Crkva ne slavi jednostavno euharistiju, ona proizlazi iz euharistije. „Ako euharistija izgrađuje Crkvu i nema crkve bez euharistije, onda euharistija nedjeljom ne smije postati prekinut model. Ne može se ničim zamijeniti niti nadoknaditi, ma koliko se pozdravljala različitost oblika bogoslužja“, pišu prof. dr. Reinhard Messner i dr. Jakob Patsch u Službi Božjoj, časopisu Liturgijskih instituta Njemačke, Austrije i Švicarske u broju od 29. rujna 2025.
Nedjelja je „izvorni blagdan“ Crkve. Na ovaj dan vjernici se okupljaju kako bi slušali Božju Riječ i sudjelovali u euharistiji, navode Meßner i Patsch iz Liturgijske konstitucije Drugoga vatikanskog sabora „Sacrosanctum Concilium“ (SC 106). Nedjelja kao „dan Gospodnji“ i slavlje euharistije kao „večere Gospodnje” nerazdvojno pripadaju jedno drugomu. Euharistijsko slavlje nedjeljom je „tjedni opći sabor zajednice“ i postoji od početka Crkve. Stoga se „ne može zamijeniti nikakvim drugim bogoslužjem“, naglašavaju. „Neraskidiva veza između nedjelje i euharistije dio je DNK-a Crkve koji se ne može promijeniti i trajno je fiksiran“.
Slavlje Riječi Božje obično se shvaća i održava kao zamjena za euharistijsko slavlje. Njegova struktura odgovara obredima otvaranja i Liturgiji Riječi mise. No, liturgičari pišu da tako ne može razviti svoj potencijal. To nije „zamjenska služba“ za euharistiju, nego „samostalan i potpuno razvijen oblik bogoslužja (SC 35.4)“. Fokus bi trebao biti na naviještanju Riječi Božje „u obredno prikladnu čitanju svetih spisa i propovijedanju“. Oblik bogoslužja ne bi se trebao temeljiti na slavlju euharistije „kao nekakve ‘mise bez Euharistijske molitve’“, ističu Meßner i Patsch. Pričest je „sastavni dio, dapače vrhunac Euharistije“ i ne može se jednostavno odvojiti od nje. „Stoga to nije dio slavljenja Riječi Božje, čija intrinzična vrijednost inače ne bi došla u obzir.“
(kta)
