U katedrali Srca Isusova u Sarajevu, na svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije – Malu Gospu 8. rujna 2025., obilježen je Stadlerov dan na koji se osobito moli za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa, izvijestile su sestre Služavke Maloga Isusa Provincije Bezgrješnog začeća BDM.
Misno slavlje u večernjim satima predvodio je katedralni župnik mons. Ivo Tomašević. Liturgijska su čitanja animirale sestre Služavke Maloga Isusa, a liturgijsko pjevanje predvodila je s. Petronila Kovačević, milosrdnica.
U prigodnoj propovijedi župnik Tomašević je najprije progovorio o blagdanu Rođenja Blažene Djevice Marije, u narodu poznatog kao blagdan Male Gospe. Podsjetio je da se na Malu Gospu slavi dan „kada je Marija rođena za zemlju“, a na Veliku Gospu „kada je rođena za nebo“. Napomenuo je da je ona bila „mala“ Gospa i ostala uvijek „neznatna službenica Gospodnja“. Istaknuo je kako ovaj blagdan pokazuje vjernicima kojim putem da idu kako bi jednom postali „istinski veliki“. „Najvažnije je biti ‘velik’ u Kraljevstvu Nebeskom. Da bi se došlo do te veličine, treba biti ‘malen’“, naglasio je mons. Tomašević.
Osvrnuo se zatim na pročitani odlomak iz Evanđelja te pojasnio da su se kroz mnoge, čija su imena u Evanđelju spomenuta, od koljena do koljena prenosilo da je Bog pisao povijest spasenja te napomenuo da „Bog želi svakoga od nas utkati u tu povijest spasenja“. „Blažena Djevica Marija se u potpunosti dala utkati u taj Božji plan spasenja. Njezin odgovor Anđelu cijeli njezin život, svaki dan i svaki otkucaj srca bio je ‘Neka mi bude po tvojoj riječi’; kako ti kažeš, neka mi bude. U tome je uvijek ostala malena – u poslušnosti Bogu. Uvijek je bila svjesna svoje malenosti u odnosu prema Bogu. I zato ju je Bog učinio velikom. Danas na njezin blagdan i mi se učimo biti maleni na Marijin način… maleni na Božji način“, kazao je mons. Tomašević.
Ističući potom da se svakoga osmog u mjesecu posebno moli za proglašenje blaženim sl. B. Stadlera, progovorio je o njegovom liku: „On je uistinu bio malen, iako je obnašao važnu službu. Družio se s malenima, imao je srce za malene. Okupljao je sve one koji su željeli služiti Bogu, služiti malenima i biti s malenima. Tako je utemeljio Družbu sestara Služavki Maloga Isusa da uvijek sebi posvijeste da su poslane da služe u Kristu Gospodinu onim malenima, potrebnima.“
Pri koncu propovijedi mons. Tomašević je podsjetio da je sl. B. Stadler bio posebni štovatelj Blažene Djevice Marije te je potom citirao dio poslanice koju je nadbiskup Stadler uputio svećenicima i vjernicima Banjolučke biskupije 25. travnja 1884.: „Pa zbilja svaki kršćanin bio je prije svetoga krštenja rob grijeha i đavla. Po svetom krštenju odrekao se je đavla i njegovih djela, te si je odabrao Isusa za svojega naučitelja i gospodara, postao je rob njegove ljubavi. A to je upravo ono, što mi činimo, kada sebe i sve svoje predajemo u ruke Marijine; jer posvećujući se Mariji, odričemo se đavla, svijeta, grijeha, samih sebe, i podajemo se skroz Isusu po rukama Marijinim. Zavjet učinjen na svetom krštenju, zavjet je najveći i najnužniji. A tko je, koji čuva taj zavjet? Tko drži, što je obećao na svetom krštenju? Odakle dolazi, da malo ne svi krše obećanje, što su Isusu učinili na svetom krštenju? Bez dvojbe dolazi to odatle, što ljudi zaboravljaju na dužnosti, koje su primili na svetom krštenju, što na njih ne misle, za njih nemare. A tome zlu ne može se doista doskočiti drugačije, nego da se taj sveti zavjet opet obnovi. A kako ćemo ga bolje obnoviti, ako ne tako, da sebe i sve svoje po rukama Marijinim Gospodinu Isusu predamo? Ni Otac nebeski nije svijetu dao drugačije Isusa, nego po rukama Marijinim; ni Sin nije drugačije čovjekom postao, nego od Marije; ni Duh sveti ne daje svojih milosti, nego po Mariji. Sveti Bernardo veli: ‘Volja onoga, koji nam je po Mariji dao, što je imao najdragocjenije, svojega predragoga Sina Isusa Krista, odredila je, da nam se po njoj daju i svi drugi darovi, koji su samo posljedica onoga prvoga i u istinu jedinoga dara’. Ako su se dakle sve tri osobe božanske služile Marijom, da dobijemo Isusa i sve druge darove, nismo li mi upravo dužni posvetit se Mariji, i o njoj ovisiti i njoj se pokoravati, hoćemo li pred Boga stupiti, njemu se prikazati i od njega darove dobiti? Pravo je dakle, da za darove, koje smo od Boga po Mariji primili, Bogu po Mariji i zahvalimo.“
Svoju propovijed mons. Tomašević završio je citirajući završetak spomenute Stadlerove poslanice: „Zato, braćo moja, ako želite pravi put naći, koji k Isusu i u nebo vodi, A vi sebe i sve svoje skroz Mariji podajte. To je put, kojim je Isus Krist, utjelovljena mudrost, naš Gospodin i naša glava hodio; mi njegovi sluge i udovi ne možemo se prevariti, ako pođemo istim putem. Taj put je lak, jer pun milosti Duha svetoga. Tim putem tko hodi, nikada se ne umara, ne uzmiče nikada. To je put, koji nas u kratko vrijeme dovodi k Isusu. Savršen je to put, jer nema blata, nema praha, ni kakve mrlje grijeha. Taj put je napokon siguran, jer nas ravno i sigurno vodi k Isus Kristu i u život vječni. Pođimo zato svi tim putem, ne zakrenimo s njega nikada, nego hodimo po njem danju i noću, dok ne dospijemo k Isus, te ne prestanimo nikada govoriti: ‘O moja Gospođo, moja Majko, svega ti se skroz prikazujem, a da ti pokažem, koliko te ljubim, prikazujem ti danas svoje oči, svoje uši, usta svoja, svoje srce, osobu svoju svu. Jer sam dakle sav tvoj, dobra moja Majko, čuvaj me i brani kao svog’“.
Nakon popričesne molitve svi su se uputili na Stadlerov grob i izmolili molitvu za njegovo proglašenje blaženim.
Prije misnog slavlja sestre su s vjernicima molile Gospinu krunicu i po rukama Blažene Djevice Marije prikazale Bogu potrebe onih koji se utječu zagovoru sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. (kta)
