GUNJA/ASIZ (TU) – Ovogodišnji framaški hod započeo je 24. srpnja 2025. u Gunji gdje su se sastali svi framaši iz osječkog područnog bratstva Frame. Uz prigodno druženje i dobrodošlicu slavili su misu koju su svojim čitanjem, pjevanjem i sviranjem animirali framaši, a već sljedećeg jutra zaputili su se prema Vrbanji. U Bošnjacima su framaši imali ručak, prigodan nagovor i misno slavlje. Sutradan je cilj bio Štitar gdje su framaši bili smješteni po obiteljima i domovima ljudi sa velikim srcem. Ljudi su ih toplo primili, ugostili i osjećali su se uistinu dobrodošlo. Već idući dan krenulo se prema Velikoj Kopanici gdje su framaši imali zajedničke radove, misu i supertalent na kojem su morali osmisliti zajednički talent cijele grupe. Zadnji dan hoda, 29. srpnja sa suzom u oku koračali su framaši zadnjom rutom od Velike Kopanice prema Sikirevcima gdje su imali ručak, pa pakiranje za Italiju, večeru i polazak autobusima prema Asizu. Vrijeme hoda im je brzo prošlo.
U Italiji su prvo posjetili brdo La Verna gdje je sv. Franjo primio stigme i gdje je često odlazio u osamu na molitvu. Ondje su se pomolili u kapeli, vidjeli ogroman kameni blok koji stoji zaglavljen i ima svoju priču te obišli špilju u kojoj je sveti Franjo spavao. Nakon toga slavili su misu na La Verni sa subraćom, framašima iz Dalmacije. Posjetili su i Greccio, mjesto na kojemu je Franjo uprizorio prve žive jaslice. Poslijepodne su bili u katedrali sv. Rufina, mjestu Franjinog krštenja i posjetili Klarinu rodnu kuću, Franjinu rodnu kuću (danas crkvu) te su imali misu u mjestu Cannara u kojemu su i odsjeli. Nakon mise uslijedio je međupodručni rad u skupinama.
U subotu, 2. kolovoza za sve je bio veliki dan kada su išli po potpuni oprost. Puno je muke, znoja, kušnje, odricanja bilo na njihovu putu, ali uspjeli su sve to izdržati, pobijediti svoj ego. Framaši svjedoče da je nakon tolikog puta u njima bio prostora samo za Krista i otvoreno srce za oprost koji je sv. Franjo izmolio. U trenutku ulaska u Porcijunkulu i izlaska iz iste kao da je sa njih pao ogroman teret: „Uistinu Bog nam je dao novi život novu priliku udahnuo je nov Duh u nas. Očistio nas je i bili smo radosni što se poslije odrazilo i na trgu na kojem smo plesali još dva sata svi skupa,“ svjedoče framaši.
Navečer su se uputili prema mjestu gdje je sv. Franjo propovijedao pticama. Ondje su imali klanjanje. Mjesto odiše posebnom smirenošću i spokojem. Zadnjeg dana boravka u Asizu posjetili su svetište San Damiano gdje je sv. Klara osnovala svoju zajednicu. Tijekom jutarnje molitve časoslova sjetili su neopisivo lijep miris ruža. Miris kakav ispuštaju sveci nakon svoje smrti. Sveta Klara umrla je na tome mjestu. Poslijepodne su slavili misu u crkvi Svete Marije Velike u kojoj se nalazi tijelo blaženog Carla Acutisa. Neopisiv je bio osjećaj s toliko mladih na istome mjestu u isto vrijeme s jednim takvim mladićem koji je nosio Krista živoga u svome srcu i donosio Ga drugima tijekom svojeg života. Fra Vinko je uputio framaše kako bi se trebali krotiti ukoliko žele ići Carlovim stopama i krenuti od malih koraka, jer se svetost postiže kroz svakodnevne situacije. Framaši su Bogu zahvalni na tome iskustvu.
Navečer su imali otkrivanje ovčica i pastira odnosno ljudi koje su izvukli na prvome danu hoda i o kojima su se kroz molitvu, pisma, poklončiće trebali brinuti, a zatim su pošli kući u Hrvatsku. Framaši su zahvalni duhovnim asistentima koji su bili s njima na Hodu: fra Antonio Kirin, frama Požega; fra Vinko Brković, frama Našice; fra Ivan Crnković, frama Slavonski Brod; fra Marijan, frama Vukovar; te bogoslovima: fra Domagoj, fra Mateo te fra Gabrijel Bošnjak. Oni su vrijedno animirali mlade i trudili se oko njih te su uistinu dali dio sebe kako bi Hod imao višu dimenziju. Mladi su zahvalni na svakom nagovoru, misi, propovijedi i klanjanju koje su čuli, ispovijedi i pričesti koju su primali. Također veliko hvala izriču i duhovnim asistenticama, časnim sestrama koje su bile s njima: s Rafaela Jozić, frama Otok; s. Matea, frama Sikirevci; s. Antonija, frama Tvrđa; s. Gita, frama Đakovo. Bez njih Framaški hod ne bi bilo moguće izvesti. Mladi su Bogu zahvalni što su 10 dana mogli biti na izvoru njegove velike milosti. Iva Grubišić
