Nastavljajući svoju katehezu na misteriji Paschal u tjednoj općoj publici, papa Leo XIV razmišlja o Kristovoj poniznosti u uskrsnuću.
Christopher Wells
Kad je Krist ustao iz mrtvih, nije se vratio svojim učenicima okruženim anđelima, izvodeći spektakularna djela ili održavajući sjajne govore kako bi otkrili tajne svemira, papa Leo podsjetio je vjernike svojoj općoj publici u srijedu.
Umjesto toga, njegovo uskrsnuće obilježilo je poniznost jednostavnih, običnih gesta, koje se pojavljuju kao vrtlar, stranac ili prolazni stran. Tamo gdje mi i učenici možemo očekivati ”posebne efekte, snažne znakove ili neodoljiv dokaz”, Isus preferira jezik “bliskosti, normalnosti, zajedničke tablice.”
Ovaj “iznenađujući aspekt” uskrsnuća, rekao je papa, sadrži “dragocjenu poruku za nas: Uskrsnuće nije dramatičan zaplet, već tiha transformacija koja svako ljudsko djelovanje ispunjava značenjem”, pokazujući nam da “u Pashalnoj misteriji Krista, sve” – čak i najobičnija ljudska gesta – postaju milost. “
Pa ipak, papa Leo je nastavio: “Postoji prepreka koja nas može spriječiti da prepoznamo Kristovu prisutnost u svakodnevnom životu: iluzija da radost mora biti bez rana.”
Učenici na putu prema Emmausu bili su tužni kada su njihova očekivanja za Mesiju bila razočarana, prisjetio se papa. Isus im je, međutim, pomogao da shvate da tuga i bol ne negiraju Božja obećanja, već su umjesto toga “sam put kojim Bog otkriva dubine njegove ljubavi.”
Isusovo uskrsnuće, rekao nas je papa, uči nas da ničija životna priča nije toliko obilježena razočaranjem ili grijehom da ga ne može “posjetiti nada”, da “nijedan pad nije konačan, bez noćnog vječnog, nijedna rana namijenjena da ostane zauvijek otvorena.
“Međutim, daleko se možemo osjećati, koliko god izgubljeno ili nedostojno, ne postoji udaljenost koja može ugasiti neumoljivu snagu Božje ljubavi.”
Papa Leo naglasio je da je upravo u “našim najmračnijim trenucima”, Isus dođe k nama, tražeći od nas da mu dopusti da ostane s nama i zagrijava svoje srce.
“Zamolimo, dakle, milost da prepozna njegovu skromnu i nježnu prisutnost”, rekao je papa, “ne zahtijevati život bez pokusa, već da otkrijemo da svaka tuga, ako je naseljena ljubavlju, može postati mjesto zajedništva.”
“I tako”, zaključio je, “Neka se i mi vratimo svojim domovima sa srcima koja su izgorjela od radosti – jednostavna radost koja ne briše naše rane, već ih osvjetljava; radost rođena iz sigurnosti da je Gospodin živ, da hoda s nama i da nam u svakom trenutku nudi priliku da započnemo iznova.”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje