U rimskoj bazilici Santa Maria in Aracoeli u srijedu 8. listopada u podnevnim satima slavljena je sveta misa koju je predvodio vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić, propovijedao banjolučki biskup Željko Majić, a na kojoj su sudjelovali vjernici Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije koji se nalaze na Hrvatskom nacionalnom hodočašću u Rimu. U koncelebraciji je bilo 12 svećenika među kojima i fra Miljenko Šteko, gvardijan Međunarodnog zavoda Antonianum u Rimu.
U propovijedi je biskup Majić govoreći o tri brda i njihovoj ulozi u ljudskoj povijesti i Božjem planu spasenja čovjeka kazao: „Ne mali je broj onih koji misle da Kapitol, Akropaola i Kalvarija nisu u međusobnom sukobu; da su tri grane jednog stabla: Kapitol – škola vladanja, Akropola – škola promišljanja, Kalvarija – škola ljubavi. Po tom razmišljanju ta tri brda predstavljaju tri dimenzije ljudskog postojanja: društvenu, intelektualnu i duhovnu. Bez jedne od njih, čovjek je nesavršen. Jer: moć bez mudrosti je tiranija, mudrost bez ljubavi je oholost, a ljubav bez djelovanja može postati nemoćna sentimentalnost.
No, zanemaruju korijen toga stabla, a to je sam Bog. Upravo zato što su Kapitol i Akropola napustili korijen, odbacili Boga, oni su propali. A jer je Kalvarija Emanuel – S nama Bog, ona je vječna. Stoga, dragi hodočasniče, moli da u tebi trajno živi duh Kalvarije. Ne Kalvarije kao izraz trajne patnje, nego Kalvarije koja otvara vrata vječnoga života. Kalvarije koja nas uči što je to istinska ljubav: ‘Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni'(Iv 3,16); Kalvarije koja nas uči da je vladanje u služenju: ‘Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj’ (Lk 22,25-26); Kalvarije koja nas poziva da naše misli i životne putove uskladimo s Božjom misli i kročimo Božjim putem: ‘Jer misli vaše nisu moje misli i púti moji nisu vaši púti’ (Iz 55,8). Jedino tako i naš će život poput Marijina biti žrtvenik koji rađa Krista, a naše stope ostavljat će trag neba, istaknuo je biskup Majić.
Banjolučki biskup je istaknuo da bazilika Aracoeli „ima posebno značenje za nas, vjernike – Hrvate i katolike koji dolazimo iz nad/biskupija u BiH. U ovoj bazilici položeni su zemni ostatci pretposljednje hrvatske bosanske kraljice Katrine Kosače-Kotromanić.“
„Katarina nas uči da se život ne mjeri onim što imamo, nego onim za što smo spremni trpjeti. Ona je izgubila sve, ali nije izgubila ono najvrijednije, vjeru u Boga, nije izgubila Boga. Ona je simbol nade da ništa nije izgubljeno dok se život s Bogom i u Bogu gradi“, poručio je mons. Majić.
Podsjetimo, u bazilici Aracoeli u Rimu nalazi se grob supruge bosanskog kralja Stjepana Tomaša, posljednje bosanske kraljice, Katarine Kosača-Kotromanić (ponekad se kaže i pretposljednje iako je supruga Stjepana Tomaševića Mara gotovo potpuno iščezla u povijesnim vrelima i bespućima).
U bijegu pred turskim osvajačima kraljica Katarina, noseći preostale kraljevske insignije, stiže u Rim. Tamo, u progonstvu, umire 25. listopada 1478. godine kao franjevačka trećoredica. Želju da bude pokopana u bazilici Aracoeli kraljica Katarina je izrazila u svojoj oporuci u kojoj svoje zemlje, Bosansko Kraljevstvo, ostavlja djeci u nasljedstvo, pod uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri. Inače, Kraljevstvo ostavlja papi Sikstu IV. i njegovim zakonitim nasljednicima.
U Franjevačkom redu (Martyrologium Franciscanum) Katrina se slavi kao blaženica, a njen spomendan je 25. listopada.
(kta)
