Objavljeno: 21.09.2025.
U crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Vrbniku na otoku Krku kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup u miru, proslavio je u nedjelju 21. rujna zlatnu misu obilježavajući 50. godina svećeništva. Na misnom slavlju u Kardinalovoj rodnoj župi koncelebrirali su riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić, krčki biskup mons. Ivica Petanjak, gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan te brojni okupljeni svećenici.
Na početku misnoga slavlja okupljene je pozdravio vrbnički župnik i dekan mons. Ivan Brnić kazavši: “Točno prije pedeset godina bila je nedjelja i mlada misa današnjeg slavljenika. (…) Naša župa Vrbnik kroz čitavu povijest bila je poznata po duhovnim zvanjima. Možemo spomenuti da je 1975. godine u rujnu bilo sljedeće: najprije, u nedjelju 14. rujna, na Uzvišenje Svetoga Križa, prve zavjete dala je s. Kristina Toljanić, iz Družbe milosrdnih sestara Svetoga Križa u Đakovu. Sljedeće nedjelje, 21. rujna, mladu misu imao je naš zlatomisnik, današnji slavljenika, a 28. rujna, treću zaredom, mladu misu slavio je fra Mate Polonijo, sada gvardijan na Košljunu. Trenutačno ova župa ima 15 živih svećenika i jednu časnu sestru.”
Čestitku pape Lava XIV. kardinalu Bozaniću pročitao je nadbiskup Uzinić koji je potom čestitao zlatni jubilej i uime biskupa i svećenika Riječke metropolije. “Ove čestitke želimo pratiti svojom molitvom, a tu molitvu želimo staviti u ruke one koja simbolizira našu Riječku metropoliju, a to je naša Majka milosti s Trsta”, istaknuo je mons. Uzinić poklonivši kardinalu Bozaniću repliku ikone Majke Božje Trsatske.
Kardinal Bozanić zahvalio je nadbiskupu Uziniću na daru te na prisutnosti podsjetivši kako je imenovan biskupom upravo na blagdan Majke Božje Trsatske 10. svibnja.
Homiliju je izrekao krčki biskup i domaćin mons. Ivica Petanjak zaželjevši dobrodošlicu kardinalu Bozaniću: “Lijepo je što svoju zlatnu misu slavite u svome Vrbniku, na dan svetog Mateja apostola i evanđelista. Na onaj isti dan kad ste pred 50 godina slavili svoju mladu misu i na isti dan kad ste se 21. rujna 1997. u našoj katedrali oprostili od ove biskupije kao krčki biskup i uputili prema Zagrebu da ondje preuzmete službu zagrebačkog nadbiskupa. Ona bijela golubica – simbol Duha Svetoga na vašem biskupskom grbu s raširenim krilima iz kojih naviru 10 pera (10 kvarnerskih otoka ove naše Krčke biskupije) otpratila Vas je do Zagreba i vodila nasljedovanjem puta Isusa Krista koji je došao da Život imaju, da Život imamo!“
Tumačeći evanđeoski tekst biskup Petanjak istaknuo je kako “gospodar ne otpušta svoga upravitelja, kao što bismo mi učinili, već mu daje vremena da sredi stvari. I tu upravitelj ulaže sve od sebe: ne krade više od gospodara, već se odriče vlastitog postotka dobiti – onih 20, 30 ili čak 50% koje su upravitelji dodavali kao proviziju, jer nisu imali fiksnu plaću – i oprašta je dužnicima. On se sada odriče svoje plaće i zarade, odnosno oprašta dužnicima ono što je on uzimao od njih sebi za plaću. Tako se računi poravnavaju: gospodar prima svoje, a upravitelj stječe prijatelje i sigurnu budućnost. Zbog toga gospodar hvali njegovu inteligenciju: ne njegovu nepoštenu lukavost, već njegovu sposobnost da krizu pretvori u priliku. I Isus zaključuje: “Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara” (Lk 16, 13).”
Biskup je naglasio kako se radi o dvije potpuno nepomirljive, suprotstavljene logike. “Bogatstvo zgrće, Bog razgrće. Bogatstvo skuplja sebi, Bog daje od sebe. Bogatstvo gomila, a Bog ne samo da daje od sebe, nego daje sebe. Bogatstvo je, zapravo, u svojoj biti ateističko: daje vam iluziju da vam Bog više nije potreban, i to tako što vas uvjeri da je ono bog. Bogatstvo se postavi tako da zaslijepi čovjeka i on više ne vidi Boga nego na njegovom mjestu vidi bogatstvo i počinje se tom bogatstvu klanjati i njemu služiti. Bogatstvo postaje njegov gospodar, a gospodar – čovjek postaje njegov sluga. Zamijenili su uloge na propast čovjeku.”
