Svečanim misnim slavljem koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić u koncelebraciji 17 svećenika i uz sudjelovanje brojnih vjernika u nedjelju 20. srpnja proslavljen je nebeski zaštitnik župe Kandija sv. Ilija prorok te obilježena 150 obljetnica od utemeljenja župe.
Na početku misnog slavlja riječi zahvale i pozdrava svim nazočnim uputio je župnik don Tadija Tade Ivoš. Pozdravio je predvoditelja slavlja nadbiskupa Vukšića, subraću svećenike, redovnice, predsjednika Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragana Čovića, izaslanike hrvatske Vlade, predstavnike vlasti s različitih razina u BiH, predstavnike udruga proizašlih iz Domovinskog rata, prijatelje iz Hercegovine, pristigle raseljene župljane kao i one koji su slavlje pratili putem tv prijenosa te sve domaće vjernike i njihove goste. Izravni televizijski prijenos iz Kandije se mogao pratiti na RTV Herceg-Bosni, Laudato tv i Pro tv.
Don Tadija je u pozdravu naglasio važnost velike obljetnice te je posebno istaknuo značaj zajedništva za vjernike i hrvatski narod. Prisjetio se i svih onih koji su kroz 150 godina ugradili svoje povijesti i živote u život župe sv. Ilije proroka. Pozvao je na molitvu za sve stanovnike BiH da žive u dobroti, povjerenju, ljubavi i pravednosti. „Ovo je čin zahvale za sve milosti koji nam je Bog udijelio kroz bure i oluje koje su prohujale ovom župom, Skopaljskom dolinom i našim životima“, kazao je između ostalog don Tadija Ivoš.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić je okupljene podsjetio na povijest župe istaknuvši ulogu njezina osnivača, biskupa fra Paškala Vujičića koji je na području Bosanskog apostolskog vikarijata utemeljio 22 župe, među njima i župu u Kandiji. “Poslije šest godina djelovanja u Egiptu, papa Pio IX. je 1866. godine Paškala poslao na službu u Bosanski apostolski vikarijat gdje je ostao do 1882. godine. Tada je umirovljen i nastanio se najprije u samostanu u Livnu, a potom u Imotskom gdje je umro 1888. godine. Za vrijeme njegove službe u Bosni podignuto je čak 40 crkava od kojih su neke bile skromne, a neke vrlo lijepe. Brinuo se također za opismenjavanje katoličkih vjernika, pa je u njegovo vrijeme otvoreno i 20 škola, skromnih, ali vrlo korisnih. U tom svom dušobrižničkom nastojanju znao je da je župa najprikladniji i najplodonosniji način okupljanja vjernika, pa je zato na području Vikarijata osnovao 22 župe od kojih je jedna upravo ova u Kandiji”, podsjetio je nadbiskup Vukšić.
U nastavku propovijedi vrhbosanski nadbiskup je istaknuo: ”Prva misao, koja nam se javlja nakon ovoga kratkog podsjećanja, je velika i duboka zahvalnost prošlim generacijama vjernika ove župe koji su, iako često izloženi brojnim iskušenjima, kao svjedoci vjere ustrajali u svojoj vjernosti Kristu Gospodinu i Katoličkoj Crkvi. A zajedno s priznanjem koje odajemo njima, jednako smo zahvalni biskupu Paškalu koji je osnovao ovu župu i svoj 25-orici njezinih župnika i upravitelja, koliko ih se kroz ovo stoljeće i pol izmijenilo, od prvoga fra Andrije do današnjega don Tadije.”
Podsjetio je da su vjernici ovoga kraja svoju prvu crkvu izgradili u teškim uvjetima pod otomanskom vlašću, a nakon njezina uništenja 1993. godine ponovno su je, s vjerom i ustrajnošću, obnovili. „Tu je crkvu ljudska mržnja 1993. godine pokušala ‘ubiti’ tako što ju je zapalila i uništila, ali su katolici nakon završetka rata još jednom pokazali ljubav i opet sagradili svoju župnu crkvu. Oni, živa Crkva Božja, vratili su život njoj koja nas je evo primila na ovo slavlje, blista pred našim očima i služi na slavu Božju i duhovno dobro svojih vjernika i svih plemenitih ljudi“, rekao je nadbiskup.
