S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Ni u Izraelu tolike vjere na nađoh. (Lk 7, 9)
Liturgija dana (15. rujna):
Prvo čitanje:
1Tim 2,1-8
Neka se za sve ljude upravljaju molitve Bogu koji hoće da se svi ljudi spase.
Predragi!
Preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem narodâ u vjeri i istini. Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre.
Psalam:
28,2.6b-9
Blagoslovljen Bog što usliša zazivanje moje!
Čuj moje zazivanje dok tebi vapijem,
dok ruke uzdižem svetomu Hramu tvojem.
Gospodin mi je zaklon, on štit je moj.
U njega se srce moje pouzdalo, i pomoć mi dođe;
zato mi kliče srce, i pjesmom njega slavim.
Gospodin je jakost narodu svome,
tvrđava spasa svom pomazaniku.
Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu,
pasi ih i nosi ih dovijeka!
Evanđelje:
Lk 7,1-10
U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.«
Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to!’ – i učini.«
Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.« Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači vlč. Dragan Muharem, župnik župe sv. Terezije Avilske u Subotici i glavni urednik Radio Marije Srbije:
Pokušajmo se zamisliti u Isusovoj poziciji – priđe nam netko i traži od nas uslugu. Nije to nama problem, volimo pomoći ako možemo, čak i ako je u pitanju netko koga ne poznajemo. Skupljamo priloge za Caritas, Crveni križ, za teško oboljelu djecu itd.
Međutim, što ako je u pitanju čovjek koji u nama ne izaziva sažaljenje, kojemu bismo najradije okrenuli leđa? Postoje ljudi koji su nas povrijedili. To može biti netko iz rodbine, susjed, poslodavac, političar… Ne mora biti samo pojedinac. Može biti netko tko ima ideološki, svjetonazorski ili nacionalni predznak, a s kojima ne bismo htjeli imati dodira.
Vratimo se evanđelju. Tko je čovjek koji traži pomoć od Isusa? Rimski časnik. Okupator. Agresor na Isusovu rodnu zemlju. Poganin, neprijatelj! Ovaj čovjek ima sve predispozicije da mu se kaže: „Zbogom, doviđenja!“
Učinimo sad veliki skok i kontrast – riječi ovog poganina i neprijatelja preuzete su u svetu misu i svaki put ih izgovaramo: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj…“ Izgovaramo ih prije najsvetijeg čina, prije nego što se pričestimo. I još nešto izaziva čuđenje: ovo je jedino mjesto u Svetom pismu gdje piše da se Isus nekome divio! „Čuvši to, zadivi se Isus pa reče mnoštvu: Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.“ A tamo su i apostoli i ugledni Židovi, svećenici… Ali ne – Isus svima njima za uzor stavlja stranca i poganina!
Što je bit današnjeg odlomka? Koje poruke možemo izvući za naš život? Prvo što bih naveo jest problem naših predrasuda. Više-manje ih svi imamo, bilo prema pojedincima, bilo prema određenim skupinama. Predrasude se temelje na generaliziranju – vidimo li jednu crnu ovcu, pomislimo da su sve ovce crne. Isusov postupak je drugačiji – On ne poriče da su Rimljani okupatori, ta oni će ga razapeti na križ, zar ne? Ali otvara oči svima nama da u moru negativnosti znamo uočiti i ono dobro, makar se činilo neznatnim. Dakle, preispitati vlastite predrasude i izbjegavati generaliziranje.
Druga poruka evanđelja tiče se pitanja našega odnosa prema Bogu. Rimski vojnik nam je u tome učitelj. Zna se poniziti. On, koji je visoki časnik rimske vojske, moli jednog Židova za pomoć! Nezamislivo! Ima osjećaj za bližnje. Ne moli za sebe, nego za svoga slugu. Pritom dopušta Bogu da bude Bog, da djeluje kako On hoće. To je ispravan stav vjernika pred Bogom – „Učini kako ti misliš da je najbolje!“
I konačno: ovaj vojnik model je pravog vjernika – nikada nije vidio Boga, ali vjeruje. Zamislite, njih dvojica se nisu susreli! Komuniciraju preko posrednika. Isus je čak htio doći u njegovu kuću, ali satnik šalje poruku da nije dostojan Isusove prisutnosti. Nevjerojatno! Kad smo mi u nevolji, htjeli bismo Boga dovući u svoju kuću, pod svoj krov, jednostavno – imati ga. Ali ovaj satnik ne: „Gospodine, tvoja riječ bit će dovoljna!“ Kolika vjera!
Na koncu, i sebi i vama želim dvije stvari: život bez predrasuda, kako nas uči Isus te ispravan odnos prema Bogu, kako nas uči rimski vojnik. Amen.