Podsjetio je kako nam je materijalno potrebno, “ali pri stjecanju bogatstva uvijek bi se trebalo sve više i čvršće držati Boga kako nas ono ne bi zaslijepilo i odvelo u propast, nego da i preko materijalnoga možemo sebi raj otvoriti, na vrlo jednostavan način: što više imaš, to više daj. Što si više stekao, to više budi milosrdan.”
Biskup Petanjak kazao je kako ova prispodoba govori da “da sve pripada Bogu, a mi smo samo upravitelji. Jednog dana bit ćemo pozvani da položimo račun. Ali poput ovog gospodara, i Bog nama daje vrijeme i priliku da se iskupimo, da sredimo stvari. A najbolji način da se to postigne nije u gomilanju, nego u davanju; ne u zatvaranju, nego u međusobnom povezivanju; ne u služenju dvojici gospodara, nego u odabiru Jedinoga koji nas čini slobodnima. U konačnici, neće biti presudna dobra koja smo stekli, nego prijatelji koje smo zadobili, i ljude čija smo srca uzdigli. Moglo bi se reći da je tajna dobrog upravljanja u: odvažnosti, riskiranju i davanju, a to je ostvarivo ako smo gladni u činjenju dobra i u ljubavi kojoj je uzor sam Gospodin čiji će pravorijek biti najvažniji, a mi nastavljamo živjeti u nadi da ćemo jednoć dobiti pohvalu od njega za ono što smo bili i što smo činili.”
Govoreći o zlatnom jubileju kardinala Bozanića krčki biskup poručio je kako slavimo dvostruko slavlje: svećenički jubilej u Jubilejskoj godini. “Bog daje milosno vrijeme cijelom svijetu, a onom tko slavi i svoj osobni jubilej još ga više mazi svojom milošću. Zato je, uzoriti gospodine kardinale, ova zlatna misa prije svega zahvala Gospodinu Bogu koji je kroz pedeset godina vašeg svećeništva bio uz vas. Dvije trećine svoga svećeničkog vijeka (od 1989.) služili ste Bogu i Crkvi kao krčki biskup i kao zagrebački nadbiskup, i samo Bog zna do koga je sve doprla vaša riječ i do koga će sve doći, jer zahvaljujući suvremenim sredstvima naša riječ praktički postaje vječna. Govorit će i kad nas ne bude.”
Biskup Petanjak naglasio je kako je u našem narodu “duboko ukorijenjena svijest da ono što govori zagrebački nadbiskup, da je to glas Crkve u Hrvata. To je baština koju nam je na posebni način ostavio blaženi Alojzije Stepinac i sluga Božji kardinal Franjo Kuharić. Vi ste nastojali tu baštinu pod svaku cijenu očuvati, a time ste ulazili i u velike rizike, jer čovjek je uvijek veliki rizik. Riskantno je materijalnim dobrima upravljati i na ispravan način se njima služiti, a još je riskantnije i odgovornije čovjeku vjerovati, u njega nade polagati, s njime računati, jer čovjek je samo čovjek. Raditi s ljudima uvijek je rizik i cijena je visoka. Ali se ne možemo odmaknuti od tog čovjeka, jer smo i mi samo ljudi, i jer nam ih je Gospodin dao da im služimo i da ih ne izgubimo. Vjerujemo da ste svoju svećeničku i biskupsku službu vršili velikodušno i da se niste štedjeli. Dali ste najviše što ste imali, a to je samoga sebe i na taj ste način ostvarili svoje biskupsko geslo: “Da život imaju!” Uložili ste i darovali svoj život Isusu Kristu, kako bi ga on preko vas mogao darivati drugima. Mi kao mala biskupija i ovaj grad koji je također mali sretni smo i ponosni što je iz ove naše sredine Gospodin podigao vas i postavio vas kao svjetionik našem narodu te tako potvrdio njegovo načelo da je ono što je u ljudskim očima malo u Bogu je veliku.”
Uime Krčke biskupije i župe Vrbnik biskup Petanjak poklonio je kardinalu Bozaniću kalež i pliticu.
Načelnik Općine Vrbnik Dragan Zahija uputio je čestitku kardinalu Bozaniću uime svih stanovnika Vrbnika, načelnika i načelnice jedinica lokalne samouprave na otoku Krku te krčkog gradonačelnika Darija Vasilića. Kardinalu je uručio Povelju kojom se proglašava počasnim građaninom Općine Vrbnik. Uz Povelju, kardinalu Bozaniću poklonjena je i knjiga Prvog vrbničkog misala iz 1456. godine, čiji se original čuva u župnom uredu u Vrbniku.
