U ponedjeljak 15. rujna 2025. godine u Križevcima je održana 65. sjednica biskupā Zagrebačke crkvene pokrajine, kojoj je domaćin bila Križevačka eparhija, odnosno vladika križevački mons. Milan Stipić.
Sjednicom u Ordinarijatu Eparhije predsjedao je nadbiskup i metropolit zagrebački mons. Dražen Kutleša, a sudjelovali su i sljedeći biskupi: kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački u miru, mons. Vlado Košić, biskup sisački, mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, te pomoćni biskupi zagrebački: mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski.
1. Vladika Stipić u svome je pozdravu najprije istaknuo važnost Jubilejske godine, poglavito kao pastoralnu usmjerenost. S time je povezano i hrvatsko nacionalno hodočašće u Rim u listopadu ove godine, na kojemu će sudjelovati i grkokatolički vjernici. Zatim je istaknuo posebnost i vrijednost dvoobrednosti Zagrebačke metropolije te u tome kontekstu najavio skori početak proslave 250. obljetnice Križevačke eparhije 2027. godine, pri čemu će središnjoj proslavi prethoditi priprema, s početkom za nekoliko mjeseci, u siječnju 2026. godine.
2. Metropolit Kutleša zahvalio je Vladiki na pozdravima i na bratskome gostoprimstvu u mjesnoj Crkvi koja stoljećima svjedoči bogatstvo različitosti obreda u ispovijedanju iste vjere.
Budući da je glavna točka sjednice bila o duhovnim zvanjima i o formaciji na putu prema svećeništvu, kako u Nadbiskupskome bogoslovnom sjemeništu, tako i u Međubiskupijskome sjemeništu, Nadbiskup je pozdravio i prisutne odgojitelje i zahvalio im na dragocjenome radu, strpljivome praćenju, duhovnome očinstvu i požrtvovnosti za lice Crkve u godinama koje dolaze.
Istaknuo je da je Bogoslovija stoljećima „kolijevka svećeničkih zvanja“, duboko duhovna, ispunjena akademskim i odgojnim naporima. Iz bogoslovijskoga krila niknuli su „svećenici, biskupi i mučenici koji su svojim životom obilježili povijest našega naroda“. Bogoslovija je – rekao je nadbiskup Kutleša – više od mjesta studija; ona je škola Evanđelja u kojoj bogoslovi uče „kako svoja srca oblikovati prema Srcu Dobroga pastira“.
Pritom je velika odgovornost na biskupima i osobito na odgojiteljima i duhovnicima jer je potrebno „formirati ljude sposobne za darivanje, poslušnost Crkvi i pastoralnu ljubav“.
Glede Međubiskupijskoga sjemeništa – rekao je mons. Kutleša – valja paziti na činjenicu da su u njemu mladići u dobi u kojoj se po prvi put ozbiljnije suočavaju s pitanjem vlastitoga poziva; u dobi krhkosti, ali i otvorenosti. Sve to traži cjelovit pristup odgoju: duhovni, ljudski, intelektualni i pastoralni, u ozračju zdrave discipline, prijateljstva i molitve te u osjetljivosti prema Crkvi i društvu. Zagrebačka crkvena pokrajina po njegovanju zajedništva među biskupijama znak je jedinstva Crkve u svome poslanju i u brižnosti za odgajanje mladih u velikodušnosti i odgovornosti.
Zagrebački nadbiskup pozvao je na produbljivanje pitanja duhovnih zvanja tražeći putove za poticanje i rast u odazivu Božjoj milosti, posebno primjećujući: „Zvanja rastu ondje gdje obitelji žive vjeru, gdje se u župama njeguje molitva i euharistijsko zajedništvo, gdje mladi vide radost i svjedočanstvo svojih svećenika.“
Iz toga proizlazi i poziv na vlastito ispitivanje savjesti koliko smo mi „svojim životom poticaj ili prepreka za mlade koji razmišljaju o svećeničkom pozivu“, jer „Crkva treba svećenike koji su radosni, raspoloživi, jednostavni, a ne umorne administratore“.
Metropolit Kutleša, primijetivši da se susret biskupā odvija u ozračju vjernosti i zajedništva, svoj je uvod zaključio pozivom na usrdnu molitvu za zvanja i na zauzetiji pastoral obitelji „kako bi svaka od njih jače zaživjela naslov ‘prve kućne Crkve’ u kojoj djeca uče slušati Božji glas i odgajaju se u duhu povjerenja prema Crkvi“. Bog nam je u svojoj vjernosti, po svome Sinu obećao da neće ostaviti svoju Crkvu, ali je na svima nama učiniti sve da sjeme njegove riječi padne na plodno tlo: u sjemeništima, u obiteljima, u srcima mladih“.
