Od Ivana Pavla II do Leo XIV. Crkveni čelnici podsjećaju nas na svetu vezu generacija – i nadu koja traje prisutnošću i molitvom.
Subota je Svjetski dan za bake i djedove i starije osobe – peta godina proslave. 26. srpnja također je blagdan svake godine svetog Joachima i Anne, Isusovih baka i djedova.
Iako pape nisu sami djedovi, nedavne riječi naših Svetih očeva nadahnjuju i izazovne u vezi s temom baka i djedova. Možda je činjenica da su u dobi blizu bakama i djedovima, ili jednostavno zato što su bliski Isusovom srcu, koji čeznu za svima da budu poznati i voljeni. Čitanje njihovih riječi može nam pomoći u poštovanju naših baka i djedova, življenja ili pokojnika.
Papa Leo XIV već je objavio svoje riječi za proslavu Svjetskog dana za bake i djedove i starije osobe. Napominje:
Život Crkve i svijeta može se shvatiti samo u svjetlu prolaska generacija. Prihvaćanje starijih osoba pomaže nam da shvatimo da je život više od sadašnjeg trenutka i ne bi ga trebalo trošiti u površnim susretima i brzim vezama. Umjesto toga, život nas neprestano usmjerava prema budućnosti. … Ako je istina da slabost starijih osoba treba snagu mladih, jednako je istina da neiskustvo mladih treba svjedoka starijih osoba kako bi se budućnost izgradila mudrošću.
Te riječi nastavljaju temu pape Leo, pokazujući da se nijedna osoba ne može odbaciti ili podcijeniti. U svojim razgovorima s njima, stariji i bake i djedovi otkrivaju da prečesto živimo svoj život na površan način. Njihova blizina smrti podsjeća nas da je život dragocjen i da ga ne treba trošiti.
Papa Franjo, na Svjetski dan za bake i djedove 2024. godine rekao je:
Pokažimo svoju nježnu ljubav prema bakama i djedovima i starijim članovima naših obitelji. Provedimo vrijeme s onima koji su odvratni i više se ne nadamo u mogućnosti drugačije budućnosti. Umjesto samocentričnog stava koji dovodi do usamljenosti i napuštanja, umjesto toga pokažemo otvoreno srce i radosno lice muškaraca i žena koji imaju hrabrosti reći: “Neću vas napustiti” i krenuti na drugi put.
Riječi pape Franjo također su nam izazovne. Starije su prečesto žrtve želje mladih da se zatvore u sebe. Traženje vremena s njima i razgovori s njima mogu podići naše bake i djedove i izvesti nas iz vlastite usamljenosti.
Papa Benedikt XVI u 2008. godini izgovorio je sljedeće riječi onima koji su prisutni u Plenarna skupština Papinskog vijeća za obitelj::
Tko se ne sjeća njihovih baka i baka? Tko može zaboraviti njihovu prisutnost i svjedok domaćih ognjišta? Koliko nas nosi svoja imena kao znak kontinuiteta i zahvalnosti! Obitelj je u obiteljima, nakon njihovog odlaska, pamtiti svoje rođendane sa proslavom mise za odmaranje duše i, ako je moguće, posjet groblju. Ove i druge geste ljubavi i vjere manifestacija su naše zahvalnosti. Dali su sebe, žrtvovali se za nas, a u određenim slučajevima i dali su svoj život.
Bake i djedovi ostavljaju neizbrisiv trag na nama. Postoji nešto u njihovoj ljubavi koja nadilazi prostor i vrijeme. Zbog toga nas sveta euharistija ujedinjuje. Možemo se moliti za njih, a naše molitve utječu na njih iako više ne možemo biti fizički prisutni s njima. Za one naših baka i djedova na nebu, oni su tamo s nama na misi, jer tamo se susreću nebo i zemlja. U euharistiji se pridružujemo zajedništvu svetaca u obožavanju janjetine. Mole za mrtve pokazuje onima na zemlji da bi to trebao biti naš jedini cilj u životu.
Napokon, papa sveti Ivan Pavao II napisao je sljedeće u svom Pismo starijim osobama 1999::
Čovjek je uronjen na vrijeme; Rođen je, živi i umire s vremenom. Rođenje uspostavlja jedan datum, prvi u njegovom životu i smrt drugog, Posljednji: ‘Alfa’ i ‘Omega’, početak i kraj njegove povijesti na zemlji. Kršćanska je tradicija to naglasila upisivanjem ova dva slova grčke abecede na nadgrobnim spomenicima.
Ali ako je život svakog od nas ograničen i krhki, utješi nas misao da ćemo, zahvaljujući našim duhovnim dušama, preživjeti izvan same smrti. Štoviše, Faith nas otvara “nadi koja ne razočara” (Rimljanima 5: 5), postavljajući nas pred perspektivu konačnog uskrsnuća.
Papa Ivan Pavao II usredotočio je naša srca na činjenicu da je život prolazio. Svi doživljavamo da je vrijeme izvan naše kontrole. Krhkost naših baka i djedova nije nešto čega se treba bojati ili se bojati s njihove strane, jer nada je naša naplata samog Krista. Ništa nas ne može odvojiti od njegove ljubavi – čak ni smrt.
Dok ovog mjeseca slavimo svoje bake i djedove i starije osobe, sjetimo se da su nam oni dar. Zatražimo zagovor STS -a. Joachim i Anne da ih osnažuju u starosti da poznaju Isusa Krista kao živu prisutnost u njihovim životima, onaj koji je bio prisutan s njima cijeli život i onaj koji ih čezne da ih vodi do nebeskih vrata – gdje je pripremio mjesto za vas i za mene (Ivan 14,3).
