U Bakru je u nedjelju 7. rujna u crkvi Majke Božje od Porta proslavljena misa koju je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić u zajedništvu sa župnim upraviteljem Župe sv. Andrije ap., Zdenkom Lendlom. Tom je prigodom blagoslovljen obnovljeni oltar i održana kolaudacija nedavno obnovljenih orgulja.
Na početku misnog slavlja nadbiskup je vjernicima uputio pozdrav i poručio: „Danas ćemo blagosloviti oltar koji ste obnovili u ovoj crkvi Gospinoj. Gospa nas vodi prema Isusu kao središtu, tako je i ovaj oltar središte, usmjerenje prema Kristu. Svaki oltar na kojem se događa euharistija predstavlja Isusa Krista. Zato na početku i završetku mise svećenik ljubi oltar, zato se oltar kadi tri puta i zato mu se naklanjamo. Želimo Isusa Krista staviti u središte ovog misnog slavlja i svojih života.“
U propovijedi je podijelio da ga obnovljeni oltar podsjeća, „na tradiciju, što predstavlja stariji, donji dio oltara i novi, gornji dio. To je ono što bi trebalo krasiti i Crkvu, ali i društvo. Ne počinje svijet s nama, niti možemo ostati samo na onom što je bilo prije nas, potrebna je nadogradnja.“ Nastavivši s osvrtom na pročitani evanđeoski ulomak u svjetlu konkretnih životnih okolnosti, poručio je: „Isus mora biti u središtu našeg kršćanskog života. Poći ću od konkretne činjenice koja povezuje ono što je bilo u vašem gradu i što ste vi. Što se prošlosti vašeg grada tiče, prema popisu stanovništva iz 18. stoljeća, Bakar je imao skoro 8 000 stanovnika. Rijeka je imala 6 000 a Zagreb 3 000. Sad, uža sredina grada Bakra ima oko 1 100 stanovnika, dok u širem smislu svih naselja koja ga okružuju, ima 7 000 stanovnika. Ove brojke nisu samo brojke. Broj stanovnika koji se smanjuje je problem nad kojim se svi trebamo zamisliti. Hoćemo li imati od čega Crkvu nadograditi? Ne prenosimo samo život, nego i vjeru, i to ne samo potomcima već i onima koji s nama dolaze u kontakt. Zato, moramo staviti Isusa u središte svoga života. Spomenute brojke nas mogu uplašiti: bojimo se biti mali, beznačajni. Za Isusa nije problem što nas je malo, već što nismo autentični. Ne živimo u skladu s njegovim evanđeljem. Isus nas uspoređuje s malim stadom ili gorušičinim zrnom, on se ne boji malih brojeva. On se boji mnoštva koje ga slijedi. U tome vidi opasnost. Boji se slijeđenja iz krivih motiva, oportunizma, moći i kulturoloških očekivanja. Isus sa svojim učenicima želi biti iskren, radikalan. Želi pomoći da ostanemo njegovi učenici, i u većini, i u manjini.“
Spomenuvši evanđeoske uvjete kako ostati Isusov učenik, nadbiskup je rekao da „prvo, treba mrziti najbliže, kako bi se Isusa moglo ljubiti najviše. Ova riječ ‘mrziti’ je teška. Evanđelist Luka zadržava upravo ovaj izraz, jer slijediti Isusa može biti prekid i najintimnijih veza ako bi to stalo na put evanđelju. Za mučenike prve Crkve je to značilo dati život za Isusa. Za nas to znači, primjerice, da ako te roditelji nagovaraju na nešto protivno tvojoj savjesti a ti se usprotiviš, stavio si Isusa na prvo mjesto. Ako te prijatelji ili kolege na poslu nagovaraju na kakvu prijevaru ili zlostavljanje na poslu, i ne poslušaš ih, makar izgubio njihovu naklonost stavio si Isusa ispred sebe. Ako odabereš volontiranje, svećenički ili redovnički poziv, okolina te ne razumije ali ti ipak nastavljaš, odlučio si staviti Isusa na prvo mjesto. Drugi izazov koji evanđelje stavlja pred nas je nositi svoj križ za Isusom. To nije puko podnošenje muka. On sam moli Oca da ga, ako je moguće, toga mimoiđe. Križ znači da smo spremni služiti, spremni na život dobra, ljubavi, opraštanja, ili, primjerice, njegovanja