SISAK (TU/IKA) – „Kršćanska nada pred vjerom u čistilište“ bila je tema izlaganja o kojoj je na Svećeničkom danu Sisačke biskupije, u četvrtak, 2. listopada 2025. govorio izv. prof. dr. sc. Boris Vulić s KBF-a u Đakovu. Svećenički dan održan je u Dvorani „Juran i Sofija“ u sisačkom Velikom Kaptolu pod predsjedanjem biskupa Vlade Košića.
Prof. Vulić u uvodu je naglasio da se kršćanska nada i vjera u čistilište ne isključuju, nego nadopunjuju – jer nada ne isključuje kaznu. Podsjetio je na biblijske temelje u Drugoj Knjizi o Makabejcima i u Prvoj poslanici Korinćanima, gdje se jasno očituje uvjerenje da pokojni nisu posve mrtvi, da se njihova situacija pred Bogom može promijeniti i da živi vjernici mogu pridonijeti toj promjeni molitvom i žrtvom. U razvoju 
crkvene predaje, kako je istaknuo, čistilište se postupno jasnije shvaćalo: od promišljanja crkvenih otaca, posebno sv. Augustina, do konačnih definicija na Drugom lionskom, Firentinskom i Tridentskom saboru, koje potvrđuje i Drugi vatikanski koncil.
Predavač je upozorio da u dogmatskom govoru Crkve ostaje važna riječ „kazna“, koju se ne može zaobići, 
no da kaznu ne treba shvatiti kao osvetu, nego kao izraz Božjeg milosrđa. Čistilište je opisao kao susret grešnika s Kristovom ljubavlju, koja pročišćuje poput vatre i oslobađa za puninu zajedništva s Bogom. Dodao je kako je čistilište Kristov zagrljaj nakon smrti vjernika – trenutak u kojem vjernik više ne mora glumiti ili skrivati, nego stoji pred Bogom onakav kakav uistinu jest. U tome se očituje i snaga općinstva svetih: Crkva svojim molitvama, misnim slavljima, milostinjom i oprostima pomaže dušama u čistilištu, a ljubav Kristova Tijela ne prestaje ni smrću.
Zaključujući, prof. dr. Vulić poručio je da čistilište ne treba promatrati kao mučilište ili „vježbalište“, nego kao pročišćujući i oslobađajući susret s Kristovim milosrđem, koji u konačnici vodi u puninu radosti neba. IKA
