Biti svjedoci velikih Božjih djela u svijetu, s obnovljenom vjerom i srcem bijelim poput snijega: to je ono što hodočasnici traže tijekom ove Svete godine, prolazeći kroz Sveta vrata bazilike svete Marije Velike. Istaknuo je to kardinal nadsvećenik Rolandas Makrickas slaveći u utorak, 5. kolovoza, svečanu misu povodom obljetnice posvete papinske bazilike i svetkovine Gospe Snježne, piše Vatican News.
Prisjećajući se povijesti prvog marijanskog svetišta na kršćanskom Zapadu, kardinal je u svojoj homiliji podsjetio kako su baziliku podigli papa Liberije i rimski patricij Ivan, nakon sna u kojem je Blažena Djevica Marija zatražila da na brežuljku gdje padne snijeg sagrade crkvu njoj u čast. Tako je, prema predaji, u vrlo toploj noći između 4. i 5. kolovoza 358. godine, snijeg pao na rimskom brežuljku Esquilinu, a papa Liberije je na samom snijegu označio dimenzije nove crkve.
„Svake godine, tisuće vjernika ostanu zadivljene padanjem bijelih ružinih latica sa stropa naše bazilike. Danas smo i mi svi svjedoci tog znaka“, rekao je kardinal Makrickas. Podsjetio je da je upravo prije godinu dana papa Franjo, koji je danas pokopan upravo u bazilici svete Marije Velike, želio ondje predvoditi molitvu večernje te je prisustvujući tradicionalnom uprizorenju „padanja snijega“ govorio o dvostrukom osjećaju koji prirodni fenomen bijelog snijega oduvijek pobuđuje u ljudskoj duši, a to su divljenje i čuđenje. Istaknuo je da se padanje snijega može shvatiti kao simbol milosti – stvarnosti koja ujedinjuje ljepotu i besplatnost. To je nešto što se ne može zaslužiti, a još manje kupiti, nego se može samo primiti kao dar, a on je po svojoj prirodi potpuno nepredvidiv, baš poput snijega usred ljeta u Rimu. Tako je kardinal Makrickas pozvao da ne izgubimo sposobnost divljenja i čuđenja, koji su bitni dio iskustva vjere u našem životu.
Snijeg, nastavio je kardinal, podsjeća također na bjelinu i čistoću, znakove pripadnosti nebeskoj domovini. O tome govore Evanđelja, opisujući Gospodinovo preobraženje i anđele na Isusovu grobu na uskrsno jutro. Divljenje, čuđenje i bjelina kao čistoća, milost i očitovanje Božje blizine, stvarnosti su koje se očituju i ujedinjuju u Mariji, glavnoj protagonistici prvog snježnog čuda na brežuljku Esquilino.
Djevica Marija veliča djela Gospodnja, a ne vlastite poteškoće i brige – istaknuo je kardinal Makrickas potičući da kad smo u napasti da nas preplave strahovi, Marija pokazuje da to nije pravi put za nas jer ona stavlja Boga kao najveću vrijednost u svom životu: iz toga proizlazi njezin „Magnificat”, iz toga izvire radost vjere i života. Radost ne dolazi kad nema problema, nego proizlazi iz vjere u Božju prisutnost, u Boga koji nam pomaže, koji nam je blizu – objasnio je nadalje nadsvećenik bazilike svete Marije Velike. Na kraju je potaknuo da po Marijinu primjeru – koja se priznaje malenom – ne zaboravimo na velika djela koja Gospodin čini u našem životu, u životu Crkve i u svijetu. (kta/rv)
