U katehezi na općoj audijenciji održanoj 8. listopada na Trgu svetog Petra, Papa je govorio o učenicima na putu za Emaus kako bi istaknuo da se uskrsnuće očituje ponizno te da je Krist prisutan upravo u najtežim životnim trenucima, piše Vatican News.
Uz tisuće drugih hodočasnika iz cijeloga svijeta, na audijenciji je sudjelovalo i desetak tisuća hodočasnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pristiglih u Rim na Hrvatsko nacionalno hodočašće, kojima je Sveti Otac uputio posebni pozdrav.
Jezik blizine
Katehezu je Papa posvetio, kako je rekao, „iznenađujućem aspektu Kristova uskrsnuća: njegovoj poniznosti”. Napomenuo je kako evanđeoska izvješća pokazuju da uskrsli Gospodin ne čini ništa spektakularno kako bi pridobio vjeru svojih učenika. Naprotiv, pristupa im diskretno, poput gladnog čovjeka koji traži malo kruha. Gospodin daje prednost jeziku blizine, uobičajenosti i zajedničkog stola, a u tome se krije dragocjena poruka, dodao je Sveti Otac i nastavio: „Uskrsnuće nije dramatičan preokret događaja, već tiha preobrazba koja svakoj ljudskoj gesti daje značenje. Uskrsli Isus jede komad ribe pred svojim učenicima: to nije marginalni detalj, to je potvrda da naše tijelo, naša povijest, naši odnosi nisu ljuska koju treba baciti. Oni su predodređeni za puninu života. Uskrsnuti ne znači postati nevidljivi duhovi, već ući u dublje zajedništvo s Bogom i našom braćom i sestrama, u čovještvu preobraženom ljubavlju.“
Prepoznati Krista u svakodnevnom životu
Papa je dodao da uskrsnuće ne uklanja iz života vrijeme i napor, već mijenja njegovo značenje i smisao. Svaka gesta učinjena u zahvalnosti i zajedništvu anticipira Kraljevstvo Božje. No, postoji prepreka koja nas često sprječava da prepoznamo tu Kristovu prisutnost u našem svakodnevnom životu: očekivanje da radost mora biti bez rana. Kad konačno sjednu za stol s njim i lome kruh, oči im se otvaraju. I shvate da su im srca već gorjela, čak i ako to nisu znali. To je najveće iznenađenje: otkriće da ispod pepela razočaranja i umora uvijek postoji živi žar, koji samo čeka da se ponovno rasplamsa.
„Kristovo uskrsnuće uči nas da nijedna povijest nije toliko obilježena razočaranjem ili grijehom da je ne može pohoditi nada. Nijedan pad nije konačan, nijedna noć nije neprolazna, nijedna rana nije predodređena da ostane otvorena zauvijek. Koliko god se osjećali dalekima, izgubljenima ili nedostojnima, ne postoji udaljenost koja može ugasiti nepobjedivu snagu Božje ljubavi“, kazao je Sveti Otac.
Ništa od onoga što jesmo Bogu nije strano
Istaknuo je da ponekad mislimo kako nas Gospodin posjećuje samo u trenucima duhovnog žara, kada se osjećamo dovoljno sposobnima, kada nam se život čini uređenim i blistavim: „Uskrsli nam se, naprotiv, približava upravo na najtamnijim mjestima: u našim neuspjesima, u narušenim odnosima, u svakodnevnim naporima koji nas opterećuju, u sumnjama koje nas obeshrabruju. Ništa od onoga što jesmo, nijedan djelić našeg postojanja nije mu stran. Uskrsli Gospodin danas prilazi svakom od nas, upravo na našim životnim putovima – putovima rada i predanosti, ali i putovima patnje i samoće – i s beskrajnom nježnošću od nas traži da dopustimo da nam u srce uđe toplina“.
„Uskrsli želi samo očitovati svoju prisutnost, biti naš suputnik i u nama probuditi sigurnost da je Njegov život jači od svake smrti. Molimo stoga za milost da prepoznamo Njegovu poniznu i diskretnu prisutnost, da ne očekujemo život bez kušnji, da otkrijemo da svaka bol, ako je ispunjena ljubavlju, može postati mjesto zajedništva. I da se tako, poput učenika iz Emausa, i mi vratimo svojem domu sa srcem koje gori od radosti, one jednostavne radosti rođene iz sigurnosti da je Gospodin živ, da putuje s nama i daje nam priliku u svakom trenutku početi iznova”, kazao je na kraju Sveti Otac. (kta/rv)