Uime župljana čestitku je izrekla Katarina Zahija prisjetivši se kako se Kardinal uvijek rado vraćao u Vrbnik. “Rado smo Vas pratili na Vašem putu (…) od dana kada ste prije 50 godina u ovoj crkvi slavili mladu misu. Mnogi ovdje prisutni sjećaju se 1989. godine kada ste u prepunoj krčkoj katedrali zaređeni za biskupa, zatim 1997. i hodočašća u Zagreb kada ste bili imenovani od Svetog Oca Ivana Pavla II. nadbiskupom zagrebačkim. Sjećamo se i proslave Vašeg srebrnog biskupskog jubileja, kada je kao gost iznenađenja u Zagreb na Vašu proslavu došla naša mlađa folklorna skupina. Nekoliko godina kasnije kada su se s vrbenskoga zvonika zvoni opet zazvoneli, svi smo već znali da smo dobili kardinala. U listopadu te 2003. iz Vrbnika su u Rim krenula četiri autobusa hodočasnika kako bi bili uz Vas.” Dodala je kako “Krist Gospodin, koji Vas je izabrao, uz Vas je kao što je bio uz svoje apostole. U toj vjeri, ponosni i radosni, pratit ćemo Vas i nadalje na Vašem putu i bit ćete u našim molitvama. Znamo koliko volite i poštujete vrbničku kulturnu baštinu i našu tradiciju”, kazala je gđa Zahija i uručila kardinalu Bozaniću počasno članstvo u Vrbničkom kulturnom društvu “Frankopan”.
Uime svećenika i redovnika te uime generacije čestitku je izrekao fra Mate Polonijo, gvardijan samostana Navještenja Marijina na otoku Košljunu. “Iako si već s 40 godina postao krčki biskup, a zatim zagrebački nadbiskup i kardinal, na što smo ponosni, a dužnosti su te otada vodile na sve strane, ostao si uvijek blizak s nama s kojima si rastao i onima s kojima si radio. Nikada nisi zaboravio svoj rodni kraj”, kazao je fra Polonijo i dodao: “Tvoja je riječ uvijek bila promišljena i ohrabrujuća te izgrađujuća. Uvijek nam je bilo drago kada si dolazio na prigodno obilježavanje i proslave godišnjica naše generacije. Želim da ostaneš i dalje jednostavan i blizak svima kao što si bio do sada. Sada kada nas godine sustižu, a zdravlje ne služi kao prije, želim da i dalje ostaneš postojan, vjeran i dosljedan u svojoj službi na korist Crkvi i hrvatskom narodu i ponos rodnoj vrbničkoj, krčkoj i zagrebačkoj sredini.”
U zahvalnom govoru na kraju misnoga slavlja kardinal Bozanić kazao je kako se lijepo vratiti onamo gdje je sve počelo. “Zlatnu misu slavim u Vrbniku, gdje sam prije pedeset godina, dana 21. rujna 1975. godine, slavio mladu misu. Kako tada, tako i danas, ovoga i ovakvoga slavlja ne bi bilo bez vas, dragi moji Vrbničani. Kako ovdje ne misliti na podršku i radost koju ste očitovali prigodom moje mlade mise, ili imenovanja za krčkog biskupa, pa zagrebačkog nadbiskupa te kardinala Rimske Crkve. Potrebno je danas ovdje naglasiti kako svih tih imenovanja da prije toga nije bilo vas, vaše vjere, vaših molitava, vašeg kršćanskog svjedočenja.”
Kardinal je zahvalio svim Vrbničanima na podršci i zajedništvu te poručio kako ih sve nosi u svojim molitvama, posebno obitelji i mlade. Istaknuo je kako zvanje svećenika “nije prvotno plod nastojanja pojedinca. U njemu je otajstvo Crkve, od početka, od skrovitih titranja do prepoznavanja u zajednici vjernika. (…) U svojem najdubljem sloju svako je svećeničko zvanje veliko otajstvo i dar koji beskrajno nadilazi čovjeka. Svaki od nas svećenika jasno to doživljava u svom životu. Pred veličinom toga dara osjećamo koliko smo za nj neprikladni.”
“Prebirući u mislima svoj životni put u mom srcu neprestano raste zahvalnost prema mnogima kojima sam nastanjen, počevši od dragih pokojnih roditelja Dinke i Ivana do tolikih dobrih duša čija je ljubav samo Bogu znana”, rekao je kardinal Bozanić i nastavio: “Sada iz dubine duše izviru emocije i namjere. Spontano se postavlja pitanje: jesam li odgovorio na toliku milost? Naša je utjeha što Bogu prepuštamo sud. Na nama je da se povjerimo Njegovom neizmjernom milosrđu s dužnom molitvom hvale i zahvaljivanja. Nikad ne prestanimo zahvaljivati Gospodinu”, zaključio je Kardinal i pozvao okupljene da mole jedni za druge.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
