05. kolovoz 2025.
Svečanu pontifikalnu svetu misu u 19 sati uoči Gospe Snježne, 4. kolovoza, u biskupijskom svetištu na Tekijama predvodio je požeški biskup u miru mons. Antun Škvorčević.
TEKIJE (TU) – Uz biskupa Škvorčevića u koncelebraciji su bili srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, biskup u miru mons. Đuro Gašparović te svećenici i đakoni Srijemske i drugih biskupija.
Nakon ulazne procesije izmoljena je Molitva Gospi Tekijskoj koju je predvodio mons. Škvorčević. Potom je domaćin, mons. Svalina, pozdravio predsjedatelja slavlja, te ukazao na povijesnu i duhovnu vrijednost ovog svetišta, u kojem se vjernici već stoljećima okupljaju: „Ovdje gdje povijest i vjera koračaju zajedno još uvijek odjekuju koraci pobožnih hodočasnika i jeka
ratnih bubnjeva, sjećamo se čudesne Božje zaštite i pobjede kršćanke vojske nad Osmanskim Carstvom 1716. godine u bitki kod Petrovaradina poznatoj i kao bitki na Tekijama. Ona nije samo povijesna činjenica, ona je i živo svjedočanstvo vjere naroda koji je u najtežim trenucima svoju nadu položio u Gospodina i zagovor Blažene Djevice Marije. Zato je ovdje uz križ i topove ostala i sveta slika Gospe Snježne koju je prema predaji donio sam princ Eugen Savojski. Ona nas trajno podsjeća da je Kristova ljubav jača od svakoga straha, a Majčin plašt širi se nad svima koji mole u vjeri i nadi. 
Ovo je svetište i danas mjesto molitve i zajedništva.“ Biskup je pozdravio sve hodočasnike, osobito vjernike iz Bizovca iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji su došli u pratnji svoga župnika Mate Matasovića, te vjernike iz Udruge „Prijatelji nade“ koji su Gospi Tekijskoj hodočastili pješke iz Maradika sa svojim duhovnikom vlč. Dušanom Milekićem, kao i hodočasnike iz Zrenjaninske biskupije, te rektora svetišta preč. Mateja Perića.
Mons. Antun Škvorčević se u homiliji osvrnuo na naviještenu riječ Božju te kazao kako su kršćani moćni do neba, a oni koji su moćni oružjem, moćni su samo dok oružje puca. To je shvatio i
Eugen Savojski kad je u bitke unosio duhovnu dimenziju, s Bogom računao i s njim djelovao. Kazao je kako svijet nije prepušten sam sebi, čovjek nije prepušten sam sebi, nego je sve u Božjim rukama: „Te Božje ruke zovu se Isus Krist, Gospodin naš, koji je došao s one obale našeg
postojanja, po sasvim posebnoj inicijativi i nacrtu Božjem. On je Bog inicijative koji računa s našom nemoću, prolaznošću i smrtnošću. I taj naš Bog i njegove inicijative ne ostavljaju nas same na ovom našem zemaljskom putu i hodu da skončamo u smrti, i postanemo dionici nekoga besmisla. Bog koji nas je pozvao u postojanje, u život, to nije Bog koji se na koncu ne zanima za one koje je stvorio, nego se baš posvema zanima.“
Poručio je vjernicima kako nas Krist uvjerava da se ne bojimo jer smo njegovi, a na kraju se treba samo očitovati u punini koliko smo njegovi. Isusova Majka od svadbe u Kani Galilejskoj, pa sve do nas danas okupljenih ovdje upozorava da nam valja činiti sve što nam Isus kaže i na šta nas poziva. Biskup je pozvao vjernike da se zapitaju čine li tako, te kazao kako nas Isusova Majka ohrabruje da ono što je za Isusa ni malo nije teško. „Čujemo li mi u našoj svakodnevici Isusa Krista i 
radimo li ono što nam on govori? On nam govori u svojoj riječi, Evanđelju, po svojim navjestiteljima, svećenicima i biskupima, ali nam progovara i kroz one s kojima svaki dan živimo, u obitelji… Umijeće je biti kršćanin i vjernik u konkretnom životu. Marijina riječ ‘Ono što vam On kaže, činite’ toliko je presudna za naš život da nam valja i večeras provjeriti na čiju riječ mi nešto činimo i na čiju riječ živimo,“ potaknuo je okupljene vjernike predsjedatelj slavlja.
Po završetku svete mise uslijedila je tradicionalan procesija sa svijećama kroz svetište na čelu koje su mladi iz Udruge “Prijatelji nade“, koji su hodočastili na Tekije pješke, nosili čudotvornu sliku Gospe Tekijske. Procesija je završila unošenjem Gospine
slike u crkvu gdje je izmoljena posvetna molitva Gospi Tekijskoj, koju je predvodi mons. Škvorčević. Time su završene pobožnosti uoči proslave Snježne Gospe.
