Treći dan hodočašća vjernika Sisačke biskupije u Rim, 8. listopada, obilježila je nakon generalne audijencije sa Svetim Ocem, zajednička večernja misa u crkvi Generalne kuće Družbe Sinova Bezgrješne, u kojoj se nalaze posmrtni ostaci sluge Božjega brata Bonifacija Ivana Pavletića.
Misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s osam svećenika, generalnim poglavarom družbe p. Bennyjem Mekkattom i promotorom kauze p. Jorgeom Romerom, koji su na početku pozdravili biskupa, svećenike i hodočasnike. Tom prigodom p. Jorge pozvao je sve okupljene na molitvu za beatifikaciju brata Bonifacija te biskupu darovao njegov maleni kip.
U svojoj homiliji biskup Košić zahvalio je Sinovima Bezgrješne na gostoprimstvu, istaknuvši kako mu je posebno drago što hodočasnici iz Sisačke biskupije mogu slaviti misu upravo na grobu sina naše biskupije.
Podsjetio je da je brat Bonifacije Ivan Pavletić rođen 1864. u Zbjegovači, tada u sastavu župe Kutina, a danas župe Ilova, te da je odrastao u pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. Ustvrdio je i kako upravo zato nije ni čudo što je ušao u red koji je posvećen Mariji, Družbu Sinova Bezgrješnog Začeća BDM. „Kada je Ivan došao u Rim i postao brat Bonifacije u vašoj Družbi, imao je 23 godine te je ukupno 10 godina proživio služeći braći i sestrama, osobito bolesnicima… Blaženi Luigi Maria Monte, osnivač Družbe, imao je veliko povjerenje u brata Bonifacija. Povjerio mu je brigu za podmladak, kao i služenje bolesnicima što je Bonifacije veoma predano činio, premda nije nikada do kraja naučio talijanski jezik. Pa ipak su ga voljeli i mladi redovnički pripravnici i osobito bolesnici, koji su tražili baš njega da bdije uz njihov krevet. To pokazuje da je on govorio onaj jezik koji svi razumiju“, rekao je biskup podsjetivši na riječi svetog Pavla: „Kad bih govorio sve jezike ljudske i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči“.
Govoreći o njegovu životnom pozivu, biskup je naglasio i simboliku zanata koji je Bonifacije izučio u Domovini – postolarskog umijeća. „Molimo i mi da Sluga Božji brat Bonifacije i nama napravi cipele za nebo, da nam omogući da i mi idući za njim nakon ovoga zemaljskog života dođemo Gospodinu u vječnost. Cipele odnosno postole znak su njegova zanata, njegove prve struke, a poslije je to plavi habit koji je obukao kao redovnik i pripadnik ovog Reda. Oba ta znaka govore o njemu kao onome koji služi, koji drugima čini dobro, koji poslužuje. Postole koje je napravio i može načiniti Božji sluga brat Bonifacije nama su znak hoda u vjeri, nadi i ljubavi“, rekao je biskup dodavši kako i mi hodočasnici nade u ovoj Jubilejskoj godini hodamo u cipelama vjere naših roditelja, hodamo u postolama nade naših prijatelja i svjedoka vjere te hodamo sigurnim stopama Kristovim.
Podsjetio je i na to da je proces beatifikacije brata Bonifacija službeno započeo 13. svibnja 2016. godine, zahvalivši Družbi Sinova Bezgrješne na trudu koji ulaže u njegovo promicanje. „Brat Bonifacije povezuje Sisak i Rim, našu Biskupiju i Družbu Sinova Bezgrješne, Hrvatsku i Italiju, uvodeći nas u zajedništvo europskih kršćanskih naroda i katolika koji ljube Boga, Blaženu Djevicu Mariju, Petrova nasljednika Svetog Oca, svu našu braću i sestre. Preporučimo danas ovdje na grobu brata Bonifacija našu Domovinu i našu Sisačku biskupiju, čitavu Crkvu katoličku i cijeli svijet, da po njegovu primjeru i zagovoru u svim ljudima vlada poniznost, želja za služenjem i nesebičnom ljubavlju“, zaključio je biskup Košić.
Na kraju mise hodočasnici su u sabranosti molili kod njegova groba, preporučujući mu domovinu, Sisačku biskupiju i cijelu Crkvu.
Treći dan hodočašća u Rimu, nakon susreta sa Svetim Ocem na općoj audijenciji i posjeta rimskim znamenitostima, tako je završio u duhu zahvalnosti, zajedništva i molitve za beatifikaciju ovog domaćeg sina.
