Princ mira govori svojim učenicima da nije došao uspostaviti mir na zemlji. Zašto?
Evanđelje (pročitajte Lk 12: 49-53)
Sveti Luka nam govori o razgovoru koji je Isus imao sa svojim učenicima koji su ih sigurno iznenadili. Prvo, kaže, “Došao sam zapaliti zemlju i kako bih volio da već plamti!” Ovo je izvanredna izjava. Tko kaže ovakve stvari? Što je Isus mislio? Govori, naravno, o vatri Božje ljubavi. Želi zapaliti srca svih ljudi s njim i on ima plan da se to dogodi.
Možemo vidjeti koliko je željan da se dogodi. Požar koji je spustio s neba na dan Duha, Duh Sveti, zapalio je plamen koji se nikada neće ugasiti. Bog ulijeva svoju pročišljivu ljubav u nas u naše krštenje, kroz rad Duha. Božanski život sada živi u tijelu i krvi, baš kao što je to činio u Isusu. Kroz stoljeća otkad je Isus prvi izgovorio ove riječi, pojašnjenja svjetla Božje ljubavi i prisutnosti nikada nije odlazila sa zemlje. Isus je teško mogao čekati da počne. Razumijemo zašto.
Zatim Isus kaže svojim učenicima o krštenju koje mora prvo podvrgnuti. To nije krštenje vode, poput našeg. Umjesto toga, to je krštenje – spuštanje – u patnju i smrt. Očekivanje ovoga, naravno, uzrokuje “tjeskobu”. Razumijemo zašto.
Konačno, Isus postavlja pitanje: “Mislite li da sam došao uspostaviti mir na zemlji?” Pa, htjeli bismo tako razmisliti, zar ne? Nebo zna da nam treba. Umjesto toga, on nam kaže da je došao uspostaviti “podjelu”. Mogli bismo pitati: “Ako je to tako, zašto Isus tako često govori o davanju mira svojim učenicima u evanđeljima?” Istina je da je Isus došao sklopiti mir između Boga i buntovnog čovječanstva. Pomirio nas je s Bogom, svojom smrću i uskrsnućem, iscjeljujući otuđenje uzrokovano našem grijehom. Konačno, imamo mir s ocem.
Osim toga, Isus nam omogućava da odlučimo živjeti u miru s drugima, jer Duh Sveti, onaj divni Božji vatra, uvlači u našim srcima ljubav prema drugima, čak i našim neprijateljima. Međutim, Isus ovdje govori o podjeli (i nedostatku mira) koje će evanđelje izazvati na zemlji. Sjećamo se da je i prije nego što se rodio, Isus opisao svojoj majci kao “znak kontradikcije” (vidi Lk 2,34). Živjela je da vidi što to točno znači. U svojoj javnoj službi Isus je pobudio protivljenje toliko ekstremnom da je na kraju pretvorio ubojitu. Pobunjeni duh u palom čovječanstvu nevjerojatno je jak.
Kao Isusovi sljedbenici uvodimo evanđelje, s njegovim inzistiranjem na našoj potrebi da se pokajemo i vjerujemo u njega, pravo u bok naših obitelji. Ljudi koji nas najbolje poznaju mogu se uvrijediti i naljutiti ovom profesijom vjerovanja. Veze koje bi trebale biti najjače u našem životu prijete naša nova odanost Kristu i goruća želja koju donosi da se zemlja pojavi s obraćanjem u njega. Kakvu podjelu to može donijeti među nama!
Razumijemo zašto.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, znam da se evanđelje može uvrijediti. Molim vas, pomozite mi da nikad ne budem uvredljiv prema onima koji se spotaknu nad njim.
Prvo čitanje (pročitajte Jer. 38: 4-6, 8-10)
Prorok, Jeremija, koji je živio u šestom stoljeću prije Krista, morao je upozoriti stanovnike Jeruzalema da će, zbog njihove dugotrajne nevjere, Bog posjetiti jaku presudu na koju se ne smiju oduprijeti. Kao što vidimo, ljudi to nisu htjeli čuti od njega. Mrzili su ga jer su vjerovali da ga “ne zanima dobrobit našeg naroda.” Naravno, istina je bila upravo suprotna. Jeremija je želio da se narod vrati vjernosti Bogu kao svoj najbolji put do sreće. Njegovi kritičari uspjeli su dobiti odobrenje da se uklone s njim (baš kao što su, kasnije, Židovi dobili rimsko odobrenje da se uklone s Isusom). Na kraju je Jeremija u cisterni podignuta iz određene smrti; Prefigurirao je Isusovo uskrsnuće iz groba.
U ovome imamo stari zavjet koji je bio antecedent prema „podjeli“ koju je Isus upozorio da će doći na zemlju s evanđeljem. Proroci su pretrpjeli strašno protivljenje od ljudi kojima su poslani. Kad vidimo kako se to dosljedno dogodilo u povijesti spasenja prije utjelovljenja, ne bismo se trebali iznenaditi kad nas Isus upozori da će se to i dalje dogoditi dok se ne vrati.
Činjenica je da će vrag uvijek šaputati u ušima muškaraca o Bogu: “Ne zanima ga vaša dobrobit.” Poput Adama i Eve u vrtu, ponekad će, nažalost, muškarci slušati i vjerovati neprijatelju svojih duša.
Mogući odgovor: Nebeski Oče, dajte mi hrabrost Jeremije da uvijek govorim istinu, čak i kad je zlostavljan kao da je neumoran i bezbrižan.
Psalam (pročitajte Ps 40: 2-4, 18)
Psalam suosjeća s onima kojima je potrebno Gospodinovo izbavljenje, posebno onima koji se osjećaju napušteno, kao što je to sigurno učinio Jeremija, i kao što ponekad možemo u našim obiteljskim podjelama: “Izvukao me iz jame uništenja, iz blata močvare.” Svatko tko je doživio protivljenje članova obitelji oko evanđelja bit će zahvalan na ohrabrenju psalmista: “Iako sam oboljela i siromašna, ipak Gospodin misli na mene.” To nam daje samopouzdanje da se molimo: “Gospodine, priđi mi u pomoć.”
Mogući odgovor: Psalam je sam odgovor na naša druga čitanja. Pročitajte ga ponovo molitveno da biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (pročitajte Heb 12: 1-4)
Poslanica nas potiče dok razmišljamo o opoziciji koju smo možda doživjeli kad smo pokušali podijeliti dobre vijesti s drugima, kako bismo „oči usredotočili na Isusa“. Znao je “radost koja je ležala pred njim.” Sjetite se kako je bio željan u našem evanđelju da zapali zemlju vatrom Božje ljubavi. Ta mu je vizija dala hrabrost da izdrži križ, oporbu mnogo veću nego što ćemo ikada znati. Uostalom, još se nismo “odupirali do točke prolijevanja krvi.” Ovo bi nam trebalo pomoći da „ne rastemo i izgubimo srce“. Isus dobro poznaje tjeskobu koju poslušnost njemu može izazvati. Kao “vođa i perfekter vjere”, on nas ne traži što nije učinio sam.
Vatra Božje ljubavi u nama vidjet će nas do kraja i radosti koja leži i pred nama.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, nauči me izdržati protivljenje radosti koja je pred nama, kako za mene i za one koji čuju vašu riječ, čak i ako se čini da je potpuno odbacuju.
Fotografirati Mandy Beerley na Razdvojiti
