebeskoga Oca, kao braća i sestre Isusa Krista, kao djeca kojima je Isus Krist na križu oporučno ostavio svoju Majku kao našu Majku. Vjerujemo da Blažena Djevica Marija ljubi svakoga od nas kao svoga Sina te je i to razlog našega zajedništva i naše upućenosti jednih na druge. Neka ovo euharistijsko slavlje učvrsti naše zajedništvo, blagoslovi nas i sve one koje smo donijeli u svojim srcima i doprinese da ne malakšemo na putu života nego da možemo živjeti od svoje vjere.“
Biskup je predvodio i molitve za dobivanje potpunog oprosta kao i molitvu posvete Krčke biskupije Majci Božjoj Trsatskoj pred njezinim likom.
Sve sudionike misnog slavlja pozdravili su i dosadašnji gvardijan i čuvar svetišta fra Krunoslav Kocijan te novi gvardijan fra Dragan Grizelj.
Foto: Gilbert Hofmann