Govoreći o proroku Iliji, zaštitniku župe, mons. Vukšić je kazao da se i on, poput mnogih vjernika danas, suočavao s kušnjama i razočaranjem. „Župa sa sjedištem u Kandiji, koja je više puta kušana i na razne načine stradavala, ali koja se uvijek nanovo podizala i ustrajavala u svjedočenju za Božju stvar, za svoga nebeskog zaštitnika ima Iliju proroka, vrlo prikladnoga nebeskoga zagovornika, koji je cijeloga svoga života, kako je sam kazao, veoma gorljivo revnovao za Gospodina (usp. 1 Kr 19,14). U toj vjernosti i svjedočenju za Božju stvar, međutim, doživio je Ilija također brojne trenutke teških iskušenja i bio izložen progonima i stvarnim životnim opasnostima. U tim je kušnjama ovaj veliki prorok u jednom razdoblju svoga života bio toliko ugrožen dugotrajnim progonom i teškim prijetnjama, koje su dolazile čak s moćnoga kraljevskog dvora, da se razočarao, ostavio službu proroka, pobjegao u pustinju, njome lutao bez određenoga cilja te, dezorijentiran i izgubljen, zaželio umrijeti i zavapio: ‘Već mi je svega dosta, Gospodine. Uzmi dušu moju’ (1 Kr 19,4). Potom je legao i, ljudski razočaran i uplašen, zaspao sa željom da se više ne probudi”.
U tom iskustvu, dodao je, leži i suvremena poruka vjernicima. „Slično kao Ilija prorok, i vjernici ove župe bivali su izloženi kušnjama i prijetnjama moćnika ovoga svijeta te su, kao i on, vjerojatno u tim stradanjima upadali u slična beznađa i razočaranja iz kojih su se ponekada možda rađali uzdasi i čule riječi: Gospodine, ne mogu više. Uzmi dušu moju. Moguće je da nam je mnogima život, i bez progona sa strane nepravednih moćnika, barem ponekada, donosio kušnje, na primjer, u obliku bolesti, smrti dragih osoba, gubitka posla i imetka, siromaštva, tuđine, razočaranja zbog neuspjeha ili nevjere, nerazumijevanja i ljudske zlobe. Moguće je stoga da smo u takvim trenucima vapili slično kao Ilija prorok. Ljudski je to i dade se objasniti. To se može dogoditi i odličnom vjerniku kao što je bio Ilija. No ostajanje u takvu stanju Božji čovjek ne može prihvatiti niti se ono smije opravdavati“, poručio je mons. Vukšić.
Pozvao je okupljene da i to euharistijsko slavlje bude poticaj za novi početak: ”Slično kao Ilija nekada, i mi smo danas došli na ovo sveto mjesto, u ovu crkvu koja je predviđena da bude mjesto susreta Boga i čovjeka, mjesto u kojemu Isus po slavlju Euharistije dolazi među nas, mjesto u kojemu se stalno čuje Božji govor. Ovo je sveto mjesto u kojemu svima, a posebice onima koji su razočarani, Gospodin po svom anđelu također danas ponavlja: ‘Ustani čovječe, jer pred tobom je životni put. Iziđi iz svoje špilje prividne sigurnosti, u kojoj duhovno drijemaš. Stani pred Gospodina koji upravo dolazi po sakramentu Euharistije i prolazi u zvuku glasa svoje Riječi’. Neka nas primjer Ilije proroka tomu pouči i ohrabri!”, zaključio je nadbiskup Tomo.
Liturgijsko slavlje svojim pjevanjem uveličala je klapa Grga iz Posušja.
Program proslave jubileja započeo je trodnevnicom tijekom koje su svete mise na župnim grobljima predvodili svećenici podrijetlom iz Kandije.
Podsjetimo, župa sv. Ilije proroka u Kandiji je osnovana 1875. godine, a već tri godine nakon toga župljani su podigli prvu crkvu. Prije rata i progona stanovništva, koji se zbio tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba 1993., u župi je živjelo 2.980 vjernika u 600 obitelji. Danas u župi živi oko 450 vjernika u 163 obitelji.
(kta)
