Mostarska župa sv. Tome apostola – Bijeli Brijeg proslavila je blagdan Kraljice Svete Krunice, svoj drugotni patron. Svečano misno slavlje predvodio je don Dragan Filipović uz sudjelovanje domaćega župnika don Branimira Bevande. Liturgijsko pjevanje animirao je katedralni zbor „Marija“.
Ovaj blagdan Crkva slavi kao spomen na pobjedu kršćanske vojske nad Turcima kod Lepanta, 7. listopada 1571. godine. Pobjeda se pripisuje zajedničkoj molitvi krunice na koju je cijelo kršćanstvo pozvao tadašnji papa sv. Pio V. Ta se bitka dogodila se u sklopu tzv. Ciparskoga rata, kad su se pomorske snage Osmanskoga carstva sukobile s flotom Svete lige, pod vodstvom Don Juana Austrijskoga. Iako službeni zapisi ne postoje, procjenjuje se kako je među 80 000 mornara i vojnika Svete lige kod Lepanta bilo više od 10 000 Hrvata. Velik prinos hrvatskih gradova, posebice Dalmacije, vidi se i u popisu galija koje su sudjelovale u bitci: creska galija „Sv. Nikola“, krčka „Uskrsli Krist“, rapska „Sv. Ivan“, šibenska „Sv. Juraj“, trogirska „La Donna“, hvarska „Sv. Jerolim“ i galija „Sv. Trifun“. Zadarska galija zarobljena je kod Krfa prije nego se uspjela priključiti glavnini flote, a Hrvati su sudjelovali i na galiji „Lav“ iz Kopra. Demografska slika Dalmacije nakon ove bitke bila je katastrofalna. Armadi Svete lige trebalo je oko pet sati da pobijedi i uništi tursku flotu. U četiri poslijepodne tursko je brodovlje napustilo bojište. U isto vrijeme je i papa Pio V., koji je za vrijeme bitke molio u vatikanskoj bazilici, ponesen ukazanjem potopljene turske mornarice, ustao i rekao: „Zahvalimo Bogu, kršćansko oružje je pobijedilo!“ Već dvije godine prije same bitke papa Pio V. poticao je sav kršćanski svijet da molitvom podrži europsku kršćansku stranu u borbi za obranu kopna i mora. Na osobit je način poticao na molitvu tada već poznate krunice. Zato su pobjedu kod Lepanta kršćani pripisali zagovoru Blažene Djevice Marije.
U svojoj propovijedi don Dragan je naglasio zasluge Blažene Djevice Marije čijim je moćnim zagovorom kod Boga izvojevana ta, za kršćanski Zapad, velika i važna bitka. Između ostaloga je rekao: „Nakon ove bitke, Turska je izgubila vlast nad Sredozemnim morem. Na uspomenu velike pobjede papa Pio V. proglasio je 7. listopada blagdanom Gospe od Pobjede. Dvije godine kasnije, 1573., spomen-dan mijenja ime u blagdan Svete Krunice, odnosno blagdan Kraljice od Krunice. Njemački svećenik i teolog Krebs, između ostaloga, zapisao je u svojim memoarima: ‘Jednoga dana prigodom moga boravka u Rimu, našao sam se s jednim poznanikom kojega godinama nisam vidio. Kad smo malo zašli u razgovor, vidio sam da je postao potpuni bezbožnik. Osim toga, njegovo držanje i razgovor odavali su veoma nesretna čovjeka. No, usred razgovora, iznenada reče, naglašavajući svaku riječ: ‘Kad bih mogao vjerovati, postao bih katolik. A znate zašto? Zbog dogme o Bezgrješnome začeću BDM’. Piše dalje ovaj svećenik: ‘Bio sam veoma iznenađen, zbunjen…’ i nastavlja: ‘Ako Crkva uopće sa svojim dogmama naviješta istinu, tada po ovoj dogmi doznajemo da je u čovječanstvu bar jednom postojala i još uvijek postoji duša – pravi čovjek – koja nikada nije bila dotaknuta grijehom. Prošao sam svijet uzduž i poprijeko i u njemu upoznao pravu poplavu grijeha. To je strašno!’
Ali čovječanstvo treba baš ovakvu dušu! Čistu, nevinu, bijelu, neokaljanu… Čovječanstvo treba bar jednu netaknutu ljepotu na koju može pogledati kao na ideal čovjekove duše u njezinoj netaknutoj čistoći i svetosti. Kad čovjek malo bolje razmisli, zaista je ovaj bezbožnik imao pravo. Zar i nama svaki dan ne treba pomoć s neba? Zar svaki dan ne upiremo pogled i dižući ruke, tražimo pomoć s visina? Komu podići ruke? Komu podići pogled? Komu vapiti za pomoć ako nema nikoga svetog, čistog, neokaljanog?! Zato nije čudo da je kod svetih otaca u prvim stoljećima bila ista ideja i ista misao. I ne samo to: oni su Blaženu Djevicu Mariju nazivali: „sva sveta“, „bez ikakve ljage grijeha“, „oblikovana od Duha Svetoga“, „novo stvorenje“! I zato je potrebno moliti se Mariji. Zato je potrebno moliti krunicu. Jer to je pohvala Blaženoj Djevici Mariji. A sastoji se od dva dijela. Jedan dolazi s neba: ‘Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom’, a drugi sa zemlje, od ljudi, od nas, od rođakinje Elizabete: ‘Blagoslovljena Ti, i blagoslovljen plod utrobe Tvoje!’
Molitva krunice je molitva koja je jednostavna, ali je i duboka. Čovjek ponekad može biti u opasnosti da zbog ove jednostavnosti ne shvati onu dubinu. Ali, svjedoci smo da vjernici – kako prolazi vrijeme – uvijek iznova otkrivaju ovu molitvu. Ona se ponovo otkriva kao molitva koja je nastala u krilu Crkve, inspirirana Svetim pismom. To je molitva koja nam omogućuje posebnu povezanost s Marijom koja je najbliža Isusu. Zato je molitva krunice i za jednostavne vjernike i za one koji žele dublje uranjati u Božje tajne. U molitvi krunice svi smo isti! Svi smo pozvani da s krunicom u ruci, pred Bogom, budemo djeca, sinovi i kćeri!
Zaustavimo se nakratko u mislima na nekim važnim mjestima svoga života. Zaustavimo se u ulozi koju nam je Bog povjerio: oca, majke, djeteta, brata, sestre, svećenika! Vlada li ljubav u mojoj temeljnoj zajednici? Imam li dovoljno brige, ljubavi, strpljivosti, vjere, molitve… Jedino mjesto gdje se svijet može promijeniti i vratiti na pravi put jest tvoje srce i tvoja zajednica, tvoja i moja osnovna obitelj. A baš to današnji moderni način života želi raskinuti i uništiti. Dragi vjernici, u slavlju Boga i Gospe moramo biti svjesni da nas ne spašavaju: ni novi izbori, ni MMF, ni Europska unija, ni koridor Vc, ni Izborni zakon, ni banke…, a ni mnogo toga čime nam mediji svaki dan pune uši i peru mozak. Vratimo u svoje obitelji: život, djecu, ljubav, istinsku krunicu…, a izbacimo izmišljenu, lažnu i uvezenu sapunicu. Amen.“
(kta)
