Koncelebrirano misno slavlje predvodio je župnik župe Sućuraj fra Stipo Marčinković, a suslavili su župnik Bogomolja i upravitelj župa Gdinj i Zastražišće fra Mario Divković, župnik Vrbanja i upravitelj župe Vrisnik don Mili Plenković te župnik Vrboske i upravitelj župe Pitve don Robert Bartoszek. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor Sv. Stjepana Prvomučenika iz Opuzena, pod ravnanjem Marijane Franičević i uz orguljsku pratnju Stjepana Murtezanija.
Fra Stipo je u propovijedi naglasio kako „svetkovina Gospe Karmelske vuče korijene čak iz devetog stoljeća prije Krista, kada je u Izraelu vladao Jahvi nevjerni kralj Ahab i njegova zloglasna supruga Izabela, svećenica poganskog boga Baala. Sinovi Izraelovi bili su napustili Jahvu, mačem pogubili njegove proroke i srušili njegove žrtvenike. Ostao je samo prorok Ilija koji je s brda Karmela vodio borbu s prorocima poganskog boga Baala te pobijedio ih i uništio. Zbog tadašnje nevjere u Izraelu je bila suša tri i pol godine, sve dok se jednog dana prorok Ilija nije popeo do vrha brda Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena. Potom je rekao mladiću koji ga je pratio: ‘Idi gore i pogledaj prema moru!’ Šest puta momak je gledao i ništa nije vidio. Sedmi put povikao je: ‘Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora!’ Potom je pala obilna kiša. U tom malenom oblačiću sveti oci i tumači Sv. pisma prepoznali su lik Blažene Djevice Marije koja iz mora božanskih dubina dolazi nad more zla u Izraelu i svijetu, donoseći Božje spasenje i zaštitu,“ protumačio je fra Stipo, istaknuvši da je „to bio poticaj za početak štovanja Gospe Karmelske u dvanaestom stoljeću, a osobito su je štovali redovnici nastanjeni na brdu Karmelu, po čemu su dobili ime karmelićani. Dio gornje njihove odjeće, koji ide preko poprsja i leđa, naziva se škapular. Karmelićani vjeruju da im ga je dala sama Gospa kao znak i potvrdu svoje zaštite. Stoga su ga kasnije u raznim oblicima nosili, a i danas ga nose mnogi svjetovnjaci,“ rekao je fra Stipo.
Pri kraju propovijedi vratio se proroku Iliji govoreći: „Njegovo mi vrijeme liči vremenu poslije Drugog svjetskog rata na našim prostorima, osobito današnjem vremenu. Vjera u pravog Boga je ugrožena, mnoštvo je proroka kojekakvih bogova i raznih ideologija, a dugogodišnja ‘suša’ istinskih vrednota ugrožava život i opstanak ne samo vjere nego i ljudi“.
„Za nas bi danas najvažnije bilo ono što je prorok Elizej odgovorio proroku Iliji prije nego li je Ilija bio uznesen na nebo u ognjenim kolima s ognjenim konjima. Ilija je proroku Elizeju, kojega je pomazao za proroka umjesto sebe, rekao: ‘Traži što da ti učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!’ Elizej mu je odgovorio: ‘Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!’ I dogodilo se tako. Ilijin proročki duh ostao je u i na Elizeju koji je nastavio Ilijino djelo. Dao Bog da i nama u dio padne obilje duha proroka Ilije i Gospinog duha, duha ponizne službenice Gospodnje, da nam u dio padne obilje duha njezina Sina Isusa Krista koji nam je Gospu dao za majku i zaštitnicu“, zaključio je fra Stipo.
Nakon misnog slavlja kroz Bogomolje je prošla tradicionalna procesija s Gospinim kipom kojega su nosili: Ante Vuković, Nikola Lipnik, Ivica Radojković, Dario Ivanković, Ivica Matijašević i Ivan Slavić. Ispred kipa križ je nosio Milivoj Bilčić, a Gospin stijeg Alen Galić. Sudionici procesije i župa Bogomolje blagoslovljeni su spuštanjem i dizanjem kipa na tri mjesta; na Piaci, kod Jerkova dvora i ispred župne crkve.
Poslije procesije župnik Divković ugostio je sve misare. Potom je fra Stipo sa zborom iz Opuzena otišao u Sućuraj. U župnoj crkvi sv. Jurja, koja je bila puna vjernika, na Gospinu oltaru čekao ih je restaurirani kip Gospe Karmelske. Restauraciju je izveo restaurator pri Hrvatskom restauratorskom zavodu u Splitu Josip Delić koji je u kipu pronašao metak od zračne puške. O obnovi kipa govorila je Ana Postrimovski iz Opuzena. Objasnila je zašto je odnijela kip na resaauraciju i podmirila troškove restauracije te obnovila kapelicu Gospe Karmelske. To je učinila kao zavjet za svoju obitelj s petero djece. Potom je zbor zapjevao jednu Gospinu pjesmu, a Ana je izmolila dio Gospinih litanija. Nakon što je fra Stipo blagoslovio kip, vjernici su krenuli prema kapelici Gospe Karmelske. Kip je nosila gospođa Postrimovski i tamo ga postavila. Potom je fra Stipo blagoslovio kapelicu. Na kraju su svi nazočni zapjevali „Zdravo Djevo svih milosti puna“.
