S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Ne nađe se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca? (Lk 17, 18)
Liturgija dana (12. listopada):
Prvo čitanje:
2Kr 5,14-17
Naaman se vrati čovjeku Božjem i prizna Gospodina.
U one dane: Naaman Sirac siđe i opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi Elizeja, čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se od svoje gube!
Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: »Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.« Ali on odgovori: »Živoga mi Gospodina, komu služim, ne primam.« Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. Tada Naaman reče: »Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Gospodinu.«
Psalam:
98,1-4
Pred poganima Gospodin obznani spasenje svoje.
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!
Drugo čitanje:
2Tim 2,8-13
Ako ustrajemo, s njime ćemo kraljevati.
Predragi: Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova – po mojem evanđelju. Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom.
Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!
Evanđelje:
Lk 17,11-19
Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastora
Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u župi Uznesenja BDM – Zagreb Stenjevec:
Epizoda o zahvalnom Samarijancu, izliječenom od gube, pouka je i primjer povezanosti vjere i zahvalnosti. Deset gubavaca koji su zbog zarazne bolesti bili izdvojeni iz zajednice, otjerani izvan gradskih zidina, ovisili su o brizi svojih najbližih. Oni su prema Zakonu bili i fizički i obredno nečisti. Susreću Isusa na njegovome putu prema Jeruzalemu i izdaleka ga mole za pomoć.
Isus koji je s jedne strane htio pomoći, a s druge pak iskušati njihovu vjeru, ne zapovijeda da se očiste, već ih prema zakonskom propisu šalje svećenicima koji će ih proglasiti čistima.
Njihovu narednu akciju učinio je ovisnom o njihovoj vjeri.
Iako su svi ozdravili samo je jedan, Samarijanac, pohitao natrag k Isusu da proslavi i zahvali Bogu za iskazano milosrđe. Devetorica drugih smatrali su samorazumljivim ovakvo čudo ozdravljenja, kao nešto na što imaju pravo i nisu osjetili poticaj doći i Bogu zahvaliti. Samarijanac koji je bio među njima tuđinac i čovjek upitne vjere na sav je glas hvalio Boga i zahvaljivao.
Isus nam u ovom slučaju pokazuje dvije stvari. Čuda se mogu dogoditi bilo kome, pa čak i onome koji nije dio izabranog naroda, ili gledajući danas, Crkve. Isus ovdje nije ispitivao tko je tko nego je sve bolesne izliječio. Božja djela oslobođenja i ozdravljenja svjedoče o milosrđu i Božjoj ljubavi prema svim ljudima. Ali nemojmo se zaustavljati na čudu. Ovdje imamo i jednu višu kategoriju koja nadilazi zdravlje, a to je spasenje.
Time što se vratio k Isusu i priznao što mu je Bog učinio, ovaj Samarijanac mogao je doživjeti spasenje iznad tjelesnog ozdravljenja.
Ozdravljenje prelazi u spasenje samo onda kad mi ljudi priznajemo Božju inicijativu te kad vjerom na nju odgovaramo.
Zato možemo reći da je vjera živi odnos. Ona zahtjeva našu akciju. Inače ne možemo govoriti o vjeri, već o nekoj vrsti uvjerenja ili spoznaje koja je toliko udaljena da nas niti ne dotiče.
Vjera nužno mora poticati djela i taj primjer utjelovljuje Samarijanac koji je povjerovao i prekinuo putovanje k svećeniku koji bi ga proglasio čistim i vratio u zajednicu, već se vraća onome koji ga je izliječio, hvaleći ga iz svega srca.
I mi se, slušajući ovu evanđeosku epizodu, možemo zapitati jesmo li svjesni Boga koji spašava i jesmo li mu zahvalni, dok doživljavamo njegovu spasenjsku silu u sebi, dok uočavamo snagu promjene koju njegova milost u nama čini?