Program uoči Velikih Tekija započeo je u 16 sati grkokatoličkom liturgijom, koju je predvodio o. Darko Rac,, a od 15.30 svećenici su bili na raspolaganju za svetu ispovijed. Misa na mađarskom jeziku slavljena je u 17 sati, a predvodio je vlč. Attila Nagy.
Ove godine članovi Udruge „Prijatelji nade“ su organizirali hodočašće Gospi Tekijskoj – hod prema Majci, pod geslom „Evo ti Majke!“ (Iv 19, 26). „Ove godine prvi put smo organizirali hod prema Majci, u spomen na to kako su nekada naši stari hodočastili pješke Gospi Tekijskoj. Ovogodišnja ruta išla je od Maradika do Tekija, a dugačka je 22 km. Išlo je pet hodočasnika, 
četiri mladića i povjerenik za pastoral mladih Srijemske biskupije vlč. Dušan Milekić. Krenuli smo u 9.30 sati iz maradičke crkve, gdje su nas ispratili župljani i župnik. Preko Fruške gore, s kraćim pauzama, oko 16 sati stigli smo u svetište. Putem smo molili krunicu, pjevali marijanske pjesme i družili se, ali i razgovarali o budućim planovima,“ kazao je predsjednik Udruge Darko Peka.
Umirovljeni požeški biskup je naglasio vrijednost tekijskog svetišta, koja je i povijesna, ali mnogo više duhovna: „Ovo hodočasničko mjesto na Tekijama znakovito je zbog toga što je povezano s bitkom oslobođenja od Osmanlija. Znači o slobodi je riječ. Dok govorimo o fizičkoj slobodi, osjećamo koliko je još
važnija ona duhovna… Ovo svetište je postalo od završetka bite za oslobođenje od Osmanlija mjesto u kojem se kroz svetu ispovijed, kroz svetu misu i svetu pričest i druge pobožnosti čovjek duhovno obnavlja. To imati ovdje u Srijemu, na ovoj točki postojanja vjernika katolika, nije mala stvar. Duhovna snaga koja se stječe tim putem je djelo Božje u nama. To vjernici osjećaju i radi toga se okupljaju na ovakvim mjestima. Ne treba posebno isticati koliko je važno ovo o čemu govorim, jer mi smo svjedoci ratnih okolnosti u svijetu i na našim prostorima nekih ljudskih grčeva koji se događaju, gdje odjednom mislimo da ćemo kroz to što budemo jedni protiv drugih nešto dobiti. Međutim, ovo hodočasničko mjesto nas uči, kao i cijela evanđeoska poruka, da je Bog u Isusu Kristu bio ne protiv čovjeka, nego za čovjeka. Kada kod nastojimo biti za ljude, onda se nalazimo na Isusovu putu, gdje izgrađujemo svijet mira. Na tu nakanu se molimo kroz stoljeća na ovom mjestu.
Ovo mjesto i ovaj lik Gospin imaju svoje značenje za Srijem ali i puno šire, jer je ovo jedno od značajnijih svetišta koje imamo u ovom dijelu Europe. Stoga ta tradicija koja postoji stoljećima ima svoju snagu, a to je duhovna tradicija u kojoj je prisutna Isusova Majka, koja svojim zagovornim djelovanjem pridonosi miru u dušama, budnosti u vjeri i osposobljava ljude da žive za drugoga, tj. da mogu i znaju ljubiti. To su te pobjede Božje čije znakove ovdje pronalazimo“, naglasio je mons. Škvorčević.
Srijemski biskup je istaknuo vrijednost tekijskog svetišta u godini jubileja: „Nalazimo se u godini jubileja kada Crkva na poseban način u fokus stavlja obraćenje, odnosno vraćanje na izvore kršćanske vjere. U ovoj godini mi se spominjemo 309. godišnjice otkako je časnu i veliku pobjedu u bitki na Tekijama izvojevala kršćanska vojska. Marija je bila putokaz u vremenima koja nisu bila jednostavna, naprotiv, zahtjevan i teška. Marija je i danas u ovim vremenima u kojima mi živimo kompas kršćanskome svijetu, na poseban način katoličkome, da nam pokaže onaj
pravi put kojim želimo hoditi i mi kao hodočasnici nade u okolnostima i prilikama u kojima živimo. Kao što su ona vremena bila teška i izazovan za ljude, tako i mi živimo u izazovnim vremenima, gdje je rat toliko bliz u Europi i diljem svijeta. I mi želimo moliti Mariju za mir, za mir naših srca, za mir koji će posvjedočiti naši političari, a isto tako da u svakom ljudskom srcu zavlada taj iskonski mir za kojim čeznemo, da po zagovoru Blažene Djevice Marije sam Gospdin ispuni naša srca.
Osobito me veseli da se hodočasnici vraćaju Gospi Tekijskoj. To je poticaj svima nama da još više radimo i da još više svjedočimo Marijinu vjeru i Marijinu ljubav. To je ono što vjernik želi, po Mariji k Isusu,“ kazao je mons. Svalina.
