Tko sa mnom ne sabire, rasipa

Tko sa mnom ne sabire, rasipa. (Lk 11, 23)

Liturgija dana (10. listopada):

Prvo čitanje:

Jl 1,13-15; 2,1-2

Dan Gospodnji, dan mraka i tmine.

Svećenici, opašite kostrijet i tužite!
Službenici žrtvenika, naričite!
Dođite, prenoćite u kostrijeti,
službenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga vašeg
nesta prinosnice i ljevanice!
Naredite sveti post,
proglasite zbor svečani;
starješine, saberite sve stanovnike zemlje
u kuću Gospodina, Boga svojeg.
Zavapijte Gospodinu:
»Jao dana!
Jer Gospodnji dan je blizu
i dolazi ko pohara od Svevišnjeg.«
Trubite u trublju na Sionu!
Dižite uzbunu na svetoj mi gori!
Neka svi stanovnici zemlje dršću,
jer dolazi Gospodnji dan.
Da, on je blizu.
Dan pun mraka i tmine,
dan oblačan i crn.
Ko zora po gorama se prostire
narod jak i mnogobrojan,
kakva ne bje nikad prije,
niti će ga igda biti
do vremena najdaljih.

Psalam:

9,2-3.6.16.8-9

Gospodin po pravdi sudi krug zemaljski.

Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim,
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi,
pjevam imenu tvome, Svevišnji!

Ti pokara pogane, pogubi bezbošca,
ime im izbrisa dovijeka.
Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše,
zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu.

Ali Gospodin dovijeka stoluje,
postavi prijesto svoj da sudi:
sam po pravdi sudi krug zemaljski,
izriče pucima osudu pravednu.

Evanđelje:

Lk 11,15-26

U ono vrijeme: Pošto Isus izagna đavla, rekoše neki iz mnoštva: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on, znajući njihove misli, reče im: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«
»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.«
»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.«
»Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: ‘Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.’ Došavši, nađe je pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije – Zagreb–Stenjevec:

Mnogo je danas poznatih i manje poznatih bolesti koje ranjavaju i razaraju naše tijelo. No mnoštvo je bolesti koje razaraju naš duh i koje nas mogu dovesti do slijepila, do krivih uvjerenja, do mjere u kojoj gubimo milosni kontakt s Bogom. Radi se svakako o grijehu ili grijesima kojih se uporno ne želimo odreći.

Isus koji je pred ljudima činio čudesne stvari na radost svih; liječio bolesne, izgonio zle duhove, umnožio kruh i ribe, pretvorio vodu u vino, hodao po površini vode, pa i iz smrti povratio neke ljude, činio je to prije svega iz ljubavi, i da pokaže da je konačno stiglo novo vrijeme života, Kraljevstvo Božje koje započinje već sada.

U ovom evanđeoskom prikazu Isus je iz nekog čovjeka izagnao đavla, no nekima iz mnoštva, radi njihovih okorjelih srdaca, sve je to izgledalo kao smišljeni plan Isusa i Beelzebula, poglavice đavolskoga, po kojem Isus navodno to čini.

Takvi su nam pojedinci primjer kako postupa čovjek koji ne želi čuti istinu, koji ne priznaje istinu, koji se ne želi obratiti i zatvara se Božjem djelovanju. I onda će naći bilo kakav razlog – pa bio on i besmislen i potpuno neupotrebljiv – zbog kojega se ne želi obratiti.

Ovako izgleda ljudska tvrdokornost, ustrajavanje u zlu, to je – ako baš hoćemo – onaj neoprostivi grijeh protiv Duha Svetoga, potpuna zatvorenost za Božju ljubav, izostanak čak i male trunčice pokajanja i poniznosti za koju bi se Bog uhvatio i po kojoj bi nam Duh Sveti ušao u srce.

Svakodnevno zahvaljivanje i priznavanje svojih grijeha i slabosti drži nas svjesnima realne slike o samima sebi. Drugim riječima, tada smo kao spretan kočijaš koji razuzdane konje drži na uzdama.

Isus nam ovdje daje sliku počišćene i pospremljene kuće koja se u mah može ponovno unerediti ako domaćin prestane bdjeti nad kućom.

Kuća je zapravo naša duša koju čistimo svetom ispovijedi, pokajanjem i ustrajanjem u krepostima.

Oružje kojim čuvamo našu dušu jest milost Božja koju moramo tražiti svaki dan, da bismo što manje bili razdijeljeni u sebi, da bi naša nutrina što manje koketirala s grijehom. Naši nas grijesi doduše ne trebaju užasavati, dokle god ih priznajemo kao grijehe, dokle god molimo Boga za oproštenje.

Zbog toga je važno da ne dopuštamo da grijeh u nama pusti duboko korijenje, da ne dopustimo da se prljavština naše duše taloži. Naprotiv, potrebno je da se trudimo iz dana u dan surađivati s Božjom milošću. To je put svetosti. Njime valja ići.