Nadbiskup je završio molitvenom nakanom za „zagovor Presvete Bogorodice, Majke Crkve, i blaženoga Alojzija Stepinca, koji je ostao uzor vjernosti do kraja“.
3. Rektor preč. g. Matija Pavlaković prikazao je život u Međubiskupijskome sjemeništu tijekom protekle godine. Podsjetivši da je došlo do promjene duhovnika: (umjesto vlč. g. Luke Premelča tu službu sada vrši mladi svećenik vlč. g. Matko Filipović), predstavio je zaposlenike i suradnike koji su vezani uz Sjemenište. Radosno je istaknuo da se primjećuje malen, ali znakovit rast broja sjemeništaraca te ih je u ovoj godini ukupno dvadeset.
Nakon što je približio neke od vidika i okolnosti u kojima žive sjemeništa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, zaustavio se i na obilježjima društvenoga okvira koji je važan za razumijevanje potreba u odgoju sjemeništaraca.
Rektor je zahvalio biskupima na suradnji, na njihovim pohodima Sjemeništu i na brizi za sjemeništarce, jer je prisutnost biskupa iznimno važna. Glede budućnosti, Sjemenište će i dalje biti predano radu koji otvara odazivu mladića u duhovna zvanja, pri čemu je značajna uloga programa ‘Vikendi u Sjemeništu’. Rektor smatra da je u tome području potrebno puno snažnije uključivanje svećenika, posebice u rad s ministrantima, a to uključuje i uzajamno ohrabrivanje i pronalaženje prikladnih oblika iz koji se rađaju i razvijaju nova zvanja.
4. Jednogodišnji život u Nadbiskupskome bogoslovnom sjemeništu (NBS) prikazali su rektor preč. g. Vlado Razum i odgojitelj vlč. g. Toni Potrebić.
Rektor je svoje izlaganje započeo pokazateljima koji bi, s jedne strane mogli obeshrabriti, ali s druge strane jačaju nadu. Naime, gledajući vrijeme unatrag sedam ili osam godina, to jest razdoblje između dvaju Kongresa bogoslovā (2018. i 2024./2025.) zabrinjava što se broj bogoslova u našoj Crkvi skoro prepolovio. K tomu valja dodati velike poteškoće u djelovanju i održavanja na životu pojedinih bogoslovija.
Nadu jača činjenica da je u NBS-u Zagrebu prošle godine (2024./2025.) bilo 63 bogoslova i 13 đakona, a ove godine je broj bogoslova porastao (75). Osim toga, primijećeno je još kandidata s kojima je potrebno raditi na temeljitijoj pripremi, da bi se uskoro mogli priključiti bogoslovskoj zajednici. I dalje je prepoznat vrijedan doprinos pripremi koja se ostvaruje s pomoću programa ‘Dođi i vidi’.
Bogoslovija nastavlja raditi na buđenju odaziva Božjemu pozivu, što uključuje razne susrete s povjerenicima za zvanja i za mlade te sa župnicima mentorima. Zacijelo je potrebna veća usredotočenost na rad na župama. Stoga se potiču župnici da s ministrantima pohode NBS, a promiču se i ‘Vikendi u Bogosloviji’. Odgojitelji u Bogosloviji nastoje biti stalno prisutni osobnim pristupom na svim četirima područjima: ljudskom, duhovnom, intelektualnom i pastoralnom.
Preč. g. Razum prikazao je raspodjelu rada osoblja u NBS-u i sadašnje financijske okvire i potrebe.
Nadovezujući se na Rektorovo izlaganje, vlč. g. Potrebić predstavio je daljnji razvoj dvotjednoga programa za novopridošle kandidate na početku formacijske godine koji živi već desetak godina. To je vrijeme upoznavanja s ključnim vidicima života u Bogosloviji i u studiranju teologije. I on je istaknuo važnost župnih i dekanatskih zajednica za prepoznavanje i praćenje kandidata u njihovu duhovnom hodu i razlučivanju.
U raspravi su se biskupi s odgojiteljima zadržali na izloženim temama, od kojih su neke produbljene u svjetlu novih odgojnih i društvenih izazova.
5. U zadnjemu dijelu sjednice biskupi su razmotrili: stanje pripreme za skorašnje Jubilejsko hodočašće u Rim, određena gibanja koja se tiču Metropolije na ekumenskome području te planirane pastoralne dodirne točke biskupija tijekom idućih triju mjeseca.