S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca. (Iv 3, 16)
Liturgija dana (14. rujna):
Prvo čitanje:
Br 21,4b-9
Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.
U one dane: Narod putem postane nestrpljiv. I počne govoriti protiv Boga i protiv Mojsija: »Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim.« Onda Gospodin pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. Dođe narod k Mojsiju pa reče: »Sagriješili smo kad smo govorili protiv Gospodina i protiv tebe. Pomoli se Gospodinu da ukloni zmije od nas!« Mojsije se pomoli za narod i Gospodin reče Mojsiju: »Napravi zmiju i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda.«
Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.
Psalam:
78,1-2.34-38
Ne zaboravite djela Božjih!
Poslušaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho riječima usta mojih!
Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce ne bijaše postojano s njime
nit bijahu vjerni Savezu njegovu.
A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
Drugo čitanje:
Fil 2,6-11
Ponizi sam sebe, zato Bog njega preuzvisi.
Krist Isus: trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.
Evanđelje:
Iv 3,13-17
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.
I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji
da svaki koji vjeruje,
u njemu ima život vječni.
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači vlč. Josip Šimatović, upravitelj svetišta Crkve hrvatskih mučenika i župnik župe Sv. Nikole na Udbini, te vojni i policijski kapelan:
Isus u noćnom razgovoru s Nikodemom izgovara rečenicu koju mnogi zovu „malo Evanđelje“ – jer u nekoliko riječi sažima cijeli Božji plan spasenja: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” To je srce kršćanske poruke.
Nećemo se spasit vlastitim trudom, nećemo se izborit za nebo vlastitim zaslugama, nego zbog toga što nas je Bog prvi ljubio. Tako duboko, tako stvarno – da je dao sve, dao Sina – za tebe i za mene.
Križ nije slučajnost. Križ je put ljubavi.
Isus govori Nikodemu o križu, još prije nego što su se kalvarija i križ dogodili. Kaže: „Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji.“ Križ nije slučajnost. Križ je put ljubavi. Bog ne ostaje daleko, ne stoji sa strane – nego ulazi u našu bol, u naš grijeh, u našu smrt, i tu donosi spasenje. To je slika Boga kojeg mi kršćani naviještamo: ne sudac s prijestolja, nego Otac s križa.
Isus ne kaže: „Bog je tako ljubio dobre, savršene, pravedne… “Ne – kaže: „Bog je tako ljubio svijet.“ Prekrasna rečenica.
Svijet – sa svim njegovim ranama, promašajima, ratovima, nepravdama. Bog ljubi ovaj svijet, ranjeni svijet i zato mu daje nadu – ne kroz osudu, nego kroz spasenje. Zato je Evanđelje poruka koja se ne smije prešutjeti. U svijetu punom sumnje, podjela i tame mi imamo rečenicu koja može podržati čitav svijet: Bog te ljubi. I upravo zato je važno da se sjećamo onih koji su tu ljubav živjeli do kraja.
Ovo Evanđelje nije samo podsjetnik na ono što je Bog učinio – nego poziv da i mi odgovorimo.
Isus ne kaže: „Tko zna za mene, tko spominje moje ime, imat će život vječni.“
Nego: „Tko vjeruje.“
Vjera nije samo mišljenje – vjera je odnos, povjerenje, predanje. Vjerovati znači: prepustiti Bogu svoje strahove, držati se Njega kad sve drugo pada, ljubiti i kad boli, praštati i kad nije lako, živjeti za druge, a ne samo za sebe. To su činili i naši mučenici, naši hrvatski sveci i blaženici. To možemo – uz Božju pomoć – i mi.
Da ne budemo promatrači – nego svjedoci.
Na kraju, vratimo se opet onim riječima: „Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“ U svijetu punom osuda, razočaranja i tuge, Krist ne dolazi s prijetnjom – nego s nadom. A na nama je da mu povjerujemo. Da ne budemo promatrači – nego svjedoci. Da nastavimo ono što su mučenici prije nas započeli: živjeti iz vjere, iz ljubavi, iz istine, jer to je život koji ne propada – nego vodi u vječnost.
Amen.
