Euharistijsko slavlje u petak, 15. kolovoza, u večernjim satima na svetkovinu Uznesenja BDM-a u sarajevskom naselju Stup – istoimenoj župi i svetištu, predslavio je vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić.
Uz njega je u koncelebraciji bilo nekoliko svećenika, među kojima i domaćin, stupski župnik, čuvar svetišta i sarajevski dekan preč. Miroslav Ćavar kao i rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Ivan Rako.
Misno slavlje, tradicionalno, započelo je uvodnom procesijom sa zavjetnom Gospinom slikom koju su od crkve do vanjskog oltara nosili mladi u narodnim nošnjama.
Nazočne vjernike i hodočasnike potom je pozdravio nadbiskup Tomo sa željom da Gospa sve zagovore, zazive i molitve koje su vjernici donijeli preporuči svome Sinu. „Po njezinu zagovoru molimo Božje milosrđe da nam oprosti sve slabosti kako bismo na dostojan način proslavili euharistiju“, rekao je mons. Vukšić uvodeći u misno slavlje.
Na početku propovijedi nadbiskup je posvijestio kako „proslavljamo ovaj blagdan u 2025. godini od Isusova rođenja“. Na tragu toga istaknuo je kako je svaka 25. godina u Katoličkoj Crkvi jubilarna i nadalje podcrtao kako je Krist ne samo „naš spasitelj, nego je po svome uskrsnuću otvorio vrata raja svima“.
„Upravo zato što je otvorio vrata raja svojim uskrsnućem, Krist Gospodin je u Svetom pismu, osim svojim imenom i svojom ulogom našeg spasitelja, simbolički nazvan i ‘vrata’, to jest, ‘vrata raja’, vrata kroz koja se iz ovoga oblika života prelazi u vječni život upravo po njegovome uskrsnuću. To je razlog što na početku svake od tih jubilarnih godina Sveti Otac otvara sveta vrata, ne zato što bi ona dva krila drveta ili nekoga metala koja jesu fizička vrata bila sama po sebi sveta, nego zato što je simbolički Isus nazvan ‘vratima’“, kazao je mons. Vukšić koji je potom protumačio da je Krist nazvan i „prvina usnulih“, i to ne po svome usnuću, nego po uskrsnuću.
„Sveto pismo, ono što mi obični ljudi nazivamo smrću, mnogo radije naziva imenom usnuće. Smrt u mnogim jezicima, pa i u našem uglavnom naznačuje kraj, kraj nečega, pa se osim u onom biološkom, životnom smislu pojmom smrti nazivaju i mnoge druge stvari kad se želi naznačiti da se dogodio kraj nečega (…) Pojam usnuće nosi sa sobom prije svega naznaku privremenosti dogođenoga, privremenosti usnuća, naime kao što svi mi usnemo svake večeri ili onoga časa kad se spremamo poći na odmor, pa ćemo to tako napraviti i večeras, privremeno ćemo usnuti da bi smo se probudili opet. Usnuće je u Svetom pismu slika prelaska iz ovoga oblika života u novi život“, naglasio je vrhbosanski nadbiskup posvješćujući kako je ulazak u taj mrak tunela, u tu privremenost, odsutnosti bolan i dodao „ali ako znademo da postoji izlaz s druge strane na sunce u nastavak života, onda i taj ulazak u tunel na vlastitom putovanju kojega nazivamo smrt, postaje manje bolna, manje traumatična, manje rastanak, a mnogo više privremena odsutnost iz života ovoga oblika“.
Nadalje je objasnio kako novi oblik života kojega prihvaćamo kao istinu vlastite vjere i samo vlastitom vjerom možemo protumačiti i donekle shvatiti. „Mi vjerujemo da je Krist Gospodin uskrsnuo, mi vjerujemo da je Blažena Djevica Marija tijelom i dušom bila uznesena na nebo, mi vjerujemo da ćemo nakon Kristovog uskrsnuća i Gospinog uznesenja i mi koji smo na ovome putu prema vlastitome usnuću jednog dana također biti uzneseni u vječnost. U vječnost koja za razliku one božanske ima samo jednu razliku. Razlika se sastoji da božanska vječnost nema svoga početka. Naša vječnost imat će svoj početak kao što i Gospina vječnost imala svoj početak koji se dogodio onoga časa kad je uznesena na nebo“, kazao je nadbiskup dodajući da bi se to dogodilo „potrebno je nasljedovati primjer Blažene Djevice Marije na nebo uznesene, a to je biti poslušan Bogu i Njegovoj Riječi.
„Povjerovala je ne samo da Boga ima i da Bog jest, nego da će biti ono što joj je naviješteno. Mnogo je zahtjevnije, draga braća i sestre, vjerovati Bogu nego vjerovati da Boga ima. Primjenjeno kršćanstvo mnogo je zahtjevnije od naučenoga. Za naučeno je dovoljno malo inteligencije, za primjenjeno je potrebno osim inteligencije, mnogo truda, mnogo volje, mnogo nastojanja, mnogo čak posrtaja i mnogo ustajanja da bi se zaista ostvarilo“, rekao je posvijestivši kako je Gospa izvrstan pokazatelj primijenjenog kršćanstva.
„Biti službenik i službenica Gospodnja znači samo to. Učiniti da Božja pravila budu pravila moga života. Da Božji zakon bude zakon koji je za mene na prvome mjestu i ispred svih drugih mogućih zakona“, dodao je nadbiskup Tomo posvješćujući kako je sadržaj blagdana Velike Gospe slika naše budućnost: „Sadržajna ime ovoga blagdana je naša budućnost. I ovo je blagdan naše budućnosti.“
Na kraju je potaknuo nazočne da to bude i večerašnja poruka te posvijestio kako su svi pozvani na slušanje Božje riječi, da budu sluge te Riječi „jer samo takvima se otvaraju vrata raja gdje čeka Krist Gospodin“.
Pri kraju misnog slavlja, a nakon zahvale i obraćanja stupskog župnika Ćavara formirana je procesija sa svijećama i zavjetnom slikom te se s pjesmom krenulo prema Gospinoj spilji gdje su moljene litanije i podijeljen završni blagoslov.
Misno je slavlje skladnim pjevanjem animirao zbor mladih župe Stup.
Spomenimo kako se ove godine vjernička zajednica na Stupu za proslavu patrona pripremala misama devetnicama i trodnevnicama. Na sam dan patrona slavljene su još euharistije u 7:00, 9:00 i 11:00 h. (kta/nedjelja.ba)
