U organizaciji Tamburaškoga orkestra Mostar, u Mostaru se od 15. do 17. srpnja, na platou ispred Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače, održava Prvi međunarodni festival tamburaške glazbe „TamburaMo“ koji će okupiti više od stotinu tamburaša iz Hrvatske, Crne Gore i BiH.
Prve dvije večeri posjetitelji će moći besplatno uživati u izvedbama vrhunskih tamburaških orkestara, a treći će dan biti upriličene radionice tamburice za sve zainteresirane, posebno mlade glazbenike.
Prvi dan Festivala nastupili su Tamburaški orkestar „Rapsodija“ iz Slavonije i Tamburaški orkestar Mostar. Drugi dan su svirali orkestri iz Kutjeva i Pljevlje (Crna Gora). Poseban gost na ovogodišnjemu Festivalu je poznati požeški Tamburaški sastav „Posegana“ koji će svojim nastupom zatvoriti ovogodišnji Festival.
Voditelj Tamburaškoga orkestar Mostar Davor Kožul istaknuo je kako je „ovo događaj koji slavi bogatu tradiciju i ljepotu tamburaške glazbe“ te da će „svi koji odluče prošetati do platoa Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače doživjeti jednu od najljepših mostarskih večeri“.
Tambura je najraširenije tradicijsko glazbalo u Hrvata. Prema jednoj teoriji tambure su donijeli Turci u 14. i 15. stoljeću. Međutim, puno vjerojatnija je teorija da su neki arhaični oblici žičanih glazbala bili prisutni u našemu folkloru puno prije njihova osvajanja naših krajeva. Kao dokaz ovoj teoriji spominje se tambura dvožica koja je raširena po hrvatskim krajevima gdje nikada nije bilo Turaka. Glazbala slična tamburi dvožici još i danas postoje u dijelovima istočne Europe i Bliskoga istoka, stara su najmanje 6000 godina, te se smatra da su Hrvati takva glazbala poznavali i prije doseljavanja na područje današnje Hrvatske. S vremenom se taj instrument razvio u više vrsta od kojih je danas najpoznatija srijemska, orkestralna.
Dolaskom sestara milosrdnica u Mostar, 1872. godine, tambura je uskoro postala vrlo bitan instrument u njihovu Zavodu i tako u Mostaru našla svoj dom. O tome čitamo i u nekim kasnijim izvještajima Glasila Hrvatske pučke stranke za Hercegovinu „Narodna sloboda“, iz 1922. („Proslava pedesetgodišnjice sestara milosrdnica u Mostaru.“, god. IV., br. 40, str. 3.): „Na 14. i 15. ovoga mjeseca (…) slave sestre milosrdnice spomen 50 godina, otkako su došle u Mostar i za pola vijeka vrlo uspješno djelovale na prosvjetnom polju. Proslava će biti u obliku birane zabave u vlastitim prostorijama. (…) I. pl. Zajc „Moja lagja“ uz tamburicu i glasovir sviraju učenice zavoda (…)“ te iz 1924. godine („Gimnastički nastup u Zavodu čč. sestara milosrdnica“, god. VI., br. 23, str. 3.): „Na, duhov. ponedjeljak (…) nastupiti će u školskom dvorištu učenici i učenice zavoda čč. sestara milosrd. sa javnim gimnastičkim vježbama uz pjevanje i sviranje tambura.“
Početkom 20. stoljeća u Župu Bijelo Polje kod Mostara dolazi iz Vukovara bračni par Jaroslav i Micuka Ensminger, oboje učitelji. Učiteljevali su ondje od 1905. do 1935. godine, gdje su i umirovljeni, umrli i pokopani. Između dva svjetska učitelj Esminger uz pomoć župnika don Tadije Božića osniva tamburaški sastav. Godinama su Hrvati katolici svirali u Bijelome Polju ovaj instrument. Prve su se probe održavale u župnoj dvorani. Dolaskom komunista tamburica se seli u mjesne kavane i Državni dom.
Tamburica se ponovno vratila u bjelopoljsku crkvu 2008. godine kad je tadašnji župnik don Josip Galić kupio nekoliko tamburica za župni tamburaški sastav. Prve godine taj je sastav uvježbavao maestro don Dragan Filipović, a kasnije je vodstvo predao župljaninu Davoru Kožulu koji je marljivo nastavio s radom sve do danas. Kasnije se iz toga župnoga sastava razvio Tamburaški orkestar Mostar koji ima mnoge zapažene međunarodne nastupe. Davor Kožul ujedno je začetnik i organizator ovogodišnjega Prvog međunarodnog festivala tamburaške glazbe „TamburaMo“.
(kta)