bolesnog člana obitelji, javnog zalaganja za slabije, radnike, strance i odbijanja nepoštenog rada. Isus traži i odreći se svakog posjedovanja, koju bismo često ublažili. Nije dovoljno samo davati milostinju, ili da odricanje vrijedi za svećenike i redovnike. Isus ne želi naše mudro izmicanje, već odricanje od svakog posjedovanja znači prestanak kupovanja nove odjeće ili uređaja, opraštanje umjesto gajenja gorčine ili računanja dugova. Nadalje, znači prihvatiti skromniji način života kako bi imali vremena za obitelj, prijatelje i druge. Može li ovu Isusovu zahtjevnost svatko živjeti potpuno? Možda tek pokoji svetac. Ali opet, on nam mora Isus biti u središtu. Da bi to živjeli, moramo moliti Boga za pravu mudrost, mudrost Duha Svetoga.“ Nadbiskup Uzinić propovijed je završio Pavlovim pismom Filomenu, gdje u poslanici kaže „da Onezima, roba, prihvati kao brata. Ako ga se odrekne kao roba, postat će mu brat, ili sestra. Važno je da nam drugi ne budu oni koje ćemo iskoristiti, nego oni koji će služiti. Evo načina da nam se poprave brojke: imajmo Krista u svome središtu, pa se nećemo bojati drugih. Nećemo se bojati vlastite djece, bit ćemo otvoreni životu. Drugi su nam pomoć, braća i sestre.“
Nakon propovijedi i molitve vjernika, nadbiskup je blagoslovio obnovljeni oltar, dok ga je okupljena zajednica pratila u molitvi.
Na kraju misnog slavlja, svoje zahvale nadbiskupu Uziniću i svima koji su pomogli oko ostvarenja obnove oltara u crkvi Majke Božje od Porta, uputio je i župni upravitelj sv. Andrije, Zdenko Lendl:„Zahvalni smo Trojedinom Bogu na lijepom vremenu u ovaj dan Gospodnji, proslavili smo euharistiju u crkvi Majke Božje od Porta na kojoj je blagoslovljen novi oltar uz kolaudaciju restauriranih orgulja. Zahvaljujemo kamenoklesarskoj radionici gospodina Kristijana Tomiše. Svojim znanjem i iskustvom postavili su novi oltar kao dar našoj župi.“
Slavlje su svojim prekrasnim muziciranjem obogatili i Marko Đurakić, orguljaš, sa svojim križevačkim oktetom. Njegov obrt za restauraciju orgulja “Principal” je zaslužan da orgulje tako lijepo zvuče i daju slavu Bogu.
Upućena je i zahvala članovima Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća, svim župljanima koji su sudjelovali u čišćenju i uređenju crkve, onima koji su pripremali i poslužili hranu na druženju nakon euharistijskog slavlja, kod obiteljskog stola u župnoj kući, svima koji su materijalno i duhovno pomogli ovom događaju te ministrantima „koji su Božji dar za našu župu. Svojim dolaskom su pokazali primjer ljubavi prema Bogu, euharistiji i župnoj zajednici.“
Na kraju, riječi zahvale upućene su nadbiskupu „koji je prihvatio biti s nama i podijelio našu radost koju donosi zajedništvo u Kristu i uređenje Božjeg doma koji je i naš dom.“, te gradonačelniku Tomislavu Klariću i Gradskom poglavarstvu Grada Bakra i njihovoj logistici na financijskoj i logističkoj potpori ovom projektu koji pridonosi duhovnoj, kulturnoj i turističkoj slici našeg grada. Nadbiskupu Uziniću predstavnice iz župnog pastoralnog vijeća, vjeroučiteljica Katarina Isailović i gospođa Tijana Luzer uručile su prikladan poklon.
Nakon svete mise održana je kolaudacija obnovljenih orgulja na kojima je voditelj okteta “Sveti Marko Križevčanin” iz Križevaca zasvirao poznate klasične skladbe, poput Ave maris stella od Frescobaldija, C. Gounod: Ave Maria uz pratnju viole, i A. Klobučar: Tri minijature za orgulje. Nakon koncerta, vrijeme se provodilo u ugodnom druženju i uz zajedničku zakusku.
Tekst: Eva Marković
Fotografije: Miljenko Šegulja
Objavljeno: 8. rujna 2025.
