U subotu, 26. srpnja, Župa svete Ane na Gornjoj Vežici u Rijeci svečano je proslavila blagdan svoje nebeske zaštitnice. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić, koji je u svojoj propovijedi vjernike potaknuo na razmišljanje o značenju svetosti, važnosti obitelji i duhovne odgovornosti roditeljstva. Slavlju se odazvao lijep broj župljana i hodočasnika, a pozdravnu riječ na pčetku je uputio župnik Nikica Jurić.
Iako Sveto pismo ne donosi izravne podatke o sv. Ani i sv. Joakimu, roditeljima Blažene Djevice Marije, njihovo se štovanje duboko ukorijenilo u kršćanskoj tradiciji. Njihova imena potječu iz apokrifnog teksta iz 2. stoljeća – Protoevanđelja po Jakovu – koji Crkva ne priznaje kao kanonski, ali koji svjedoči o živom pamćenju i predaji vjernika u ranom kršćanstvu. Ne znamo tko su točno bili sv. Ana i Joakim, ali znamo tko su bili njihovi plodovi – njihova kći Marija i njezin sin Isus, poručio je Uzinić. Dobar plod dolazi s dobra stabla. Marijina svetost, njezina vjera, poslušnost i otvorenost životu govore i o svetosti njezinih roditelja, istaknuo je u nastavku. „U tome da su to bili dobri ljudi koji su za svog zemaljskog života donijeli dobre plodove i po njima postali dionici povijesti spasenja nalazimo uzor za sve nas. I mi smo, uključeni u povijest spasenja po krštenju, pozvani donositi dobre plodove – u osobnom životu, ali i u životima onih koje odgajamo, na koje imamo utjecaj. To vrijedi posebno za roditelje i obitelji. Ne možemo se zvati kršćanima samo po krsnom listu – nego po plodovima koje donosimo.“
Blagdan sv. Ane i sv. Joakima zapravo je proslava proširene Svete obitelji. Zato je važno istaknuti koliko su kršćanske obitelji pozvane donositi dobre plodove – ne samo biološke, nego duhovne, ljudske, moralne, poručio je u nastavku propovjednik. „Unatoč krizi kroz koju prolazi, obitelj ostaje temelj ljudskog rasta – psihičkog, emocionalnog, duhovnog. Kvaliteta jedne obitelji odlučujuće utječe na to kakvi će biti njezini plodovi – djeca. Obitelj je prvo društvo kojem dijete pripada, prva škola života i vjere. U njoj prvi put doživljava molitvu, odnose, povjerenje, ljubav i sigurnost. Kroz obitelj dijete uči da pripada zajednici, narodu, kulturi, Crkvi.“
Nažalost, nastavio je, mnoge obitelji danas su preopterećene egzistencijalnim problemima, pa zanemaruju duhovni i vrijednosni odgoj. Neki roditelji griješe pretjeranom strogoćom, drugi pretjeranom popustljivošću. Jedni sputavaju djecu, drugi ih ostavljaju bez ikakvih granica. Pravi kršćanski odgoj uči djecu razlikovati dobro od lošega, prepoznati ono što je vrijedno i trajno. Sloboda ne znači da naša djeca mogu činiti što hoće, nego da znaju birati ono što je ispravno, naglasio je Uzinić.
„Primjer sv. Ane i sv. Joakima – i plod njihova života, Blažena Djevica Marija – pokazuje nam da je moguće uskladiti mudrost, odgojnu razboritost i duhovnu dubinu. Sv. Ana i sv. Joakim nisu Mariji branili sve, nego su je poticali na rast. Nisu joj sve dopuštali, nego su je učili razlikovati bitno od nebitnog. Pomogli su joj je da se izgradi kao osoba i ostvari kao Božja službenica.“ Nastavljajući, potaknuo je vjernike da ne zaborave da Marijina svetost nije samo plod roditeljskog odgoja. Ona je milosti puna i po Božjem izabiranju. Ali bez onog roditeljskog, onog što su joj sv. Ana i sv. Joakim prenijeli, pitanje je bi li uspjela. „Ima roditelja koji djeci prenesu prave vrijednosti, a djeca ipak krenu krivim putem. Ti roditelji i dalje ostaju pred Bogom sveti. Jer su vjerno učinili svoj dio. Kao i ona djeca koja su krenula pravim putem, usprkos tome što im roditelji nisu u tome pomogli. Jer i to je moguće. Zamolimo sv. Anu da svojim zagovorom pomogne i onima koji su zalutali – da se vrate na pravi put. I onima koji nisu pravi roditelji svoje djece da se obrate. Molimo i za one parove koji nisu imali milost biti roditelji jer danas je takvih sve više.“
Poseban naglasak Uzinić je stavio i na važnost uloge starijih osoba u obitelji i društvu. Uoči Petog svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba, pozvao je vjernike da ne zaborave starije članove zajednice, često marginalizirane i usamljene. Podsjetio je na Papinu poruku o „revoluciji zahvalnosti i brige“ u kojoj svaka obitelj i župna zajednica ima ulogu – kroz molitvu, posjete, razgovore i konkretne znakove pažnje. „I starije osobe imaju dragocjenu ulogu. Svojim molitvama, vjernošću i životnim iskustvom, oni su znak nade i snage u svijetu koji je često bez korijena.“
U molitvenom zajedništvu, vjernici su na kraju euharistije preporučili svoj život i svoje obitelji zagovoru sv. Ane i sv. Joakima – kako bi i sami mogli rasti u svetosti i ljubavi koja služi.
Objavljeno: 26. srpnja 2025.
